PROBLEMI

Problemi u životu...Jedan riješiš,dođe odmah drugi,ili više njih.Riješiš jedan problem,dođe drugi,počneš sa rješavanjem njega,nisi završio,često dođe idući.I,tako to stalno ide.Nekad sam  mislio kad riješiš neki problem,bio da je veći ili manji,to je to,nema više niti jednog,život će do njegovog kraja biti bezbrižan.Nisam bio u pravu,a što dalje,kao da je sve gore,ili sam više umoran od svega.To bi izgleda trebalo shvaćati drugačije,kao normalu,sastavni dio života,te se tješiti gledajući druge ljude,one ljude koji imaju puno veće probleme.Djeluje okrutno kad kažem-Bolje se osjećam kad vidim kako je nekome gore nego meni,te me to raduje, to je kao neka rehabilitacija za mene!A,vjerovatno netko promatra mene,ima manje problema nego ja,te se iato tako tješi mislima-Super,ipak ima goreg života od mojeg!E,to smo rasvijetlili,moje razmišljanje...Kad vidim da je nekome teško,i neka mu je,baš me briga!I meni je bilo,biti će,i nikada to nikoga nije bilo briga.Nekad sam i volio nekome pomoći,mislio sam-Pomozi,cijeniti će oni to,pa će i tebi netko pomoći,da ti život bude bolji!A,ne...Prevario sam se,i to dobro,naivan bio,ne jednom,nego više puta.Mnogi danas prolaze kraj tebe kao kraj "trulog drveta",ne okrenu ni glave,kao roboti.Šta ti drugo preostaje,nego da i sam budeš takav,to je  dobro.Budala sam velika bio.Umjesto da mislim na sebe,samo na sebe,i svoju dobrobit,ja mislio na druge..I šta imam od toga?Ništa nemam.Sve danas shvaćam,ljudske poglede,ponašanja,kako pričaju,kako se smiju,itd...Prije na to nisam obračao pažnju,nisam bio svjestan tih nekih znakova,recimo kad ti nesta priča,te se nasmiješi,onako grbavim osmjehom na usnama.Jednostavno,ostao sam sam samcat,nikoga više nema oko mene.Previše je toga bilo,previše se dešavalo,da bi mogao zaboraviti.Još malo će zora,pa će se skuhati kavica,trgnuti jedna rakija,zapaliti cigareta,i dan neka ide kako ide,uglavnom je sve isto.