Poezija, 19

Veče

Moje tiho veče
ptica na prozoru
već sljedećeg pogleda
neće ga biti
skriveno negdje sačekaće
da pređem provalije noći
vašar dana
i sletiće opet u moj pogled
u misao
melanholično od sjećanja
zabrinuto slutnjom
jer ako su jutra poređenja nesigurna
dani alegorije
noći metafore crne
bolešljivo veče je moje sjećanje
koje me oduvijek prati i uhodi
svuda kuda starim u neznanju
u daljini među tramvajima
i među oblacima
s kojima ovdje strahujem
Nekad sam ga znao prevariti
zaobići
a sad ga čekam i nadam se

IZVOR:Blog Pavle Stanišić