0
HEJ! - PAVLE STANIŠIĆ
Posted by mrkaen002
on
13:14
in
pavle stanišić
HEJ!
Izdvojićemo još jedan
novinski napis iz nešto kasnijih, ali takođe sada vrlo dalekih vremena.
Tekst je nešto duži, pa nećemo žuriti s novim postovima, a ni vi onda ne
morate da žurite sa čitanjem. Dakle,
Hej, Sloveni, hej!
Uopšte nije riječ o onoj himni, da se odmah razumijemo, da ne bi bilo potezanja krupnih riječi, topuzina ili, nedajbože, paragrafa, o onoj pjesmi od koje i danas mnoge Slovence, Hrvate, Srbe, Makedonce, Crnogorce i Bosance, uključujući i Bošnjake i bosanske Srbe i Hrvate, podilaze oni sentimentalno-patriotski "utopistički", "jugonostalgični" žmarci, pa se i danas, ovaj put s razlogom, upitaju: Hej, Sloveni, jeste l' živi? Nije o tome riječ, nije.
Uopšte nije riječ o onoj himni, da se odmah razumijemo, da ne bi bilo potezanja krupnih riječi, topuzina ili, nedajbože, paragrafa, o onoj pjesmi od koje i danas mnoge Slovence, Hrvate, Srbe, Makedonce, Crnogorce i Bosance, uključujući i Bošnjake i bosanske Srbe i Hrvate, podilaze oni sentimentalno-patriotski "utopistički", "jugonostalgični" žmarci, pa se i danas, ovaj put s razlogom, upitaju: Hej, Sloveni, jeste l' živi? Nije o tome riječ, nije.
Ko je za Ćirila, ko za Metodija
Ovaj put nas zabrinjava činjenica da ti Južni Sloveni, evo, više od deset vjekova i još više stoljeća nikako da se smjeste i razmjeste po brdovitom Balkanu i okolini, no malomalo pa iskopaju ratničke sjekire i heklere, pa udri jedni po drugima "do istrage naše jal njihove".
Hej, moji Sloveni! Tužni Južni!
Ako već stvarno ne možete mirno i pošteno da živite kao ostali ljudi, vratite se, brate, iza Karpata, ili odakle ste sve stigli, kažu da tamo ima još mjesta za spomenike.
Bijeli svijet već odavna zna: dok se negdje u svijetu nešto zatalasa ili se promijeni kakva klima, biće gužve kod Hej Slovena, porazbijaće sve što imaju, letjeće tanjiri kroz prozore, krovovi iznad glava, a i glave južnoslovenske. Postaviće se referendumsko pitanje ko je za Ćirila, ko za Metodija, ko za Tuđmana i Deli Radivoja, a već se poodavno čekalo i, evo, i dočekalo da stari Bošnjani postave pitanje davnih dana i Kulina bana. Udariće Lila na Halila. Čarne oči da bi ne gledale.
Hej, hej, hej!.
Jedni misle da ih je, poslije one crne, srednjevjekovne, snašla novovjekovna bijela kuga koja ih ne pušta, pa ih je sve malo manje, a da je drugima pao mrak na oči, pa se množe i sve ih je malo više, pa da zato moraju da organzuju humana preseljenja, kako bi ovi što se množe bili što bliže, a oni kužni takođe na okupu, u svom karantinu. I tako krenu jedni tamo, a drugi ovamo i obratno, uz svirku, talambase, haubice, pamove, patove, uz vebere, masovne grobnice i narodna veselja i sve to uz direktan radio i televizijski prenos i usmjeravanje.
Tri livade - nigdje hlada nema
Do sada smo o tome samo učili u školama, a sada smo svojim očima gledali kako nam u neizvjesna izgnanstva odlazaze prijatelji iz djetinjstva sa bolom i strahom i putnim torbama, punim uspomena, među kojima je bilo i slika sa našim likovima (tvojim i mojim, na primjer), pa je tako i dio nas samih negdje preseljen i čeka i moli da se vrati. Mnogi su tek u dugim izbjegličkim kolonama shvatili da ih to neko humano preseljava, neko ko hoće da uđe u istoriju Balkana, tamo gdje niko nikad humano nije ni ulazio ni izlazio iz nje.
Umjesto u istoriju, zar ne bi bolje bilo prošetati u budućnost, makar i preko minskih polja naše zemlje ponosne, makar i preko Drvara i Dervente, uinat vođama puta "humanih" ekskurzija, uprkos njihovim lidersko-plemenskim ambicijama? Kad shvate Južni Sloveni, makar većina, da su i ovaj put naivno zavedeni na ratne stranputice i podjele, prestaće da se prebrojavaju hicima iz automatskog oružja i zasviraće i u duge i u kratke cijevi: Hej, Sloveni, vratite se!
Jer da bi do rata, pljačke i podjele došlo, trebalo je izdijeliti i ovaj narod bosanski, ne samo po vjeri, po tome je već bio podijeljen, trebalo ih je, da bi se "pošteno" pobili, podijeliti i po jeziku, istoriji, tradiciji... po čemu se i drugi narodi međusobno razlikuju. Trebalo je od jednog naroda stvoriti tri, od jednog jezika tri, od jedne livade - tri livade (a nigdje hlada nema), a to nije baš tako lako kako izgleda. Plemenski vračevi bosanskih Hrvata počeli su da "uče" na "svom" jeziku, konstruišući riječi koje drugi, navodno, neće razumjeti, bosanski Srbi su zakonima propisali govor i pismo Srba iz Srbije, a Bošnjaci su proglasili bosanskim jezikom onaj isti samo dopunjen nekim skoro zaboravljenim turcizmima i provincijalizmima, tako da svaki narod može međusobno da priča šta god hoće, jer ostali neće znati o čemu se radi. A onda, može se dobro zaraditi i na prevođenju, kažu da se u Sarajevu upravo prevode djela Meše Selimovića.
Nova kuga
Ovaj put nas zabrinjava činjenica da ti Južni Sloveni, evo, više od deset vjekova i još više stoljeća nikako da se smjeste i razmjeste po brdovitom Balkanu i okolini, no malomalo pa iskopaju ratničke sjekire i heklere, pa udri jedni po drugima "do istrage naše jal njihove".
Hej, moji Sloveni! Tužni Južni!
Ako već stvarno ne možete mirno i pošteno da živite kao ostali ljudi, vratite se, brate, iza Karpata, ili odakle ste sve stigli, kažu da tamo ima još mjesta za spomenike.
Bijeli svijet već odavna zna: dok se negdje u svijetu nešto zatalasa ili se promijeni kakva klima, biće gužve kod Hej Slovena, porazbijaće sve što imaju, letjeće tanjiri kroz prozore, krovovi iznad glava, a i glave južnoslovenske. Postaviće se referendumsko pitanje ko je za Ćirila, ko za Metodija, ko za Tuđmana i Deli Radivoja, a već se poodavno čekalo i, evo, i dočekalo da stari Bošnjani postave pitanje davnih dana i Kulina bana. Udariće Lila na Halila. Čarne oči da bi ne gledale.
Hej, hej, hej!.
Jedni misle da ih je, poslije one crne, srednjevjekovne, snašla novovjekovna bijela kuga koja ih ne pušta, pa ih je sve malo manje, a da je drugima pao mrak na oči, pa se množe i sve ih je malo više, pa da zato moraju da organzuju humana preseljenja, kako bi ovi što se množe bili što bliže, a oni kužni takođe na okupu, u svom karantinu. I tako krenu jedni tamo, a drugi ovamo i obratno, uz svirku, talambase, haubice, pamove, patove, uz vebere, masovne grobnice i narodna veselja i sve to uz direktan radio i televizijski prenos i usmjeravanje.
Tri livade - nigdje hlada nema
Do sada smo o tome samo učili u školama, a sada smo svojim očima gledali kako nam u neizvjesna izgnanstva odlazaze prijatelji iz djetinjstva sa bolom i strahom i putnim torbama, punim uspomena, među kojima je bilo i slika sa našim likovima (tvojim i mojim, na primjer), pa je tako i dio nas samih negdje preseljen i čeka i moli da se vrati. Mnogi su tek u dugim izbjegličkim kolonama shvatili da ih to neko humano preseljava, neko ko hoće da uđe u istoriju Balkana, tamo gdje niko nikad humano nije ni ulazio ni izlazio iz nje.
Umjesto u istoriju, zar ne bi bolje bilo prošetati u budućnost, makar i preko minskih polja naše zemlje ponosne, makar i preko Drvara i Dervente, uinat vođama puta "humanih" ekskurzija, uprkos njihovim lidersko-plemenskim ambicijama? Kad shvate Južni Sloveni, makar većina, da su i ovaj put naivno zavedeni na ratne stranputice i podjele, prestaće da se prebrojavaju hicima iz automatskog oružja i zasviraće i u duge i u kratke cijevi: Hej, Sloveni, vratite se!
Jer da bi do rata, pljačke i podjele došlo, trebalo je izdijeliti i ovaj narod bosanski, ne samo po vjeri, po tome je već bio podijeljen, trebalo ih je, da bi se "pošteno" pobili, podijeliti i po jeziku, istoriji, tradiciji... po čemu se i drugi narodi međusobno razlikuju. Trebalo je od jednog naroda stvoriti tri, od jednog jezika tri, od jedne livade - tri livade (a nigdje hlada nema), a to nije baš tako lako kako izgleda. Plemenski vračevi bosanskih Hrvata počeli su da "uče" na "svom" jeziku, konstruišući riječi koje drugi, navodno, neće razumjeti, bosanski Srbi su zakonima propisali govor i pismo Srba iz Srbije, a Bošnjaci su proglasili bosanskim jezikom onaj isti samo dopunjen nekim skoro zaboravljenim turcizmima i provincijalizmima, tako da svaki narod može međusobno da priča šta god hoće, jer ostali neće znati o čemu se radi. A onda, može se dobro zaraditi i na prevođenju, kažu da se u Sarajevu upravo prevode djela Meše Selimovića.
Nova kuga
Svakodnevno smo u prilici da slušamo kako se svak javno oglašava isključivo "svojim" jezikom, a kada se zajedno ponovo nađu stari znanci, zna se - svi govore onim. I sve bi to trebalo da podijeli zemlju između novih plemenskih vladara i vračeva. Jer, u ovom ratu nisu navođene samo granate, navođen je i narod.
Hej, Sloveni, hej!
A zašto se ja, već poprilično stari Sloven, maltene Ant, upuštam u ova "visokoumna" razmatranja? Znam da će kultura, privreda i sve drugo povezati ono što je podijeljeno. Pa, i kriminal, koji se prilično razvija, doprinijeće tome. Ljudi znaju neku dvojicu žestokih ratnih "specijalaca", jednog srpskog i jednog hrvatskog, koji zajednički u inostranstvu razvijaju unosan biznis kapitalom "stečenim" u ratnim dejstvima. Eto, čujemo da se i u Hagu dobro druže i zabavljaju optuženi za ratne zločine i Srbi, i Hrvati, i Bošnjaci. I, ako i nemamo zajednički jezik, ako nam baš ništa nije zajedničko, imamo zajedničku pijacu kod Lončara, a uskoro ćemo imati i zajedničke tablice na automobilima najčešće sumnjivog porijekla. Doći će i vrijeme, htjeli mi to ili ne htjeli, u kojem ćemo se ponovo prepoznati, možda na nekim svjetskim pijacama, gdje se neće trgovati ukradenom ili opljačkanom robom nego stvarnim vrijednostima i sposobnostima. Biće i povratka svojim kućama, ali znam da povratka razumu, bez kojeg se ne može, neće biti dok se ne utvrde stvarni motivi svega toga što se dešavalo i što se još dešava, ne samo u Drvaru i Derventi, ili Mostaru, nego i po svim drugim južnoslovenskim zgarištima. Jer, mnogi su protjerani, mnogi su se razbježali kad je grmilo, ali mnogi i danas bježe glavom bez obzira u daleke zemlje prekookeanske. Misle li o tome voždi i vračevi plemenski? Kakva je to kuga koja ne štedi ni jedno od "zaraćenih" plemena, ni jedan od miroljubivih entiteta? Bijela li je, crna li je? Zar su ljudima već dosadili njihovi vlastiti novokomponovani jezici, pa odlaze da uče neki novi, sasvim strani, na kojem bi mogli da prežive? Imajući u vidu iskustvo srednjeg vijeka, na kojeg se vračevi nerijetko pozivaju, znamo da iza svake kuge ostaju - kužna groblja.
Hej, Sloveni, hej! Vratite se kući i pameti.
(Novi prelom, Banjaluka, 30. april 1998)
Objavi komentar