Povratak poeziji, 8

Jesen


Kao trula jesen
zimski pejsaž u proljeće
svijeća koja nad odrom dogorijeva
otapam se
riječ po riječ
Pazite da koja ne klizne niz vas
jer materija je neuništiva
može se desiti da se pretvorim u mrlju
na vašim svečanim uspomenama
ili na rukavu
A uzalud sam sanjao da potečem rijekom
u kojoj ćete ispirati rane tužnih duša
ostavljati poglede i začuđena lica
i tu među oblacima i nebeskim čudima hladiti noge
i lubenice
Ali ja se razlažem na riječi
na hladne kapi ali ja se pretvaram u kišu
lažnu nadu naivnog rastinja
Svijeća sam nad vlastitim uzglavljem
jesen 

IZVOR:Blog Pavle Stanišić