0
Časopis (1)
Posted by mrkaen002
on
16:14
in
pavle stanišić
Traženje novih sadržaja
Isticale su posljednje godine sedme decenije onog vijeka, a mi smo se još bavili kulturom u ovim našim krajevima. Iza nas je već bio Aprilski kulturni mozaik, manifestacija oko koje smo okupljali mnoge kreatore i istraživače duha, simfonijske orkestre, horove, slikare i vajare, glumce, književnike... Bile su to , zaista, svečanosti duha. U "Oslobođenju" je tada V. Čubelić, koji se u Doboju zatekao drugim povodom upravo na dan otvaranja Mozaika 1974, godine, pisao:
"Dok muzika plovi poput vremeplova, dok poezija otvara naša srca jedno prema drugom, dok hici kuršuma razlijevaju drevnu patnju na naša platna, mi u Doboju smo jedna zvijezda, jedna generacija, jedno kucanje srca. Jedan veliki nezaboravni doživljaj u prekrasnoj atmosferi dobojskog kulturnog mozaika."
Već smo imali Umjetničku galeriju, izdavačku djelatnost Književnog kluba, koja je imala već izvjesnu reputaciju, uspješno Amatersko pozorište, tribinu "Teatar" Radničkog univerziteta, bogato iskustvo Satirične Scene Radnog Naroda (SSRN) i... Nije nam namjera da nabrajamo sve što je bilo značajno u dobojskoj kulturi. Ali trebalo je osmisliti neke nove sadržaje, koji bi objedinili kulturne napore (posebno u suprotstavljanju šundu, kiču i improvizacijama) i trasirali puteve novih duhovnih kretanja.
(Nastavak, naravno, slijedi)
IZVOR:Blog Pavle Stanišić
Isticale su posljednje godine sedme decenije onog vijeka, a mi smo se još bavili kulturom u ovim našim krajevima. Iza nas je već bio Aprilski kulturni mozaik, manifestacija oko koje smo okupljali mnoge kreatore i istraživače duha, simfonijske orkestre, horove, slikare i vajare, glumce, književnike... Bile su to , zaista, svečanosti duha. U "Oslobođenju" je tada V. Čubelić, koji se u Doboju zatekao drugim povodom upravo na dan otvaranja Mozaika 1974, godine, pisao:
"Dok muzika plovi poput vremeplova, dok poezija otvara naša srca jedno prema drugom, dok hici kuršuma razlijevaju drevnu patnju na naša platna, mi u Doboju smo jedna zvijezda, jedna generacija, jedno kucanje srca. Jedan veliki nezaboravni doživljaj u prekrasnoj atmosferi dobojskog kulturnog mozaika."
Već smo imali Umjetničku galeriju, izdavačku djelatnost Književnog kluba, koja je imala već izvjesnu reputaciju, uspješno Amatersko pozorište, tribinu "Teatar" Radničkog univerziteta, bogato iskustvo Satirične Scene Radnog Naroda (SSRN) i... Nije nam namjera da nabrajamo sve što je bilo značajno u dobojskoj kulturi. Ali trebalo je osmisliti neke nove sadržaje, koji bi objedinili kulturne napore (posebno u suprotstavljanju šundu, kiču i improvizacijama) i trasirali puteve novih duhovnih kretanja.
(Nastavak, naravno, slijedi)
IZVOR:Blog Pavle Stanišić
Objavi komentar