KAPI-PAVLE STANIŠIĆ

Evo jednog pregršta stihova pod zajedničkim naslovom


Kapi
Vjerni psi iz davnih zima
laju oko napuštenih vremena
na moje ime što se ne odziva

***
Prošla ognjišta
napuštena predgrađa
bez mene tinjaju večeri moje

u životu koji se ne događa
vjetar nosi sutrašnje novine
niz ulicu davnu

***
Osluškujem
svoje korake
pod prozorom

***
Ja sam onaj
zbog kojeg ne smijem
da se osvrnem u mraku

***
Onaj sam
koji posrće ulicom
i onaj
koji ga posmatra sa balkona

***

Otkad nam je dodijala igra
bacanja kamenčića u vodu

bacamo riječi
i posmatramo koncentrične krugove

***
Kako je lijep kanjon
u koji sam se
strmoglavio

***
Sunčani mi dani
raspeti
na Trgu slavlja

***
Golub kojeg hranim na balkonu
i koji ima puno povjerenje u moj lik
užasno se boji moje ruke
i moju sumnju podgrijava

***
Postelja prepuna opasnosti
a negdje treba ugasiti lampu

***
Doletjeli smo na riječima
i još se držimo za njih
lebdeći nad provalijom tišine

***
Neki pričaju da su me vidjeli
a ja se još sreo nisam

***
Oni čekaju vaskrsenje mrtvih
a mi smo već odavna
ovdje

***
Dan me nosi oko svoje osi
oko tvog lica staha mog
a ja u obratnom smjeru žurim
da za vidjela do mraka stignem

***
Stari ulica kojom je prošla

***
Gori prozor tvoj
u kojem zalazim

***
Izmičem se samo zato
da bih bolje vidio

šta smo ovo uradili od svijeta
ljubavi

***
Sve se desilo odjednom
u samo jednom životu:
vidjeh kako otiče sunce rijekom
pored koje smo zauvijek prolazili 

IZVOR:Blog Pavle Stanišić