0
.going nowhere fast. - catcherinthecity
Posted by mrkaen002
on
07:56
in
catcherinthecity
Ustajali dah bolesti rasteže se po zidovima, zavlači se pod namještaj, obgrljuje njen pogrbljen lik.
Već dugo se nitko ne smije, osim u maničnim trenutcima, između jada i tuge, kada od beznadnosti ne zna što učiniti.
Osjećam se staro, čini mi se da se moje tijelo i um predaju pred nosiocima loših vijesti.
Svaki telefonski poziv, svaki novi dan. Pitam se ima li kraja.
Osjećam gađenje. Pred ljudima, pred samom sobom. Taj prolazi ljudski oblik, to tijelo dano da nas uništava i muči. Možemo biti toliko lijepi ponekad, no naše tijelo naš je Juda.
Razrezala bih kožu, kada bih znala da će se duša od toga osjećati bolje.
IZVOR:Blog catcherinthecity
Već dugo se nitko ne smije, osim u maničnim trenutcima, između jada i tuge, kada od beznadnosti ne zna što učiniti.
Osjećam se staro, čini mi se da se moje tijelo i um predaju pred nosiocima loših vijesti.
Svaki telefonski poziv, svaki novi dan. Pitam se ima li kraja.
Osjećam gađenje. Pred ljudima, pred samom sobom. Taj prolazi ljudski oblik, to tijelo dano da nas uništava i muči. Možemo biti toliko lijepi ponekad, no naše tijelo naš je Juda.
Razrezala bih kožu, kada bih znala da će se duša od toga osjećati bolje.
IZVOR:Blog catcherinthecity
Objavi komentar