0
Nad svojim rukopisima davnim -Pavle Stanišić
Posted by mrkaen002
on
16:50
in
pavle stanišić
1.
Svijet je sastavljen od riječi. Riječima po životu tražimo, nalazimo i pronosimo sebe. Pronosimo misli, osjećanja, duh.
Svijet je sastavljen od riječi. Riječima po životu tražimo, nalazimo i pronosimo sebe. Pronosimo misli, osjećanja, duh.
Umjetnost je osnovni čovjekov stav. Ars longa vita brevis.
Stizala
nas je muzika, mnogim tonovima nas doticala po osjetljivim ranama
mladosti. Primali smo je i odmah optuživali za podražavanje stvarnosti,
nekih situacija opštih ili intimnih. Pred mnogim bojama i oblicima
stajali smo zaneseni, ali smo odmah smišljali i odbranu: sve su to
rezultati slučajnih ili namjernih hemisjkih dešavanja. I, opet,
podražavanje. Ostajala nam je, dakle, riječ. Jer priroda se na mnoge
načine oglašava zvukom i svjetlom, koje sadrži čitavo bogatstvo oblika i
boja, a samo kroz čovjeka objavljuje se riječju.
Riječ
je čovjekov autentični materijal, a poezija njegov najsuptilniji iskaz.
Sve je prolazno, riječ je vječna. Koliko i čovječanstvo. Upućeni smo da
slušamo sebe, da pratimo misao, svoju bol i radost, da okupljamo svoje
riječi. „I riječi su žile, kroz njih teče krv“, javlja mi se, evo, i
Jani Rico. Knjige – izložbe riječi, biblioteke – galerije. „U biblioteci
višetomno vrijeme“, dopunjava me Eva Lipska.
Vjerovali
smo u riječi. Znali smo da ih ne treba zloupotrebljavati, mučiti,
razbacivati... Treba ih pažljivo birati za svoju dušu. Iz duše za dušu.
„Svu
ću dušu izliti u riječi“, čitali smo kod Jesenjina. A ja sada čitam
„Poljsku stazu“ Martina Hajdegera, jedno lijepo izdanje Književne
zajednice Novog Sada, koje mi je iz Dubrovnika 1988. godine donio i
poklonio Božidar Stanišić. Po ko zna koji put prebirem riječi mudrog
filozofa i kao da tek sad prvi put otkrivam ovdje zapečaćenu misao:
„Riječi nas pripremaju za daleko prispijeće“.
(Nastaviće se)
Objavi komentar