Poezija, 32

Drugim putem

Ovuda odavna niko ne prolazi
pejsaži su netaknuti
svježi
pogled ih stvara
i kao da mi se boja sunčevih avantura
lijepi za prste
i sliva niz misli
Niko me ne bi prepoznao
jer istina je zaborav
a ne lik u kojem često nisam
dok čekam na obali svemira
djelić sam vremena
koji sadrži sve promjene
od kapi svjetla
do beskraja
Uprkos svim zakonima
spoznatim i naslućenim
još idem kao mađioničar uspravno
mjesečar pozvan neiskazivim
                                            (Ponornica)

IZVOR:Blog Pavle Stanišić