EKSPLOZIJA SUPERNOVE-ĐURĐICA MARINIĆ

zvjezdanom stazom toplom
svijetlom
doletjela sam noćas s one strane razuma
tihim mačjim korakom ušla sam u tvoju sobu
okupana iskonskom razarajućom strasti
da ti podarim najljepši san
sićušne čestice svijetlosti rasule su se poput
dragog kamenja po tvojoj koži znojnoj
goloj u svoj svojoj ljepoti
spavao si usana namještenih za poljupce
potrbuške
glave položene na vlastitu ruku
onu na koju bih voljela nasloniti
nemirno ovo tijelo tebi namijenjeno
u tebe urezano
vrućih usana uronjenih u tvoje
dok bi mrtva sunca iz nas iskakala
eksplodirajući u supernove
obasjavajući svemir neviđenim blještećim užitkom
rođenim u praskozorje svemira
laganim dodirom usana mekih i vlažnih
upijam tvoj miris i ucjepljujem ti ovaj san za sva vremena
u zoru nestadoh zajedno s iskrama
zvijezdana sjaja dok te sunce
budilo i umjesto mene
ljubilo

 

Autor:Đurđica Marinić 

 

IZVOR:Facebook