Prikazani su postovi s oznakom prošlost. Prikaži sve postove
Prikazani su postovi s oznakom prošlost. Prikaži sve postove
0

PROŠLOST U OGLEDALU

Posted by mrkaen002 on 11:53 in , ,
Photo:Pixabay
IZVOR:

Hrvatski glas Berlin 













Jutros sam bio brzoplet i porezao se dok sam se brijao. Brišem ja krv s lica i u tom trenutku mi se pred očima pojavljuju slike iz prošlosti…

Godina je 1991. Mjesec svibanj. Sjedim ispred škole s prijateljima, uživamo u proljetnom danu, razgovaramo o završetku srednje škole, o toj našoj zadnjoj godini, o školi kao velikom problemu koji će nestati s njenim završetkom… nadajući se da poslije nje dolazi puno bolji život, bez ikakvih problema.

Gledam se u ogledalo i smijem se, čudeći se koliko smo bili naivni. Po završetku škole, postupno, život iz godine u godinu postaje nekako sve teži: posao, krediti, briga o obitelji, a sada se moram brinuti i o sebi. Nekada mi nedostaju prijatelji iz škole. Svi su se negdje raspršili, neki više i nisu na ovom svijetu, jer sudbina im je tako odredila…

Sada gledam svoju kćerku i slušam njeno razmišljanje o školi. Stalno mi govori da jedva čeka da odraste i da se riješi škole. He, he! Uvijek joj govorim da za sve dođe vrijeme, za kraj škole,  za nastavak života, da je škola nešto lijepo. Kada joj to kažem, ona se naljuti na mene…

IZVOR:www.hrvatskiglas-berlin.com 

0

PROŠLOST SELA GARČIN

Posted by mrkaen002 on 22:21 in , ,
Facebook stranica Naše selo Garčin govori kroz fotografije o selu i općini Garčin koje se nalazi oko 15 km istočno od grada Slavonskog Broda.Na stranici možete naći nove i stare fotografije,a svi oni koji žive u Garčinu i okolici mogu dosta toga saznati što nisu znali!Ispod je jedna stara,zanimljiva i vrijedna fotografija koja pokazuje iskopavanje lateralnog kanala i izgradnju zaštitnog nasipa.

0

RUŽNE STVARI

Posted by mrkaen002 on 14:45 in , ,
U zadnje vrijeme pojačano razmišljam,sjećam se prošlih vremena,lijepih i ružnih.Danas,dok sam bio na poslu je padala kiša,sjetio sam se jednog događaja koji se desio 1992.godine.Ovo što pišem se stvarno desilo,nije neka izmišljotina.Bio je to 10.mjesec 1992.godine,subota kada smo ja i moj prijatelj otišli u izlazak u disco-bar u jedno veće selo udaljeno oko 30 km istočno od Slavonskog Broda.Bio je rat,Slavonski Brod je bio svakodnevno granatiran od strane neprijatelja,i jednostavno u grad se nije moglo izlaziti.I,tako mi u discu,pijemo,zezamo se,uživamo i frend kaže da krenemo polako kući,bilo je negdje oko 02.00 sati .Kako nismo imali automobil,jedini prijevoz do kuće je bio da se ispruži palac i nekoga ustopira.Kiša je bila ljevala,nakon nekih 15 minuta smo imali sreće,stane nam VW Golf dvojka,u autu njih dvojica,sjednemo mi u auto,krečemo i pričamo putem.Sjećam se da su bili mlađi momci kao i mi,ponudili su nas cigaretama,a vozač kaže da je "ukrao" auto od starog za izlazak,hehe.Vozimo se mi,vozimo,kad nakon nekih 10 minuta vožnje, na cesti izvan naselja vidimo kolonu 5-10 auta kako stoje,ispred njih prometni znakovi koji pokazuju da se obavezno treba zaustaviti radi policijske kontrole.Ništa,stanemo mi,zadnji u koloni,kad ovaj što nas je povezao ubaci u prvu brzinu i zaobiđe kontrolu.Vozimo se mi,pitamo se jel bilo dobro to napraviti?Kad ono nakon prijeđenih nekih 5 kilometara ide za nama policijsko vozilo sa upaljenom plavom rotirkom i zvučnim znakovima,daju nam znak blicanjem dugih svjetala da se zaustavimo.Stanemo mi na cesti,prilaze nam dvojica vojnih policajaca,traže od nas dokumente i kažu nam da izađemo iz auta.Kada smo izašli iz auta,počelo je.Vade oni pištolje,jedan od njih okreće cijev prema nebu,ispaljuje dva hica,psuje nam i zapovijeda ljutim i glasnim glasom da legnemo na asfalt,i da stavimo ruke na potiljak,to smo i napravili bez razmišljanja.Sječam se te kiše,padala je jako,usta su mi bila priljubljena na asfalt,osjetio sam tu silnu vodu,bio sam sav mokar.Osjetim ja stisak koljena na kičmu dok mi je jedan stavljao lisice na ruke.Kada su nas vezali,motorolama su zvali svoje kolege.Nakon 20 minuta stiže stari kamion TAM,te su nas utrpali u taj kamion,u tovarni prostor i počeli negdje voziti.Bilo me je strah,neopisivo,govorim ovom zašto je obišao j....u kolonu,da je čekao,bilo bi sve OK.Stanemo mi negdje,stvarno negdje,bila je mrkla noć i kiša,provirim kroz rupu na ceradi od kamiona i ugledam neko groblje,pitam se gdje smo,šta će biti sa nama?Dva sata su nas držali zarobljene i onda odjednom odvezali i pustili.Došao sam kući,istuširao se i legao spavati,spavao sam do 3 popodne,sav slomljen.Bio je rat,svašta se dešavalo,imali smo sreće,mogli smo biti i ubijeni,bilo je svega.............uf.Ima još priča,ali nekom drugom prilikom.

IZVOR:RAZNO 

0

PROĆI ĆE

Posted by mrkaen002 on 23:24 in , , ,
Koliko je teško,toliko je i postalo svejedno...Nema se,ali se nekako preživi.Znam da će potrajati,ali isto tako znam da će jednog dana biti bolje.Sve će to biti samo ružna prošlost,koje ću se ponekad sjetiti i smijati.

27.10.2015. 23.22
Utorak

Copyright © 2019 Zabava za obitelj All rights reserved. Theme by Laptop Geek. | Bloggerized by FalconHive.