ŠTETE

Bilo je to osamdesetih godina,ne znam točno koja je godina bila.Jutro je bilo kad sam se našao sa rođakom,bili smo klinci,uobičajena igra sa loptom,ljetni praznici,uživanje bez škole.Sjećam se da je u to vrijeme bio trend sadnje lubenica,svaka treća kuća ih je sadila.I,tako nas dvoje pametnih idemo vidjeti,prošetati među lubenicama,uzeti koju i pojesti.Ne samo da smo jednu pojeli,nego smo,ne znam šta nam je bilo uništili njih jedno 20 u bašći od jednog gazde,obližnjeg susjeda.Došao drugi dan,idemo mi isto napraviti kao i prethodnog dana.Uzeli jednu,razbili je,pojeli dio,uzeli drugu,treću,ma gluposti radili,više štete,nego nešto drugo.Sjedimo mi jedemo,kad ja ugledam gazdu kako ide prema nama,te njegovog njemačkog ovčara.Počeo gazda trčati prema nama,a i pas,te gazda naredi psu:-Drži ih!Kad sam vidio tog psa kako trči prema nama,smrzao sam se od straha,te smo se dali u bijeg koliko su nas noge mogle nositi,sreća je da je dvorište od kuće bilo blizu,pa smo tu pobjegli i zatvorili kapiju da pas ne može ući.Potom je gazda pozvao psa nazad i otišao do svoje bašće da vidi štetu.Razišli se nas dvojica,on svojoj kući,ja svojoj.Uđem ja u kuću,pita mama:-Jel sve u redu?Ja:-Je,malo smo se igrali,i to je to.Prošlo par sati,zove mene mama,te me pita:-Šta si ti radio jučer i jutros tamo sa onim lubenicama?Ja:-Ništa!Kad sam rekao ništa,dobio sam svoje,batina kakvih dugo nisam,a sreće sam imao što je baba bila u posjeti,te me malo i zaštitila od batina,haha.Sve se to nekako riješilo,te sam bio dugo u kazni nakon toga.Djeca mogu gluposti napraviti,da nije normalno.Ovo sam napisao zato što kao klinci ne kužimo svoje roditelje,mislimo da nas mrze kad primjene neke odgojne mjere.Tek neke stvari shvatimo kad imamo svoju vlastitu djecu,pa pazimo da nešto ne naprave...