Poezija, 21

Oblaci

Moji bliski odnosi s oblacima
mnogo su stariji od pamćenja
znam da oni saosjećaju
sa ovim mojim usporenim koracima
i prate ih

puni su mojih misli i spremni da ih izliju
u šumski potok i mutnu rijeku
u duboku noć koja čeka
iza jednog skrivenog ugla
gdje ću se neminovno zateći
dok me ostave brige
kojima se ovdje zabavljam

Oni će me ako treba pričekati
kao što su me čekali onda
kad sam glavu punu snova u njima krio
dok su ovdje spaljivali snove na lomače

a ako ih njihovi ludi vjetrovi
odvuku u daljine
vratiće se dok dođe vrijeme
da mi se na dušu izliju

IZVOR:Blog Pavle Stanišić