0
Bol
Posted by mrkaen002
on
13:08
in
đurđica marinić
Autor ĐURĐICA MARINIĆ
Proljećem se cvijeće kiti
Zelene se jablanovi viti
Travke vrbe i prve ruže
Raskošno odjevene se druže
A u mojoj duši preplelo se trnje
Tuga i misli crne biti ne mogu crnje
Godina je dana prošla
Otkad smrt je u moj život došla
Odnijela mi mile moje
U par mjeseci troje
Svaki osmijeh na mom licu
Otkriva vam varalicu
Ispod maske tužno lice
Majke sestre šogorice
Samo sam jedno htjela
Da i mene je odnijela
Stavljam cvijeće
I palim svijeće
Al u srcu više nema sreće
Sve što činim uzalud je
Bol sve jača proganja me
Nek mi nitko ne zamjeri jako
Što ispovjedam vam se ovako
Jer evo prošla je godina
Od kad mojeg nema sina
Proljećem se cvijeće kiti
Zelene se jablanovi viti
Travke vrbe i prve ruže
Raskošno odjevene se druže
A u mojoj duši preplelo se trnje
Tuga i misli crne biti ne mogu crnje
Godina je dana prošla
Otkad smrt je u moj život došla
Odnijela mi mile moje
U par mjeseci troje
Svaki osmijeh na mom licu
Otkriva vam varalicu
Ispod maske tužno lice
Majke sestre šogorice
Samo sam jedno htjela
Da i mene je odnijela
Stavljam cvijeće
I palim svijeće
Al u srcu više nema sreće
Sve što činim uzalud je
Bol sve jača proganja me
Nek mi nitko ne zamjeri jako
Što ispovjedam vam se ovako
Jer evo prošla je godina
Od kad mojeg nema sina
Objavi komentar