0
O dvojnom karakteru prirode... -Ianus Christius
Posted by mrkaen002
on
10:20
in
ianus christius
...U svijetu prirode postoji samo jedna
univerzalna sila, jedan univerzalni pokretač koji stvara i uništava,
jedan kotač koji se vječno kreće. Taj pokretač, ta vječna sila, stvorila
je dvije suprotne manifestacije koji se međusobno poništavaju. Te dvije
manifestacije iste sile same za sebe ne mogu postojati jer im je
potrebna ona druga strana kako bi ih stabilizirala.
Baš poput elektrona i protona u atomu. Te dvije čestice nominalno su suprotnog naboja, i jako se privlače, ali se ipak nikad ne sudare. A zašto? Jer sudar znači sigurnu smrt svijeta materije. To vam se zove opasna ljubav. Kako se voljeti a da se međusobno ne uništite?!
Cijeli ovaj naš svijet kojeg smo prozvali materijalnim svodi se na konstantnu bitku između ta dva pola stvarnosti, plusa i minusa, dobra i zla, svjetlosti i tame, itd. Stoga ne može postojati svijet u kojem vlada samo svjetlost, samo dobro, samo stvaranje, jer takav svijet je neodrživ. Da bi nešto stvorili, nešto drugo morate uništiti. To vam je poput gradnje kuće.
Da bi sagradili kuću, prvo vam treba osnovni građevinski materijal; cement, vapno, voda, cigla, pijesak, šljunak, drvo, metal, itd. A gdje ćete naći te materijale? Naravno, u prirodi, a gdje drugdje. Od svih spomenutih tvari jedino je cement sintetizirana tvar. Ali da bi ju mogli sintetizirati ponovno su vam potrebne kemikalije koje ste prvotno morali izvući iz same prirode, iz njenih resursa. A da bi došli do svih tih željenih tvari za gradnju kuće, trebali ste razvaliti kamenolom, posijeći stablo nekog drveta, izvući metal iz njegovih prirodnih ruda, dovesti vodu sa nekog prirodnog izvora.
Na neki način, morali ste uništiti dio prirode kako bi stvorili nešto novo. Posijeći stablo, tj. ubiti biljku da bi od nje napravili daske ili razvaliti neku stijenu da bi iz nje izvukli metalne rude, vapnenac itd. Bez uništenja nema ni stvaranja.
Tako je i sa svim ostalim pojmovima dualne prirode. Ako nema tame, ne bi znali što je svjetlost, jer je nikad ne bi vidjeli. Kao i sa pojmovima dobra i zla. Svako stvorenje u svojoj prirodi posjeduje karakter i dobra i zla. Nitko nije apsolutno dobar ili apsolutno loš. To ne postoji.
U svakome od nas krije se i jedna i druga strana prirode karaktera. Pitanje je samo na koji će se način oni manifestirati. Nažalost, okolina, tj. društvo je najčešći faktor koji čovjeka vodi u samo jednom smjeru. Tako jedni postaju najveći dobrotvori i unapređivači društva, a drugi najveći kriminalci i destruktori istog. Razlika je samo u pogledu na svijet. A ne u našoj prirodi.
Rekli bi naši stari, u svakome od nas krije se jedan dobar i jedan loš anđeo. Pitanje je samo koji će prvi izaći na vidjelo, i koji će se jače i trajnije manifestirati u našem životu. Ali ako je netko još u najranijoj mladosti zastranio i pošao putem zla, to ne znači da se njegov put ne može ispraviti, i da se njegov život ne može okrenuti na drugu stranu.
Zbog svega toga, cijela je priroda dualnog karaktera, kako bi nas naučila o svijetu dobra i zla. Kad naučimo vrednovati obje strane te veličanstvene tvorevine, tek tada ćemo postati potpuni i savršeni ljudi. Biti savršen znači biti potpun, ujedinjen sa prirodom i njezinim kreatorom.
IZVOR:Ianus Christius
Baš poput elektrona i protona u atomu. Te dvije čestice nominalno su suprotnog naboja, i jako se privlače, ali se ipak nikad ne sudare. A zašto? Jer sudar znači sigurnu smrt svijeta materije. To vam se zove opasna ljubav. Kako se voljeti a da se međusobno ne uništite?!
Cijeli ovaj naš svijet kojeg smo prozvali materijalnim svodi se na konstantnu bitku između ta dva pola stvarnosti, plusa i minusa, dobra i zla, svjetlosti i tame, itd. Stoga ne može postojati svijet u kojem vlada samo svjetlost, samo dobro, samo stvaranje, jer takav svijet je neodrživ. Da bi nešto stvorili, nešto drugo morate uništiti. To vam je poput gradnje kuće.
Da bi sagradili kuću, prvo vam treba osnovni građevinski materijal; cement, vapno, voda, cigla, pijesak, šljunak, drvo, metal, itd. A gdje ćete naći te materijale? Naravno, u prirodi, a gdje drugdje. Od svih spomenutih tvari jedino je cement sintetizirana tvar. Ali da bi ju mogli sintetizirati ponovno su vam potrebne kemikalije koje ste prvotno morali izvući iz same prirode, iz njenih resursa. A da bi došli do svih tih željenih tvari za gradnju kuće, trebali ste razvaliti kamenolom, posijeći stablo nekog drveta, izvući metal iz njegovih prirodnih ruda, dovesti vodu sa nekog prirodnog izvora.
Na neki način, morali ste uništiti dio prirode kako bi stvorili nešto novo. Posijeći stablo, tj. ubiti biljku da bi od nje napravili daske ili razvaliti neku stijenu da bi iz nje izvukli metalne rude, vapnenac itd. Bez uništenja nema ni stvaranja.
Tako je i sa svim ostalim pojmovima dualne prirode. Ako nema tame, ne bi znali što je svjetlost, jer je nikad ne bi vidjeli. Kao i sa pojmovima dobra i zla. Svako stvorenje u svojoj prirodi posjeduje karakter i dobra i zla. Nitko nije apsolutno dobar ili apsolutno loš. To ne postoji.
U svakome od nas krije se i jedna i druga strana prirode karaktera. Pitanje je samo na koji će se način oni manifestirati. Nažalost, okolina, tj. društvo je najčešći faktor koji čovjeka vodi u samo jednom smjeru. Tako jedni postaju najveći dobrotvori i unapređivači društva, a drugi najveći kriminalci i destruktori istog. Razlika je samo u pogledu na svijet. A ne u našoj prirodi.
Rekli bi naši stari, u svakome od nas krije se jedan dobar i jedan loš anđeo. Pitanje je samo koji će prvi izaći na vidjelo, i koji će se jače i trajnije manifestirati u našem životu. Ali ako je netko još u najranijoj mladosti zastranio i pošao putem zla, to ne znači da se njegov put ne može ispraviti, i da se njegov život ne može okrenuti na drugu stranu.
Zbog svega toga, cijela je priroda dualnog karaktera, kako bi nas naučila o svijetu dobra i zla. Kad naučimo vrednovati obje strane te veličanstvene tvorevine, tek tada ćemo postati potpuni i savršeni ljudi. Biti savršen znači biti potpun, ujedinjen sa prirodom i njezinim kreatorom.
IZVOR:Ianus Christius
Objavi komentar