MUZIKA 2-PAVLE STANIŠIĆ

Kao što smo najavili, donijećemo ovdje neke odlomke iz napisa, objavljenog u Banjalučkim novinama 1998. godine.

PJESMA MOJE MLADOSTI

Svako vrijeme i svaka mladost ima svoju umjetnost, pa i svoju muziku. Možda muzika i najbolje ilustruje karakter jedne generacije, možda se moderna pokoljenja najbolje i prepoznaju u ovom govoru.

Starogradske pjesme, ili, u jednom periodu popularne, zabavne melodije mnogi od nas nazivaju "muzikom moje mladosti". Taj epitet može još da ponese i prava vrlo stara narodna pjesma, bez ijedne greške u melodiji, u riječima, naglasku, rimi, metrici... jer "iz glave je cijela naroda". Mnogi istraživači, koji su nakon "turskog vakta" dolazili ovdje, otkrivajući nepoznate krajeve i ljude, sa poštovanjem su izučavali taj narodni melos. Oni su prvi, poput Kube, zabilježili pjesme koje su tu živjele kao izraz narodnog duha. Ta muzika je i kasnije bila predmet izučavanja i mnogih naših muzikologa. Po njoj prepoznajemo generacije koje su u ovim krajevima bile prije nas.

U kojoj će se muzici prepoznati generacije koje su upravo na sceni?

Za neke će to biti Balašević, Bajaga, Dragojević, Bregović, Čolić, Indeksi, Zabranjeno pušenje... ali šta je sa ogromnom većinom onih koji, na osnovu svog estetskog neiskustva, uporno oduševljeno trepću kad im se javi nemušti zvuk prošlosti, imitacija umjetnosti, neuspjelo podražavanje nekih dalekih preokupacija ljudi kojih odavna nema?

Narodna poezija je bila izraz duha cijelog naroda, stvarana je u specifičnim uslovima prošlosti, trajala je dugo i zbog toga dotjerivana do savršenstva. Postala je i ostala narodno blago koje treba njegovati, izučavati i čuvati. Ali, sada pisati narodne pjesme, sada ih stvarati - to može biti samo teška mentalna društvena bolest, izraz neprebolne zaostalosti, što u potpunosti odgovara ukupnim retrogradnim procesima, vraćanju tradicionalizmu u kulturi i društvenoj svijesti uopšte. Jer, kakva je to narodna pjesma kojoj su poznati autori teksta i muzike? Samo je narodna po tome što podražava, imitira narodnu pjesmu.

...

A šta je tek sa takozvanom izvornom muzikom? ...

U kulturi nešto treba da traje vjekovima, ili čak hiljadama godina, da bi postal0 izvor iz kojeg će poteći rijeke duhovnog stvaralaštva.

Ova podkultura, parakultura, kvazi društvena svijest, imitatorska, obmanjivačka, petparačka, motivisana finansijskim efektima bogatog, a nedoraslog tržišta ima izvore, ali i refleksije, u retrogradnim tokovima ukupnih društvenih nedoumica, u kojima nas "buđenje" nacionalne svijesti iz prošlog vijeka prati, evo, do narednog...

(Nastavak u narednom postu)

 

IZVOR:Blog Pavle Stanišić