Bezvrijeme

Autor Đurđica Marinić/Zločesta Crnazmija

cvate jorgovan
ispod mog prozora
zeleni svijet pun života
kao da pruža bršljan
u moje vene i napaja me
tisućama razbuktalih osjećaja
osjećam se kao osušeno stablo trešnje
kome je priroda podarila mladice
i još jedno raskošno cvjetanje
tvoja nježnost ljubav milovanje
i uzavrela strast
moje su sunce zemlja voda i zrak
u tvojim rukama
moje je tijelo vosak rastopljen
glina od koje je čovjek stvoren
moje usne utapaju se u tvojima
tvoje tijelo svud je po meni
kao mlada razlistala povijuša
na grani punoj crvenih cvjetova
sličnih plamenovima vječnih buktinja
strast užarena slama nam tijela
kao sokovi što ih drvetu suhom
zemlja i voda podare
treperimo drhtimo šapućemo
kao grančica na povjetarcu ljetnom
kad nam tijela pripijena
slast obuzme
šapat se pretvara u vrisak
zagrljaj
u nokte urezane
u meku kožu
zube zarivene u usne
a povjetarac u
uragan koji nas odnosi
u raspamećene prostore
gdje samo oni koji ljube
ostavljaju tragove za
bezvrijeme

IZVOR:Facebook