PRIČA ZA LAKU NOĆ

Kako vidjeste, kiša je padala, bilo je tmurno nebo kao tamni pepeo. Cesta mokra i sjajna, kao da ju čistoća oprala.Jedan pas pretrčao ispred nas, ostao živ, mačka sačekala.Kolona na cesti polako se prema gradu vukla.Nisam nestrpljiva, u zadnje vrijeme mi se ne žuri, ionako su rekli da kraj svijeta uskoro slijedi, čemu žurit u nepostojanje i zaborav. Gledam sve te velike zgrade, više nisam dio njih, moj svijet je moja soba prazna i tiha, samo ja i odkucaj starog sata, donešenog tamo iz grada, gdje vrijeme je bilo užurbano, vječita utrka sa sobom i vremenom. Gledam u prolazu ulice, gdje sam veći dio života živjela, one su gotovo dio centra, a ja otišla, ali ne htjela nego morala.Sada mi nedostajesamo ona stara blizina svega što mi trebalo, da je onako na dohvat ruke.Dobro, kiša i dalje pada, ja izlazim tamo u strogom centru grada, pazim da mi kosa ne pokisne i postane  kovrčava i nestašna, pa ja sam žena, želim biti lijepa i kada kiša padai kada nebo boje je pepela, a mačke i psi pretrčavaju ulice. Moram da obavim neki posao, a onda se vračam u svoju sobu, gdje sat sve tiše od umora odkucava. Možda ću uzeti papir i napisati pjesmu o mački i psu ili ovako nešto kao ovo stvarno , svakidašnje, pogledati dali me se itko danas sjetio, izmoliti očenaš, uvaliti se u bijeli ,široki krevet, ostaviti lampu upaljenu, da još malo gledam ružu crvenu, ove godine zadnju procvijetanu. M ožda ću i zaspati, a možda se cijelu noć prevrtati, ne znam, ali sada mi se nikako još ne spava. Stalno razmišljam o onom psu i onoj mački i nebu boje pepela i dosadnoj kiši. Možda će moj voljeni anđeo doći i sklopiti mi oči, da sutra mogu odmorna gledati kako kiša i dalje pada, sjećati se one mačke i onoga psa i ceste boje ogledala, užurbanih pokislih ljudi i visokih zgrada, gdje sam se savršeno osjećala i K aptola, gdje mi bila prva i zadnja stanica dana. Kiša i dalje pada, molim te nemoj pretrčavati ulicu, jer ja sam daleko da ti pružim ruku, ako se slučajno poklizneš. Polako , samo polako, kolona će stati a ti ponizno prođi, ne onako ludo ko mačka i pas, jer cesta je klizava a nebo boje pepela.

IZVOR:Razno  Poezija iz srca