ISTIM POVODOM-PAVLE STANIŠIĆ

Ne bih o jučerašnjoj temi, ali ta je tema, izgleda, nezaobilazna ako nam je misao sudbina. I zato se i prisjećam poezije Herberta Zbignjeva, kojeg smo onda u dobojskom Klubu pomno iščitavali:

*

"Romana mi reče da ste upravo otišli

tako je uobičajeno da se govori o onima koji zauvijek ostaju..."

*

Tako je pisao u pjesmi "In memoriam Laslu Nađu". Lijepa ideja, sjajna nada. Ali sjećam se i stihova iz "Pisma Rišardu Krinjickom", u kojima se sluti drukčija sudbina pjesnika koji odlaze:

*

"Neće mnogo ostati Rišarde zaista ne mnogo

od poezije ovog ludog vijeka sigurno Rilke Eliot

nekoliko drugih dostojnih šamana koji su znali tajnu

zaklinjanja riječi forme otporne na dejstvo vremena bez čega

nema fraze dostojne pamćenja a govor je kao pijesak..."

*

Ipak, ostao je i Herbert Zbignjev. Poljska ga se sjetila tek na desetogodišnjicu njegove smrti, dosta kasno, ali se ipak sjetila svog najvećeg pjesnika 20. vijeka i posvetila mu 2008. godinu.

Nisam imao namjeru da ponovim jučerašnju temu, ali ona je bila povod da se i ja prisjetim njegovih stihova. 

 

IZVOR:Blog Pavle Stanišić