Posted by
mrkaen002
on
22:55
in
pavle stanišić
Ova slika davnog i nekada vrlo poznatog dobojskog umjetnika Stanka, čiji
je autor, mislim, Zlatko Mišković, koju mi je nedavno ovom elektronskom
poštom poslala gđa Blanka iz Šibenika, sjećajući se svojih dobojskih
dana, nije nikako ilustracija onoga o čemu upravo razmišljam. Ona
ilustruje samo temu, ali ne i njen smisao. A na ovo o čemu upravo pišem
podstakla me radijska najava svakodnevne emisije Zvuci rodnog kraja,
koja već decenijama, pa, dakle, i vjekovima, zauzima udarni termin ovog
radija. A u toj emisiji emituju se one pjesme uz šargiju, koje se samo
nazivaju izvornom muzikom. Njen pravi naziv trebalo bi
da glasi: novokomponovana muzika, koja podražava davnu, izvornu pjesmu.
Jer, kako objasniti da naši muzički izvori nastaju danas,
uz tople radijatore i škotski viski. Mnogo toga nam je, zapravo,
novokomponovano, pa i to. Ovo lažno predstavljanje nije jedino i nije
slučajno. Ali, nešto o tome sam pisao i prije desetak godina u Banjalučkim novinama , pa ćemo inserte iz tih napisa - sutra.
IZVOR:Blog Pavle Stanišić
Objavi komentar