Datum ili nadnevak, pitanje je sad...? -Ianus Chrisius

Sjetio sam se jednog zanimljivog razgovora koji sam vodio sa jednim svojim prijateljem jezikoslovcem iliti lingvistom, specijaliziranom na području kroatistike, odnosno hrvatskog jezikoslovlja. Baš smo raspravljali o uvođenju novog hrvatskog pravopisa i rječnika, o novohrvatskim riječima i inim stvarima. Naime, nikako mi nije bilo jasno to novo jezikoslovlje, a on kao svaki dobar jezikoslovac, uporno je hvalio svoje područje dajući mi mnoge primjere koje potvrđuju njegovu teoriju da je novi pravopis bolji od staroga. Nove(u biti stare hrvatske riječi, kako on kaže) u potpunosti su odriješene utjecaja stranih jezika. Jer što će nam posuđenice iz drugih jezika, kad mi imamo bolje čistokrvne hrvatske riječi. Ok, donekle sam se slagao da moramo imati svoj jezik, i da bi trebali koristiti čim manje stranih riječi, kao npr. neke novo komponirane, po meni kretenske riječi koje čujemo po televiziji, npr. selebriti(eng. celebrity), grinrum(eng. greenroom), bekstejđ(eng. backstage), fešon(eng. fashion), itd... Naime, korištenje takvih riječi je idiotsko, kad za njih imamo puno bolje hrvatske riječi. Tako umjesto celebrity imamo slavni(kao slavne osobe), poznati, zvijezde; umjesto greenroom i backstage-pozadina,umjesto fashion-moda, itd. Pa onda čemu te glupe strane riječi rade u našem vokabularu? Da budemo veće face kad ih izgovaramo, ili da ispadnemo pametniji što poznajemo engleski, stvarno ne znam.
Ali kad smo se dotakli nekih drugih riječi, tu smo se malo zakvačili. Jedna od takvih riječi koja se već udomaćila u svakodnevnoj, naročito poslovnoj upotrebi, je riječ nadnevak. Pitao sam ga što bi mu to trebalo značiti, a on je odgovorio onako kako sam i mislio; vrlo jednostavno, nadnevak znači na taj dan. Kad je to izgovorio, znao sam da sam ga uhvatio s prstima u pekmezu. Pitao sam ga pa zar nije riječ dan latinskog porijekla(dan-eng. day-lat. dei), što znači da ni riječ nadnevak ne može biti čisto hrvatska, nego je opet izvedenica iz latinskog. Kad smo konačno prorešetali mnoge novohrvatske riječi i kada sam mu pokušavao ukazati na neke pogreške i posuđenice, došli smo do same biti jezika. Kako je uopće moguće napraviti čistokrvni pravopis i rječnik nekog jezika, kada ne postoji niti jedan jezik koji nema barem neke riječi kojih korijen ne dolazi iz drugog, odnosno drugih jezika. Uostalom, kao što ni državne granice nisu prirodne, već umjetne tvorevine i kako su se neprestano mijenjale kroz povijest, tako su se i narodi selili iz jednog mjesta u druga te tako upijali kulturu i znanja drugih naroda na koje su naišli na novom području. To je opće poznata stvar. Kako onda možemo očekivati da će neki narod govoriti čistim jezikom, jezikom koji nije potpao pod utjecaj nijednog drugog jezika, jezika njihovih susjeda. 


 Osobno, vrlo rijetko koristim novohrvatske riječi( poput onih normalnijih kao što su tipkovnica, računalo, itd.), a još manje one budalaštine od selebritija, bekstejđa i sl. idiotizama.

IZVOR:Ianus Christius