0
biografikon, 5
Posted by mrkaen002
on
16:45
in
pavle stanišić
Tihomirove priče (2)
(Veza: postovi od 17, 18, 19. februara i 12. maja 2010)
Druga priča (Sveto)
Naš Milutin Milenković, koji je godinama istraživao porijeklo i članove porodice Stanišić, dao mi je dvadesetak papirića sitno ištampanih, na kojima je napisao ono što je on saznao o pojedinim našim rođacima. Tako je na jednom od njih bilo ime Svete Stanišića. Pisalo je da je u mladosti bio bonvivan, lutao svijetom, najduže se zadržao u Švedskoj, ali se kasnije smirio, oženio Ksenijom i sada živi u Splitu. S obzirom na to, kako sam prijateljevanje sa Milenkovićem naglo prekinuo upravo zbog iznenadnog premještaja u Split, pomislio sam da ću bar ovog rođaka uhvatiti. Međutim, u telefonskom imeniku nije ga bilo, trebao sam poći u SUP pa ga potražiti. No dva, tri sata nije baš jednostavno naći i tako prolažahu dan po dan, ponekad bi na tu svoju obavezu i zaboravio, a onda se opet nje sjetio i tako prođe otprilike godina i ja ne nađoh adresu svog starijeg rođaka.
Imali smo običaj prije početka rasprava u sudu, gdje sam radio, skupiti se u jednoj maloj prostoriji u kojoj su se držale metle, spužve, deterdženti itd., te popiti kafu, za koje vrijeme se pričalo koješta, ponedjeljkom obavezno o Hajduku, drugim danima kako je kome šta palo na pamet, a jedna je daktilografkinja, Nataša se zvala, redovno otvarala „Slobodnu Dalmaciju“ i, dok bi mi pričali, prije svih rubrika otvarala osmrtnice i obavještavala nas prisutne ko je od nama poznatih umro dan prije. I tako jednog jutra, pita ona mene šta mi je Sveto Stanišić. Ih, bogamu, baš mi je krivo bilo.U potpisu: Njegova Ksenija. Ispričao sam ostalima sve ovo što sam gore napisao i počeo tražiti adresu. Pomoću jednoga zvali smo u SUP nekog šefa, čak ugovorili i dan kad bih ja došao (nije još bilo kompjutera), a ista ova Nataša će jedno jutro: „Evo, i Ksenija vam je umrla“. U potpisu: Prijatelji. Opet bez adrese.
I tako se rođaci ne sretoše.
IZVOR:Blog Pavle Stanišić
(Veza: postovi od 17, 18, 19. februara i 12. maja 2010)
Druga priča (Sveto)
Naš Milutin Milenković, koji je godinama istraživao porijeklo i članove porodice Stanišić, dao mi je dvadesetak papirića sitno ištampanih, na kojima je napisao ono što je on saznao o pojedinim našim rođacima. Tako je na jednom od njih bilo ime Svete Stanišića. Pisalo je da je u mladosti bio bonvivan, lutao svijetom, najduže se zadržao u Švedskoj, ali se kasnije smirio, oženio Ksenijom i sada živi u Splitu. S obzirom na to, kako sam prijateljevanje sa Milenkovićem naglo prekinuo upravo zbog iznenadnog premještaja u Split, pomislio sam da ću bar ovog rođaka uhvatiti. Međutim, u telefonskom imeniku nije ga bilo, trebao sam poći u SUP pa ga potražiti. No dva, tri sata nije baš jednostavno naći i tako prolažahu dan po dan, ponekad bi na tu svoju obavezu i zaboravio, a onda se opet nje sjetio i tako prođe otprilike godina i ja ne nađoh adresu svog starijeg rođaka.
Imali smo običaj prije početka rasprava u sudu, gdje sam radio, skupiti se u jednoj maloj prostoriji u kojoj su se držale metle, spužve, deterdženti itd., te popiti kafu, za koje vrijeme se pričalo koješta, ponedjeljkom obavezno o Hajduku, drugim danima kako je kome šta palo na pamet, a jedna je daktilografkinja, Nataša se zvala, redovno otvarala „Slobodnu Dalmaciju“ i, dok bi mi pričali, prije svih rubrika otvarala osmrtnice i obavještavala nas prisutne ko je od nama poznatih umro dan prije. I tako jednog jutra, pita ona mene šta mi je Sveto Stanišić. Ih, bogamu, baš mi je krivo bilo.U potpisu: Njegova Ksenija. Ispričao sam ostalima sve ovo što sam gore napisao i počeo tražiti adresu. Pomoću jednoga zvali smo u SUP nekog šefa, čak ugovorili i dan kad bih ja došao (nije još bilo kompjutera), a ista ova Nataša će jedno jutro: „Evo, i Ksenija vam je umrla“. U potpisu: Prijatelji. Opet bez adrese.
I tako se rođaci ne sretoše.
IZVOR:Blog Pavle Stanišić
Objavi komentar