Smrti jednog Miroslava (7)

7

Moje suvišne i nepravedne riječi
sustižu me po tišinama
jer izrekao sam više riječi
nego što sam znao istina

mislio je
a ptica je pjevala na grani

Najrjeđe sam govorio svoje riječi
jer govor je odjek
Mnoge su iz dalekih vremenskih zabiti
sazdane samo od zvuka

a ptica je pjevala na grani

Namamili su ga vještačkim svjetlostima
zalazećeg sunca u opasne predjele
gdje je zauvijek nestao
u živom pijesku govora
                                                              (Preživjele riječi)

IZVOR:Blog Pavle Stanišić