Prikazani su postovi s oznakom ianus christius. Prikaži sve postove
Prikazani su postovi s oznakom ianus christius. Prikaži sve postove
201

Dnevnik mladog hodočasnika Dio II -Ianus Christius

Posted by mrkaen002 on 23:12 in
Štovane čitateljice i čitatelji,

objavljujem drugi nastavak moje tri mjeseca dugačke velike pješačke avanture zapadnom i južnom Hrvatskom.

U drugom dijelu donosim zgode i nezgode na putu od Lovrana, grada pod Učkom, putem preko cijele sjeverne i sjeverozapadne Istre, sve do turističke meke, grada Rovinja.

Sadržaj drugog dijela:

13. Pogled sa najvišeg vrha Istre...
14. Na udaru istarske bure...
15. U vatrenom zagrljaju gospođice Ene!...
16. Parenzanom do tartufa...
17. U umjetničkom raju...
18. Na Melodijama Istre i Kvarnera...
19. Pod okriljem novigradskih zidina...
20. Mozaici, lagune i kružni tokovi...
21. Tamo gdje se ljubav rađa...
22. U društvu gusara i poskoka...
23. Veliki šišmiši i dvostruki gradovi...
24. Krađa u gradu sv. Eufemije... 


VIDI VIŠE/SMASHWORDS

0

Posljednji broj Libertas Nova-e i konačni oproštaj! -Ianus Christius

Posted by mrkaen002 on 15:34 in
...Štovane čitateljice i čitatelji,

predstavljam Vam posljednji broj Libertas Nova-e, e-časopisa koji se bavi promoviranjem kreativnosti i puta samospoznaje.

U posljednjem, nešto kraćem broju, donosim tri nove teme iz područja Misli duhovnog anarhista, pišem i o Muzeju žaba ( za kojeg se nadam da je još uvijek u funkciji, jer sam nedavno pronašao jedan youtube video koji govori o njegovom zatvaranju). Tu su i standardne izreke, poezija o misterijima prirode; ali i novi radovi autora koji su sudjelovali u nagradnoj igri Kreativnost na djelu.

Nadam se da ćete naći nešto za sebe i u ovom ponešto skraćenom broju.

...Također Vam moram priopćiti da do daljnjega prekidam objavljivanje bilo kakvih radova, bilo na stranicama Smashwords-a ili ovog bloga. Razlog leži u činjenici da uskoro napuštam Zagreb i Hrvatsku, i krećem na još jedno hodočašće i avanturu, ovoga puta bez zacrtanog cilja. Danas sam dao otkaz na poslu, još jednom u seriji propalih poslova kod pohlepnih i prokletih poslodavaca; i budući da me ništa više ne veže za ovaj prokleti grad i državu, odlučio sam se da nemam drugog izbora nego sve poslati k vragu i otisnuti se u bijeli svijet. Uz rastrojenu i nemarnu obitelj i porodicu, manjinu poštenih prijatelja koje rijetko viđam, te cure koje nemam, zaista nemam razloga za svoj ostanak ovdje, u ovom čemeru i jadu.

Nakon 32 godine mučenja i pokušaja da nešto napravim u svoj jadnom životu u ovoj svjetskoj rupi, vrijeme je da se konačno pokrenem i potražim svoj kutak raja negdje drugdje. Prva postaja je Slovenija, a poslije ćemo vidjeti kamo dalje. Ako preživim i prvi mjesec, bit će dobro.

Za kraj, žao mi je što Vas napuštam, i posebno pozdravljam sve one koji su vjerno pratili moj rad kako ovdje na blogeru, tako još više u mojim radovima objavljenim na stranicama online izdavača Smashwords-a.

Zbogom i nasvidenje!


IZVOR:Blog Ianus Christius

0

Dnevnik mladog hodočasnika, objava prvog dijela prve velike ljetne avanture... -Ianus Christius

Posted by mrkaen002 on 05:27 in
...Štovane čitateljice i čitatelji, predstavljam Vam prvi dio moje velike sportsko-turističko-duhovne avanture koja je trajala od 09.06. - 11.09.2012.; moje prve samostalne pješačke avanture na 1850 kilometara dugom putu kroz predjele zapadne i južne Hrvatske; od Zagrebačke regije preko Korduna i Gorskog kotara sve do Istre, Dalmacije i Like.

Spavanje na proplancima pokraj Delnica u blizini medvjeđih brloga i vučjih jazbina, prolazak kroz gnijezdo poskoka i crnih udovica, kroz dvije prašume i jedini hrvatski fjord, u zemlji gusara i sinjskih uskoka, raspjevane Dalmacije, zelene Istre, brdovitog i šumovitog Gorskog kotara, hladne Like i vjetrovitog Velebita.

I mnogo, mnogo više...

Prvih nekoliko dana ove avanture opisivao sam u prvim brojevima kreativnog e-časopisa Libertas Nova, ali nakon nekih ispravki i dopuna, sve svoje doživljaje opisati ću u nastavcima pod imenom Dnevnik mladog hodočasnika.

U prvom dijelu donosim zgode i nezgode na putu od mog rodnog Zagreba do kvarnerskog grada Lovrana, grada lovora, trešnji i maruna.

Pozdrav...
autor


IZVOR:Ianus Christius

0

Seks i duhovnost... -Ianus Christius

Posted by mrkaen002 on 09:08 in
...Donosim još jedan tekst sa najvećeg hrvatskog foruma, u kojem i sam sudjelujem. Prvi dio teksta odnosi se na autora koji je postavio pitanje, odnosno otvorio dotičnu temu; a ispod njega nalazi se moje mišljenje o spomenutoj temi Seks i duhovnost.

...U kojoj mjeri su povezani seks i duhovni napredak?

Evo već dugo vremena sam na suhom i čini mi se da mi je neki duhovni napredak sve dalji i dalji...u čemu je fora da te jedna sočna p**** može toliko opustiti i oraspoložiti kao nijedna meditacija?

Kad imam partnera, sve je pet, na svijet gledam kroz ružičaste naočale, osjećam prirodan 'high', spreman sam više rizika preuzeti u životu, učiti, usavršavati se, razvijati na svim poljima; sve što sad u 'solo' statusu jednostavno ne mogu, osjećam da mi je sve to nedostupno uslijed nedostatka seksa...dodatni problem je što pazim s kim spavam i dosta sam izbirljiv glede pronalaska partnera i to još otežava cjelokupnu situaciju...ili bi čovjek jednostavno trebao raditi ono što ga veseli, makar to znači i sam seks s nekom random osobom?

Općenito, u čemu je tolika moć seksa?

...Seks je uvijek bio i uvijek će biti samo kratkotrajno ispuštanje viška pretežno negativne energije, i naravno glavna karika u produžavanju vrste.

Nažalost, seks ne pomaže kod duhovnog napretka jer je vezan uz svijet materije, a materija u većini slučajeva koči neki ozbiljniji duhovni razvoj. Iako je u pravilu duh iznad materije, upravo ova potonja stvara velike konfuzije u životu jednog samosvjesnog pojedinca koji je spreman otisnuti se na putovanje u nepoznato, u svijet duhovnog, svijet mistične i pomalo magične ezoterije.

Što se tiče ljubavnih veza, tu je priča već malo drugačija. Naime, ljubav, ako je iskrena i potpuna, može napraviti veliki iskorak u području duhovnog, jer omogućava pojedincu da se riješi nekih svojih unutarnjih strahova, da lakše riješi probleme, da se lakše opusti, nađe neki svoj mir, da osjeti da je i on voljen.

Ali treba razlikovati onu iskrenu, tzv. platonsku ljubav bez ustručavanja i uvjeta, od one kojoj je seks jedino sredstvo i cilj. Nažalost, upravo je ova posljednje spomenuta i najčešća, te je glavni razlog patnje partnera u vezi, a u konačnici i njezinog raskida. 


IZVOR:Ianus Christius

0

Pesimistične misli na duhovnom putu...

Posted by mrkaen002 on 22:06 in
...Dok sam obilazio gradove istarskog primorja, a tijekom svog prošlogodišnjeg avanturističkog putovanja, došao sam i do Poreča, gdje sam ostao preneražen količinom negostoljubljivosti, bezobrazluka i krajnje nesolidarnosti sa turistima "plićeg" džepa; kako od strane domaćina, tako i od strane stranih turista. Kako se kasnije ispostavilo, Poreč nije bio usamljeni slučaj. Slične sam probleme imao i u Puli, Rovinju, Mošćenicama, Medulinu; ali i u nekim dalmatinskim gradovima. I dok sam tako u Poreču bio pesimistički raspoložen, napisao sam kratki traktat o životu i ovom svijetu:

...Da li je zaista važno putovati svijetom da bi se divili gradovima i selima; planinama i morima? Gradovi i sela djela su ljudskih ruku, samo hrpa beživotnog kamenja i drveta, asfalta i blata. Čovjek ih ne gradi da bi u njima živio, nego da mu se drugi dive, da ga idoliziraju. Od malog čovjeka stvaraju egoističnog megalomana. A planine i mora? Nisu li oni djelo Božjih ruku, ne bismo li se njima trebali diviti? Možda. No, za to će ionako biti prekasno. Svakim danom tih zelenih oaza ima sve manje; a one plave svakim su danom sve mutnije i zagađenije. No, što je onda bitno? Samo čovjek i njegov odnos prema sebi samome, prema svojoj okolini, prema svome stvoritelju. A to smo odavno izgubili. U ovome svijetu postoje samo oni koji manijakalno traže profit u svim smjerovima, na svim područjima; a zaboravljaju da istovremeno sve više postaju robovima svojih navika i robotima ove poremećene zajednice koje zovemo moderno ljudsko društvo. A svakim danom stvari postaju sve gore. Dok hodam ovim mjestima bez duše, promatram lica ljudi koji to odavno više nisu. Gledam zombije mrtvih očiju, pogleda praznog, u daljinu, kao da uvijek nešto traže, a znaju da to ne mogu naći...    

IZVOR:Ianus Christius

0

Ljubavna avantura što kraja nema...

Posted by mrkaen002 on 22:04 in
...Srećom, veći dio putovanja prošao je u optimističnom tonu, a čak sam se uspio i zaljubiti. Priznajem, radilo se o jednoj vrlo kratkoj jednovečernjoj avanturi na pučkoj fešti u gradu Buzetu (točnije radilo se o selu Sv. Ivan Buzet nedaleko grada), ali kažu da se lijepih stvari bolje sjećamo nego ružnih. Ukratko, nakon što sam se pozdravio sa dotičnom gospođicom E., tjedan dana kasnije poslao sam joj razglednicu i pismo iz grada Vrsara, u kojoj sam joj slatkoriječivo i malo budalasto izjavljivao svoju ljubav. Iako od te avanture nije bilo ništa, a i nisam siguran da je dotično pismo i razglednica stigla na pravu adresu. Ipak, ako dotična gospođica bude ikada posjetila i čitala ovaj blog, donosim to pismo u cijelosti (jedino njeno ime ne želim otkriti):

 ...Iz grada ljubavi i erotike najljepšoj provincijalki pozdrave šaljem...(sa poleđine razglednice) 
...Draga E., javljam ti se iz grada Vrsara, sunčanog bisera istarskog primorja okruženog mnogobrojnim otočićima i prastarom šumom na obali Limskog kanala. Ako ovo čitaš, znači da je ovo pismo i razglednica uspjelo doći u tvoje ruke. Naime, nisam znao kako da ti pošaljem pismo, budući da znam samo tvoje ime i turistički ured u kojem radiš. Htio sam ti reći da se još uvijek sjetim one prekrasne noći u Buzetu i tvojih slatkih poljubaca na našem rastanku. Možda će zvučati otrcano, ali ostavila si duboki trag u mojem srcu, jer još nisam upoznao ženu koja mi je toliko slična i koja voli toliko sličnih stvari kako i ja, a da je istovremeno toliko različita, toliko posebna, rekao bih unikatna. Htio bih te pitati ako želiš da se dopisujemo, možeš mi poslati e-mail na ***. U e-mailu mi možeš napisati da li želiš vezu ili ne, i da li želiš da ti pošaljem još neku razglednicu iz nekog drugog mjesta. Znam da veze na daljinu obično ne funkcioniraju, ali uvijek možemo pokušati. U pismu ti šaljem i jednu malu školjku (mislim da je dagnja) iz vrsarskog akvatorija (nadam se da je došla u jednom komadu). I za kraj, jedan malo izmjenjen refren iz jedne poznate pjesme grupe Hari Mata Hari:

 "Sve ljubavi su tužne,
a naša je najtužnija,
ja odlazim, ali znam,
da si ista kao i ja."

 
P.S. Some day I may return.

 "Ljubav tvoju u srcu svom nosim,
da me prati na teškom putu mom,
ah, koliko bih htio da si sada sa mnom."

 ( kraj pisma)
I to je bilo to. Od nastavka avanture nije bilo ništa. Kasnije sam je zvao telefonom, ali stekao sam dojam da joj baš i nisam tako simpatičan, kao što sam joj možda bio one ljetne noći na proplanku istarskog kontinenta.

IZVOR:Ianus Christius

0

Po zagorskim bregima putujemo...

Posted by mrkaen002 on 22:00 in
...Prošli vikend išao sam sa ocem i njegovom obitelji u Samobor (moji roditelji su rastavljeni, a ja živim sa majkom). Vrijeme je bilo idealno za putovanje brežuljcima samoborskog i žumberačkog gorja. Polako smo se vozili šumskim brdskim cestama i promatrali prekrasan krajolik oko nas; zlatnožuto lišće, već otpalo sa grana stoljetnih hrastova i bukve, prolaznike i planinare koji su se polako vraćali sa ruksacima punim kestenja, te stanovnike malih brdskih zabačenih sela u okolici grada pod Okićem. Prošli smo i pokraj eko sela Žumberak i još jednog manje poznatoga. U konačnici smo se spustili u centar grada, prošetali se do najpoznatije slastičarnice u gradu i čekali na dugi red da dođemo do tih slasnih zalogaja, nadaleko poznatih samoborskih kremšnita. Iako je red bio jako dug, a kremšnite vrlo tople (nisu se stigle ohladiti), ipak smo bili zadovoljni uslugom i kvalitetom tih žutih slastica iz slastičarne "U prolazu". U konačnici, jedan vrlo dobro proveden dan na otvorenom zraku.

IZVOR.Ianus Christius

0

U svijetu realizma...

Posted by mrkaen002 on 21:58 in
...U zadnje vrijeme počeo sam se baviti čitanjem tzv. ozbiljnih knjiga, odnosno knjiga iz ozbiljne književne literature (slične onima koje su nas tjerali čitati u srednjoj školi, za lektiru). Tako sam se za promjenu malo uhvatio realizma, tog zanimljivog književnog pravca koji je nastao još u 19. st. Prva knjiga koju sam nedavno pročitao bio je Sentimentalni Odgoj Gustava Flauberta, u kojem dotični francuski realist piše o svojoj mladosti i boravku u Parizu, središtu mondenog svijeta, i onda i danas. O njegovim dogodovštinama, životu u dokolici sa članovima visokog staleža i nadasve njegovim neprežaljenim ljubavima. Nakon ovog romantičko-realističkog romana sa radnjom neposredno prije i za vrijeme velike revolucije 1848. nastavio sam u istom stilu i dohvatio se knjige Bjesovi svjetski poznatog Fjodora Mihajloviča Dostojevskog, kralja među realistima. U ovome romanu, poput svog francuskog kolege, govori o životu u zabačenom ruskom gradiću i njegovim doživljajima sa plemstvom i bogatom gospodom majčice Rusije, njihovim spletkama i intrigama, ljubavima i ljubomorama. Roman je pomalo teško za čitati jer se na prvi pogled čini da govori o ničemu, a radnja se odvija nekako kaotično, pomalo zbrda zdola, a događaji naočigled nisu povezani, ili je veza teško shvatljiva. Ali je najzanimljivije iz takvih romana činjenica da možete naučiti mnogo o vremenu u kojima su oni pisani, tj. o događajima i ljudima 19. st.; što su jeli, kuda su išli, u kakvim kočijama su se vozili; tu su i opširni opisi krajolika, gradova i sela, itd. Ukratko, teško za shvatiti, ali poučno za pročitati.

IZVOR:Ianus Christius

0

Gay Pride - Poraz demokracije

Posted by mrkaen002 on 21:56 in
...Danas smo na poslu raspravljali o jednoj od dvije aktualne teme, o referendumu za priznavanje braka kao zajednice muškarca i žene. Cijela ta buka koja se digla oko tog zakona nema nikakvog smisla, i kao i svi drugi skandali u ovoj državi služe samo kako bi nam političari ( po ne znam koji put) zamazali oči i "odvukli" nas od važnijih tema kao što je smanjenje stope nezaposlenosti i i kronični nedostatak ulaganja u gospodarstvo. Što se mene tiče, samo je po sebi logično da je brak zajednica muškarca i žene, jer jedino iz takvog braka jedan narod može opstati i nastaviti sa svojom egzistencijom. Naime, valjda vam je svima jasno ( a nekima u ovoj državi to očito nije) da dvije individue istog spola ne mogu dobiti dijete (ni u najluđoj mašti), jer se to protivi svim Božjim i prirodnim zakonima. Ono što oni mogu napraviti je posvojiti dijete, ili tražiti donora za umjetnu oplodnju (gdje bi jedan od partnera bio ili donor sperme( kod homoseksulaca) ili majka( kod lezbijki)). Sami zakon stoga nema nikakavog smisla, jer ako se izglasa tada homoseksualci ne bi imali pravo na posvojenje ( kao što je do sada bio slučaj), a ako se ne izglasa sve bi ostalo po starom. U konačnici, ovakav referendum je čisto gubljenje vremena i novaca poreznih obveznika. Osobno mislim da postoje puno važnije stvari od nacionalnog interesa za koje bi trebali napraviti referendum ( a u to ne spada ni onaj postotak etničke manjine u nekom mjestu koji je potreban da bi se na pročelja javnih ustanova uveli višejezični natpisi; i to je još jedan gubitak vremena). Ali mi Hrvati kakvi već jesmo, radije gubimo vrijeme i novac na gluposti, umjesto da se bavimo egzistencijalnim pitanjima. Ono što sam zapravo htio reći u ovom tekstu, je pitanje gay parada po našim ali i inozemnim gradovima. Naime, jedna mi stvar nije jasna. Homići (pardon na izrazu, ali to je tako kod nas) su uveli taj Pride kako bi ukazali na kršenje njihovih prava i njihovu smanjenu eksponiranost u javnosti. Zbog toga sad stalno marširaju u javnosti, na bijes i zgražanje svih drugih. Naime, ako mi svi volimo misliti da živimo u nekoj tzv. demokraciji ( koja ionako ne postoji, i nikad nije ni postojala; jer nikad nije vladao narod već političari koji su izglasani od naroda; nakon izbora sva vlast ide u ruke političara, a narod gubi svoju moć koju su tijekom izbora predali svojim zastupnicima), tada su ti Pride-ovi čisto kršenje zakona demokracije, ljudskih prava i slobodne volje pojednica i grupe. Ako je pravo svakog čovjeka da se izjasni, ali i da ima pravo na svoj mir, na svoje stavove, svoje djelovanje itd; tada su ti marševi kršenje prava ostalih ljudi, koji nisu homoseksualci. Jer ono što homići rade u tim marševima nije borba za svoja prava već nametanje svojeg izbora i volje drugima. Pa ako ćemo tako, onda bi praktički svaki čovjek na ovome svijetu mogao stalno protestirati i tražiti neka svoja samo njemu uskraćena prava. Jer svaki pojedinac je po nečemu drugačiji od drugih, on je u neku ruku manjina. A kad bi tako bilo, cijeli sustav bi se srušio, i onaj političko-zakonodavni, ali i onaj društveni i moralni. Tako bi i npr. pedofili, ubojice, silovatelji, psihopati, itd. mogli tražiti svoja prava kao nekakve kvazi manjine; jer i oni su postali takvi jer ih je društvo tako odgojilo (tako barem većina njih to tvrdi) i gdje je onda tu demokracija, pravila i zakoni, ljudska solidarnost itd. Nema je, jer nikada nije ni postojala. Ja osobno nemam ništa protiv homoseksulaca, ili bilo koje druge "manjine"; ali ljudi dok tražite svoja prava (ako smatrate da su vam uskraćena), tada ih tražite bez da maltretirate druge ljude.

IZVOR:Ianus Christius

0

Meditacija je totalno trošenje vremena! (o meditaciji i silama prirode)...

Posted by mrkaen002 on 13:07 in
...Meditacija je samo jedan pristup ka konačnoj spoznaji. Osobno nikada nisam meditirao jer sam našao drugi način da se približim konačnom ostvarenju sebe kako čovjeka, mojeg fizičkog tijela i moje duše. Većina to ne može shvatiti jer se treba odreći mnogih užitaka ovog svijeta i proći kroz trnje da bi shvatio svoju ulogu u ovom svemiru. A što se tiče samih tzv. magija, ne postoji nikakav hokus pokus, to se slažem. ali ipak jedna magija postoji, a to je ona prirodna. Prirodne sile moguće je mijenjati, ali ne na ovakav način kako to pokušava moderna znanost. To mogu samo najveći mudraci i oni koji ju najviše poštuju. Sile prirode su prejake da bi ih čovjek mogao ukrotiti, stoga se pravi magičari ne bave ukroćivanjem prirodnih sila, već ih koriste uz njihovu suglasnost. Oni su tek njeno oruđe. Običan čovjek to neće nikada shvatiti. Ljudi su koristili prirodu u ovakve "magične" svrhe već tisućljećima, ali je sada došao moderni čovjek koji silom pokušava sve to promijeniti i uništiti vječni sklad. Zato nam se i događaju sve ove prirodne katastrofe. Priroda nije mrtva, u to možete biti sigurni, i uzvraća istom mjerom...

IZVOR:Ianus Christius

0

Životna svrha -Ianus Christius

Posted by mrkaen002 on 15:40 in
...Svako živo biće koje se nalazi na ovom planetu i u ovom svemiru stvoreno je sa svrhom. Svaki čovjek, svaka životinja ili biljka, pa i svaki kamen i kap vode imaju svoju svrhu. Problem leži u činjenici kako otkriti koja je svrha, odnosno cilj vašeg životnog puta.

Iz osobnog iskustva mogu samo reći da treba proći dosta godina da bi se nakon mnogo pokušaja i pogrešaka našao pravi put. Mnogo sam lutao divljinama ovog svijeta dok mi se sam Bog nije obratio i pokazao mi put.

Znam, reći ćete da to zvuči blesavo i da sam ja opet jedan od onih kvazi proroka. Moj životni cilj je da budem učitelj, ali ne onaj kao u školi ili fakultetu. Moje učenje dolazi odozgo, iz duhovnog svijeta, i sve što radim, radim u skladu sa Božjim, odnosno prirodnim zakonima. Drugačije ni ne može ići. I ne vjerujem u sve one šarlatane kojima je glavni i jedini cilj izvući novac iz jadnih ljudi. Učitelj je tu ne samo da uči, već i da savjetuje i pomogne svakom učeniku, bez obzira na cijenu. Nema tog novca koji bi mi netko mogao dati za moje učenje, jer ono nema cijenu. Bog nema cijenu, priroda nema cijenu. Novac je isključivo ljudski izum.

Jedan od načina kako da shvatite koji je vaš životni put, i da krenete u pravom smjeru je da što više čitate knjige i tražite informacije; bez obzira da li se to radilo o znanosti, umjetnosti, duhovnosti, religiji ili svakodnevnom životu.

***u nastavku***
(rasprava sa jednim forumašem o razgovoru sa Bogom i duhovnim entitetima)

...Kroz Um, moj um, a kako drugačije, nisi valjda mislio da mi se ukazao ispred mene i počeo mi pričati o velikim spoznajama. Ali sve što sam od njega (ili njih, entiteta) naučio, daleko je vrijednije od svih onih gluposti koje nam mediji serviraju svakog dana. I ti savjeti su daleko korisniji.

Svaki čovjek dobiva uputstva na sebi svojstven način. Netko putuje poput mene, netko meditira, netko traži istinu kroz puteve znanosti i umjetnosti, netko kroz svoju obitelj itd. Putevi su nam različiti, ali svi vode ka istom cilju. Teško je to objasniti nekome tko to nije nikada doživio. Svi uvijek misle da muljaš dok se i sami u to ne uvjere. Osim toga, Bog nije On ili Ona, taj vrhovni entitet ili skupina entiteta nema spolne ili bilo kakve druge orijentacije. Taj entitet je čista energija, sila nad svim silama. Sposobna biti na svakom mjestu i u svakom vremenu istodobno.

...Sve ima svoju svrhu, pa tako sve znanje koje dobivam od svoga Oca ima svoju svrhu i razlog. Sve što sam naučio na takav izravan način koristilo mi je, i još mi uvijek koristi u mom životu. Ali zapamti, svaki čovjek dobiva posebne upute od duhovnih entiteta. Ne možeš tražiti ono što ti ne treba ili nećeš razumjeti. No, prije nego što kreneš razgovarati sa Stvoriteljem i njegovim entitetima, trebaš otvoriti svoj um i srce, tek tada imaš pravo postati Njegov učenik. Sve znanje koje trebaš, dobiti ćeš postepeno. Ne traži ništa preko reda, jer ćeš samo patiti, a efekta nema. Znanje koje možeš dobiti može dolaziti iz svih područja, kako ovog materijalnog tako i šireg duhovnog svijeta. Samo ga moraš biti sposoban shvatiti. Zato nije sve za svakoga. U sve ove 3-4 godine otkako razgovaram sa svojim Ocem, mnogo toga sam naučio, i dobrog i lošeg. I iako mi nije uvijek drago ono što čujem, uvijek pokušavam postupiti na ispravan način. I ti Ga možeš i vidjeti i čuti, samo to još nisi svjestan. I ovog trenutka, dok ovo čitaš, On se nalazi pokraj tebe i čeka da mu se otvoriš.


IZVOR:Ianus Christius

0

Domorodački narodi u Americi - njihov odnos prema duhovima - Ianus Christius

Posted by mrkaen002 on 17:16 in
...Nisu Indijanci imali bolji kontakt sa duhovima, nego su ih bolje razumjeli. Oni za njih nisu bili nešto strano i opasno, nego nešto što živi sa njima i uz njih. Njima su Duhovi bili zaštitnici i učitelji, ono što bi oni i trebali biti. Nažalost, moderna civilizacija duhove ne smatra niti stvarnim a kamoli da bi im priznavala ikakvo poštovanje za njihov nevidljivi rad i pomoć baš kada nam je ona najpotrebnija.

IZVOR:Ianus Christius

0

O dvojnom karakteru prirode... -Ianus Christius

Posted by mrkaen002 on 10:20 in
...U svijetu prirode postoji samo jedna univerzalna sila, jedan univerzalni pokretač koji stvara i uništava, jedan kotač koji se vječno kreće. Taj pokretač, ta vječna sila, stvorila je dvije suprotne manifestacije koji se međusobno poništavaju. Te dvije manifestacije iste sile same za sebe ne mogu postojati jer im je potrebna ona druga strana kako bi ih stabilizirala.

Baš poput elektrona i protona u atomu. Te dvije čestice nominalno su suprotnog naboja, i jako se privlače, ali se ipak nikad ne sudare. A zašto? Jer sudar znači sigurnu smrt svijeta materije. To vam se zove opasna ljubav. Kako se voljeti a da se međusobno ne uništite?!

Cijeli ovaj naš svijet kojeg smo prozvali materijalnim svodi se na konstantnu bitku između ta dva pola stvarnosti, plusa i minusa, dobra i zla, svjetlosti i tame, itd. Stoga ne može postojati svijet u kojem vlada samo svjetlost, samo dobro, samo stvaranje, jer takav svijet je neodrživ. Da bi nešto stvorili, nešto drugo morate uništiti. To vam je poput gradnje kuće.

Da bi sagradili kuću, prvo vam treba osnovni građevinski materijal; cement, vapno, voda, cigla, pijesak, šljunak, drvo, metal, itd. A gdje ćete naći te materijale? Naravno, u prirodi, a gdje drugdje. Od svih spomenutih tvari jedino je cement sintetizirana tvar. Ali da bi ju mogli sintetizirati ponovno su vam potrebne kemikalije koje ste prvotno morali izvući iz same prirode, iz njenih resursa. A da bi došli do svih tih željenih tvari za gradnju kuće, trebali ste razvaliti kamenolom, posijeći stablo nekog drveta, izvući metal iz njegovih prirodnih ruda, dovesti vodu sa nekog prirodnog izvora.

Na neki način, morali ste uništiti dio prirode kako bi stvorili nešto novo. Posijeći stablo, tj. ubiti biljku da bi od nje napravili daske ili razvaliti neku stijenu da bi iz nje izvukli metalne rude, vapnenac itd. Bez uništenja nema ni stvaranja.

Tako je i sa svim ostalim pojmovima dualne prirode. Ako nema tame, ne bi znali što je svjetlost, jer je nikad ne bi vidjeli. Kao i sa pojmovima dobra i zla. Svako stvorenje u svojoj prirodi posjeduje karakter i dobra i zla. Nitko nije apsolutno dobar ili apsolutno loš. To ne postoji.

U svakome od nas krije se i jedna i druga strana prirode karaktera. Pitanje je samo na koji će se način oni manifestirati. Nažalost, okolina, tj. društvo je najčešći faktor koji čovjeka vodi u samo jednom smjeru. Tako jedni postaju najveći dobrotvori i unapređivači društva, a drugi najveći kriminalci i destruktori istog. Razlika je samo u pogledu na svijet. A ne u našoj prirodi.

Rekli bi naši stari, u svakome od nas krije se jedan dobar i jedan loš anđeo. Pitanje je samo koji će prvi izaći na vidjelo, i koji će se jače i trajnije manifestirati u našem životu. Ali ako je netko još u najranijoj mladosti zastranio i pošao putem zla, to ne znači da se njegov put ne može ispraviti, i da se njegov život ne može okrenuti na drugu stranu.

Zbog svega toga, cijela je priroda dualnog karaktera, kako bi nas naučila o svijetu dobra i zla. Kad naučimo vrednovati obje strane te veličanstvene tvorevine, tek tada ćemo postati potpuni i savršeni ljudi. Biti savršen znači biti potpun, ujedinjen sa prirodom i njezinim kreatorom. 

IZVOR:Ianus Christius  

0

...Životopis beskućnika... -Ianus Christius

Posted by mrkaen002 on 22:48 in

...Životopis beskućnika...

Homeless Curiculum Vitae



Ime: Bezimeni

Name: John Doe



Mjesto stanovanja: Pod vedrim nebom bb

Home address: Under the clear sky No Number



Veličina stana:  beskonačno veliko

Apartment size: indefinitely large



Pod stana: zelena trava (´´zaborava´´)

Apartment´s floor: green grass (´´of home´´)



Strop stana: nebo zvjezdano

Apartment´s ceiling: starry sky



Zidovi stana: cvijeće i drveće

Apartment´s walls: flowers and trees

IZVOR:Ianus Christius

0

Datum ili nadnevak, pitanje je sad...? -Ianus Chrisius

Posted by mrkaen002 on 14:25 in
Sjetio sam se jednog zanimljivog razgovora koji sam vodio sa jednim svojim prijateljem jezikoslovcem iliti lingvistom, specijaliziranom na području kroatistike, odnosno hrvatskog jezikoslovlja. Baš smo raspravljali o uvođenju novog hrvatskog pravopisa i rječnika, o novohrvatskim riječima i inim stvarima. Naime, nikako mi nije bilo jasno to novo jezikoslovlje, a on kao svaki dobar jezikoslovac, uporno je hvalio svoje područje dajući mi mnoge primjere koje potvrđuju njegovu teoriju da je novi pravopis bolji od staroga. Nove(u biti stare hrvatske riječi, kako on kaže) u potpunosti su odriješene utjecaja stranih jezika. Jer što će nam posuđenice iz drugih jezika, kad mi imamo bolje čistokrvne hrvatske riječi. Ok, donekle sam se slagao da moramo imati svoj jezik, i da bi trebali koristiti čim manje stranih riječi, kao npr. neke novo komponirane, po meni kretenske riječi koje čujemo po televiziji, npr. selebriti(eng. celebrity), grinrum(eng. greenroom), bekstejđ(eng. backstage), fešon(eng. fashion), itd... Naime, korištenje takvih riječi je idiotsko, kad za njih imamo puno bolje hrvatske riječi. Tako umjesto celebrity imamo slavni(kao slavne osobe), poznati, zvijezde; umjesto greenroom i backstage-pozadina,umjesto fashion-moda, itd. Pa onda čemu te glupe strane riječi rade u našem vokabularu? Da budemo veće face kad ih izgovaramo, ili da ispadnemo pametniji što poznajemo engleski, stvarno ne znam.
Ali kad smo se dotakli nekih drugih riječi, tu smo se malo zakvačili. Jedna od takvih riječi koja se već udomaćila u svakodnevnoj, naročito poslovnoj upotrebi, je riječ nadnevak. Pitao sam ga što bi mu to trebalo značiti, a on je odgovorio onako kako sam i mislio; vrlo jednostavno, nadnevak znači na taj dan. Kad je to izgovorio, znao sam da sam ga uhvatio s prstima u pekmezu. Pitao sam ga pa zar nije riječ dan latinskog porijekla(dan-eng. day-lat. dei), što znači da ni riječ nadnevak ne može biti čisto hrvatska, nego je opet izvedenica iz latinskog. Kad smo konačno prorešetali mnoge novohrvatske riječi i kada sam mu pokušavao ukazati na neke pogreške i posuđenice, došli smo do same biti jezika. Kako je uopće moguće napraviti čistokrvni pravopis i rječnik nekog jezika, kada ne postoji niti jedan jezik koji nema barem neke riječi kojih korijen ne dolazi iz drugog, odnosno drugih jezika. Uostalom, kao što ni državne granice nisu prirodne, već umjetne tvorevine i kako su se neprestano mijenjale kroz povijest, tako su se i narodi selili iz jednog mjesta u druga te tako upijali kulturu i znanja drugih naroda na koje su naišli na novom području. To je opće poznata stvar. Kako onda možemo očekivati da će neki narod govoriti čistim jezikom, jezikom koji nije potpao pod utjecaj nijednog drugog jezika, jezika njihovih susjeda. 


 Osobno, vrlo rijetko koristim novohrvatske riječi( poput onih normalnijih kao što su tipkovnica, računalo, itd.), a još manje one budalaštine od selebritija, bekstejđa i sl. idiotizama.


IZVOR:Ianus Christius

0

Komadići velike slagalice... -Ianus Christius

Posted by mrkaen002 on 14:19 in
Mi ljudi smo poput komadića jedne velike svemirske slagalice. I koliko god izgledali majušni i nevažni, bez toga našeg dijela cjelokupni svemir kojemu se svaki dan divimo bio bi jako usamljeno mjesto. Upravo smo mi ljudska bića, jedan od njegovih najvažnijih dijelova. Naša svijest i razum je upravo ono što nas izdvaja od ostalih Božjih stvorenja i fizičke manifestacije prirode. Mi smo ti koji čine razlike. No, nesavršeni kakvi jesmo, ne možemo se pomiriti sa našim prizemnim shvaćanjem da smo samo mali i nevažni dio tog velikog kotača koji se vječno kreće.
Da li svemir ima kraja, pitaju se mnogi. Moj odgovor je da nema. Kako nešto može imati kraj kada smo i mi sami jedan njegov važan dio. A naša duša nema kraja. Zaboravite svoje materijalno biće, ono je poput košulje kojima se odijevate i mijenjate svaki puta kada se zaprlja. Ono što postoji zauvijek je naša duša. Sve živo i neživo što postoji, što je ikada postojalo i postojati će, uvijek će pokretati mašine tog svemirskog kotača. Svemir nije nešto tamo, nešto jako daleko i nedohvatljivo. Svemir smo mi svi, svemir je u svima nama. Svemir je Bog i Bog je svemir. Sve je u jednom i jedno je sve. Kako može biti razlika među ijednim njegovim dijelom kada smo svi mi njegovi sastavni dijelovi, i kao takvi činimo cjelinu. Vrlo važnu cjelinu.  Bez nas nema ni svemira. Bez nas nema ni Boga, jer Bog je u svakom od nas. U svakom čovjeku, životinji i biljci. U svakom kamenu kojeg podižete, svakoj rijeci i moru u kojem se kupate, svakom povjetarcu,  zvijezdama i planetama kojima se divite. Zbog toga nema potrebe da tražite Boga, jer je on u svima nama, uvijek i zauvijek, na ovom i onom svijetu. Ljudi se boje i kažu, život je prekratak da bi upoznali sve njegove vrline. Ja kažem, ne postoji ni prostor ni vrijeme, to su samo naše krive predodžbe, nedostatak shvaćanja i šireg poimanja svijeta kojeg smo mi ljudska stvorenja važan dio.  
Da bi shvatili koliko je bitan svaki dio ove velike slagalice koju zovemo svemir, uzmite neku puzzle igru koja se sastoji od mnogo manjih dijelova, i složite je do kraja. A zatim, kada ste ju složili, odstranite jedan njezin komadić, jednu puzzle-u. Tek tada ćete uvidjeti koliko je taj mali komadić bitan, jer bez njega cjelokupna slika izgleda ružno i nepotpuno. Dojam će biti izraženiji ako je slika izrazito svijetle boje, a podloga na kojoj ste slagali puzzle jako tamna. Ta rupa koja će ostati nakon što uklonite taj dio izgledati će poput ružne mrlje na slici.
I zato dobro zapamtite, kada god se osjećate tužni i deprimirani:
Vi ste najvažniji dio ove složene slagalice koju zovemo svemir.
Bez vas nema ni nas.

 
Pozdrav...

IZVOR:Ianus Christius

0

O ideologiji vegetarijanstva... -Ianus Christius

Posted by mrkaen002 on 23:18 in
Kako su dani počeli biti sve topliji, sve sam više vezan za čitanje knjiga, kako onih svjetovne tako još više onih duhovne tematike. Kada je vrijeme lijepo i vedro, tada mi je ljepše otići u neki gradski park, sjesti na klupu i čitati u miru i hladovini, uz pjev ptica sa obližnjeg drveća. Knjižnice su trenutno prepune studenata i penzionera koji se više dolaze rashladiti u klimatizirane prostore nego nešto čitati ili učiti. Zbog toga radije biram poluprazan park nego krcatu knjižnicu. I tako, dok sam čitao neke knjige, palo mi je na pamet da bi se mogao malo više interesirati o onome što čitam iz prve ruke. Trebao bih posjetiti neke od tih religijskih ustanova i centara, pa da čujem što oni imaju za reći o stvarima koje me trenutno zanimaju. Još mi je želja više porasla kada sam otkrio kako mnogi takvi centri drže besplatna predavanja i seminare o raznim pretežno duhovnim temama.
I tako sam se prvi puta zaputio u Budistički centar, ovdje u Zagrebu, jer sam htio pitati njihovog učitelja nešto više o meditaciji, budući da sam imao problema sa ulaskom u meditativno stanje, a sve zbog nedostatka koncentracije. U samom centru u dva navrata slušao sam predavanje o sutrama, odlomcima iz knjiga o Budinom učenju. Drugi puta gledali smo neku komediju o životu u budističkom samostanu. Nakon što sam dobio koliko-toliko zadovoljavajuće odgovore na svoja pitanja, zaputio sam se dalje. I tako sam u Gradskoj knjižnici naišao na predavanje o temeljima Bhagavad Gite, hinduističkog epa; jednog od najljepših epova u ljudskoj povijesti. Predavanje o Giti slušao sam u Centru za vedske studije. Prije predavanja uslijedila je molitva i nekakav duhovni ples, tipičan za hinduističku vjeru. Ubrzo nakon što sam došao u Centar i razgovarao sa jednim njihovim učiteljem o duhovnim temama, shvatio sam da sam došao u  Centar Hare Krishna pokreta. No, to me nije obeshrabrilo. Iz samog razgovora nisam naslutio da me žele pridobiti za svog člana. Njihov učitelj mi nije trabunjao o nikakvom sektizmu ili nečemu sličnom, jer bi vjerojatno odmah odustao od posjeta i otišao svojim putem. Više manje razgovarali smo o hinduizmu i Krishni kao avataru kojeg oni štuju.  I dok je trajala molitva u obliku plesa(već znate kojeg, vjerojatno ste ga već vidjeli u gradovima), imao sam podvojene stavove o njihovom pokretu. S jedne strane, rekao sam da ne želim imati predrasuda prema nikome, pa tako ne želim imati ni prema njihovom pokretu. Budući da me nisu pokušali vrbovati, rekao sam si ostati ću do kraja, odslušati molitvu i predavanje koje je slijedilo. Na kraju nisam požalio. Predavanje je bilo vrlo zanimljivo i poučno. Predavač je bila jedna starija Amerikanka, pretpostavio sam član njihovog pokreta, koja nam je čitala odlomke iz Bhagavad Gite; a nešto kasnije pričala svoje doživljaje i anegdote iz 60-ih godina dok je sa svojim učiteljem Prabhupada-om  (punim imenom Abhay Charanaravinda Bhaktivedanta Swami Prabhupada; inače utemeljiteljem Hare Krishna pokreta) provodila svoje vrijeme u učenju.
I sve u svemu, u oba posjeta, Budističkom centru i Centru za vedske studije nisam mogao ne primjetiti (što mi je već bilo poznato od prije) da su njihovi članovi zadrti vegetarijanci. Poslije sam razmišljao o samom vegetarijanstvu, njegovim prednostima i manama. Naime, još kao student nisam baš bio za takav način prehrane. Činio mi se nepotpun, mislio sam si, ako nas je Bog stvorio kao svejede, zar ne bi trebali podjednako jesti i bilje i meso. No, što sam postajao stariji, postao sam svjesniji da i jedna i druga prehrana ima svojih prednosti i mana; i da sve ovisi o stavu i izboru pojedinca. Svatko mora sam odabrati što želi jesti. Jedino što mora imati na umu je da mu prehrana zadovoljava dnevne energetske potrebe i ravnomjeran unos hranjivih tvari, i to iz različitih namirnica. To je ono što nutricionisti zovu raznolikom i umjernom prehranom.
No, opet znatiželjan kakav jesam, uvijek sam se pitao da li je takva vegetarijanska prehrana zaista zadovoljavajuća. I to ne mislim sa strane same prehrane, već nekih drugih stvari. Naime, većina vegosa su odlučili izbjegavati meso jer ne vole kako se postupa sa životinjama. Kažu kako životinje jako pate kako kod samog uzgoja(preskučeni životni prostori, loša prehrana bogata hormonima i raznim drugim glupostima) kao i kod samog klanja. I sa time se moram složiti. Uvjeti u kojima žive domaće životinje su nehumani, kao i način klanja. Ali, onda sam se pitao ako nije humano ubijati životinje jer su živa bića, poput nas, zar je humano ubijati i biljke?!  Vegosi kažu da životinje pate, a kao biljke ne pate kad ih iščupate iz zemlje i režete na komade. Njihovu bol i plač ne možemo čuti, ali to ne znače da i one ne pate.
Zbog toga bi, barem što se tiče izbjegavanja ubijanja živih bića (i životinja i biljaka) a vezanu uz prehranu, trebalo konzumirati samo one proizvode zbog kojih nitko ne mora umrijeti. Ukratko, kad sve zbrojite i oduzmete, preostali bi nam samo biljni plodovi(žitarice, voće i većina povrća), mlijeko i mliječni proizvodi te jaja. Sve su to proizvodi biljaka i životinja, a da niste morali nikoga ubiti. Ako uberete jabuku sa grane, niste ubili stablo same jabuke. Ono će i dalje živjeti i razvijati se. Većina stvari vrijedi i za drugo voće. Kod povrća već treba napraviti razliku. Povrće kod kojih koristimo njihove listove(salatu, zelje, kupus, ...) ili korijen (mrkva, krumpir, rotkvice, patlidžani...) ili neki drugi dio biljke ne bi više smjeli jesti; jer to su vitalni organi i bez njih biljka umire. To je kao da vam je netko otkinuo ruku i nogu. Možda ćete i preživjeti bez njih, ali više nećete biti isti čovjek. Uostalom, uzmite samo u obzir kakve to zdravstvene posljedice to donosi sa sobom.
Kod žitarica vrijedi isto, trebali bi biti pažljivi sa odvajanjem zrnja, tako da se ne otrgne sama biljka iz zemlje. I tako dalje.
Zbog toga smatram da trenutačna ideologija vegetarijanstva nije ništa bolja od našeg starog ustaljenog  svejedstva. Ako želimo jesti a da ne moramo nikoga ubiti, trebali bi jesti samo biljne i životinjske plodove. Barem je to moje mišljenje. No, kao što sam već prije rekao, svatko bira svoj način življenja, pa tako i način prehrane.

IZVOR:Blog Ianus Christius

0

Novo buđenje... -Ianus Christius

Posted by mrkaen002 on 17:03 in
Ovih nekoliko dana koliko sam opet ovdje u svom rodnom gradu, i nakon što sam se malo odmorio od onog debakla na toliko željenom putu, odlučio sam promijeniti neke stvari u životu. Prvi dan nakon puta misli su mi bili poprilično zbrkane i nisam ni sam znao što želim od sebe i svog života. Pitao sam se koji je moj pravi životni put, da li ću ga ikada naći i ima li smisla uopće u svemu onome što već radimo u našem svakodnevnom, ponekad i vrlo monotonom životu. Koliko god još do danas nisam odgovorio na ta i slična pitanja, ipak sam odlučio malo se skulirati i razmisliti što dalje. Da li se malo bolje pripremiti za put, fizički i psihički, pa zatim nastaviti planirano putovanje. Ili odlučiti malo pričekati sa svim tim planiranjem, koje me trenutačno ne vodi nikuda, osim u još veću neizvjesnost i moralnu dilemu.

I prije samog puta, otprilike dva mjeseca prije odlaska, znao sam često malo planinariti po našoj zagrebačkoj Medvednici, pješačeći šumom po trima poznatim sljemenskim stazama(naravno ne istovremeno). Jedna ide od Tunela pa direktno do PD Tomislav, tj. do Tornja. Druga također dolazi do vrha Sljemena, ali ide od Šestinskog Lagvića preko Kraljičinog Zdenca do vrha sljemenske žičare(koja je trenutno izvan uporabe, jer je u remontu). Trećom stazom sam se znao mnogo puta spuštati sa vrha, preko PD Puntijarka i Njivica do Sljemenske ceste pa nazad do tramvajske stanice Gračansko Dolje. Svim zagrepčanima i onima koji su posjetili Medvednicu ove staze će biti poznatije.
Zbog toga sam odlučio ponovno posjetiti našu zagrebačku planinu, naš zeleni biser. Ovaj puta ću proboraviti veći dio dana i cijelu noć na njoj(što sam već dva puta napravio), i to onoliko dana koliko je potrebno, sa ciljem kompletnog psiho-fizičkog oporavka i kroz molitvu,meditaciju i čitanje knjiga pokušati otkriti, uz Božju pomoć, koji je moj stvarni životni put. Da li da nastavim sa planiranim putovanjem, ili da se posvetim nekim drugim stvarima. Sa planine ću silaziti samo da napunim svoje zalihe hrane(u biti ići ću si samo po sendviče i voće, jer želim više postiti, da bi mogao lakše meditirati). Vodu ionako imam već na planini, na mnogim planinskim izvorima, gdje je usput voda puno čišća i okrepljujuća nego naša tvrda zagrebačka voda iz vodovoda.
Nadam se da ću tamo na planini naći svoje odgovore. Osim samih aktivnosti na planini, odlučio sam i pohađati početni tečaj španjolskog jezika, koji je besplatan. Inače ne bih ni išao, jer nemam love za takve egzibicije, koliko god da smatram poznavanje jezika važnim u našem modernom svijetu. Taj tečaj organizira jedan ogranak katoličke crkve. Barem da i oni pomognu ljudima ne neki način, a ne da im samo odmažu, kao što je bio slučaj sa mnom i onim fratrom u samostanu u Jastrebarskom. Zaista se nadam da ću konačno doći do nekih odgovora koje već dugo tražim. Ne kažu bez razloga da su svi veliki učenjaci i mistici svoje odgovore tražili baš na planinama i bregovima. Očito da tamo čovjek može naći najveći mir i tišinu, i naravno čisti zrak i prirodu; što pobuđuje njegovu inspiraciju i kreativnost. Mislim da bi svaka osoba trebala barem jednom tjedno otići negdje u prirodu na planinu ili brijeg da se malo rekuperira, kak bi rekli naši dalmoši:-). A ako već i nemate nikakve planine ni brijega u vašoj blizini, onda barem neke šume izvan grada ili sličnog mjesta za opuštanje. Zdravi mi i sretni bili, i držite mi fige da nađem ono što tražim.
Pozzz...

IZVOR:Blog Ianus Christius

0

Monoteizam ili politeizam?... -Ianus Christius

Posted by mrkaen002 on 16:57 in
Otkako sam se u zadnjih nekoliko mjeseci počeo baviti sa duhovnim temama vezanim uz filozofiju i teoriju tradicionalnih svjetskih religija i vjerovanja, te njihovim odnosom  sa svjetovnim temama vezanim uz znanost i umjetnost;  došao sam do nekih novih spoznaja koje mi se vjerojatno nikada ne bi ukazale da sam ostao vezan isključivo uz popularnu znanost, kojoj sam se priklanjao praktički cijeli svoj život, i za koju sam žrtvovao sve svoje vrijeme i kreativnost. I nije mi žao što sam toliko dugo bio u znanstvenim vodama, ne samo kao kemičar po svom zvanju, nego i po velikom interesu za sve popularne znanosti putem knjiga, televizije, i nama mladima toliko neophodnog interneta. Ali cijelo sam to vrijeme imao dojam da mi ni sva znanost ovog svijeta niti sve knjige do kojih se mogu dočepati ne mogu odgovoriti na sva pitanja za koje sam tražio odgovore. Naravno, da se razumijemo, znao sam da ne postoje odgovori na sva pitanja, i da iza svakog odgovora dolazi novo pitanje. Nedavno sam pročitao u jednoj knjizi o kabali jednu zanimljivu anegdotu na temu postavljanja pitanja i dobivanja odgovora(kabala je židovska ezoterijska filozofija, židovski način gledanja na svijet mistike,najviše vezan uz njihove svete knjige, poput svima poznate Tore): Jednog je Židova netko upitao: ''Zašto vi Židovi na pitanje uvijek odgovarate pitanjem?'' ''A zašto ne?'', glasio je odgovor. I tako, dok trenutno plovim ovim duhovnim vodama i čitam knjige iz raznih područja ezoterije, odnosno religijske mistike, sve više pitanja mi pada na pamet, i bez obzira što na njih ne mogu uvijek dobiti zadovoljavajući i jednostavan odgovor, ipak sam mnogo sretniji sa onim što doznam nego dok sam bio zaljepljen samo uz svjetovne stvari. Došao sam do spoznaje da sve što radiš mora biti produhovljeno, odnosno u prisutnosti duha, onog bezvremenskog i vječnog kojeg slave sve religije svijeta, kako one organizirane institucionalne tako i one plemenske, vezane uz drevnu simboliku i koje su već  stoljećima naklonjene Majci Prirodi. Taj Duh pišemo sa velikim slovom jer predstavlja jednu cjelinu, on je duh cjelokupnog svijeta i svemira, svega vezanog kako za materijalni tako i za duhovni svijet. Naravno, tu se spominje i  duh kojeg pišemo sa malim slovima, a pri tome mislimo na duh svakog od nas osobno, odnosno naše duše(duhovnog i vječnog dijela našeg bića). U knjigama duhovnog karaktera naučio sam mnogo o ovom našem svijetu, o svijetovima koji su postojali prije i koji će tek postojati. Svijetovima na nižoj materijalnoj, ali i na višoj duhovnoj razini. I koliko god se tumačenja raznih mistika, filozofa i proroka mogu razlikovati i mijenjati kroz ljudsku povijest, u suštini svi oni govore o istim stvarima ali na različiti način, iz svog kuta gledanja. Uostalom, kako bi moglo biti drugačije, kada ne postoji dva čovjeka na ovoj našoj planeti koji u potpunosti razmišljaju na identičan način. Čak niti među jednojajčanim blizancima to nije slučaj. Oni su možda identični  na emocionalnoj i mentalnoj razini,  ali nikako na onoj duhovnoj. Svaki čovjek je poseban na svoj način, zasebna je individua. Jedno od tumačenja oko kojih se spore mnoge religije danas, jer ne mogu odgovoriti na to vječno pitanje, je i ono da li postoji jedan Bog ili više bogova. Monoteisti se zaklinju kako je samo jedan Bog, stvoritelj neba i zemlje i da nema drugih bogova oko Njega(premda se može govoriti i o Boginji, jer pojam Boga se ne može vezati uz određeni spol. Na Boga se može gledati i kao onoga koji posjeduje i oba spola i nijedan od njih, kao dvospolac ili bezspolac. Također, vjerojatni razlog zašto se o Bogu govori u muškom rodu, je zbog činjenice da su autori svetih knjiga živjeli u pretežno patriotski naklonjenom društvu, što je i danas više manje slučaj).  Pa zar uostalom ne piše u Tori,Bibliji i Kur'anu da je prva Božja zapovijed koju je Bog izdiktirao Mojsiju: ''Ja sam Jahve, Bog tvoj, koji sam te izveo iz zemlje egipatske, iz kuće ropstva. Nemoj imati drugih bogova uz mene.'' (po Tori) ''Ja sam Gospodin, Bog tvoj, nemoj imati drugih bogova uz mene!'' (po Bibliji, a slična je verzija i u Kur'anu) Tako kažu monoteističke i zapadno orijentirane religijske institucije. No, što je sa istočnjačkim filozofijama i ezoterizmu? Što oni kažu o postojanju viših sila i božanskih(čitaj duhovnih) bića?  Po mišljenjima hinduističkih mistika i proroka, oni vjeruju u postojanje cijele grupe bogova, cjelokupnom panteonu; što i nije nešto posebno čudno budući da se radi o najstarijoj egzistirajućoj religiji svijeta, po procjenama staroj oko 6-7000 godina. A svima koji ste ikada čitali ili učili o religijama i vjerovanjima trebalo bi biti poznato da su sve drevne religije bile politeističke. Ljudi su vjerovali u mnoge bogove te su ih prikazivali kao prosvijetljena bića sa ljudskim obilježjima i natprirodnim moćima. Najstarije i najsvetije hinduističke knjige, Vede(što na sanskrtu znači znanje) govore o tim bićima(glavni bog Brahman i njegovi pomoćnici Šiva, Višna, Šakti, Ganeš, Hanuman, Surya ; da nabrojim samo neke) i njihovim nadprirodnim moćima. U njihovim svetim spisima i epovima(poput Ramajane i Mahabharate) također se spominju i veliki junaci(poput Rame) te avatari(Božji poslanici na zemlji; utjelovljenja Boga u čovjeku, poput Krishne). Sve u svemu, jedna čitava velika sretna božanska obitelj. Kada razmišljam o hinduističkim poimanjima svijeta, uvijek me njihov panteon podsjeti na panteon starih Grka i Rimljana, i one meni drage i napete avanturističke serije, Hercules i Ksena( posljednje navedena još uvijek se prikazuje na HTV-u, naravno u reprizi). A što je tek sa onim religijama koje ne priznaju postojanje Boga ili bogova, ili se ne izjašnjavaju po tom pitanju. Takvih ateističkih i antiteističkih religija ima najviše. Od najpopularnijeg budizma(učenja kroz Nirvanu prosvijetljenog proroka Siddharthe Gautame), preko taoizma(kineskog filozofa i mistika Lao Tze-a), manihejizma, konfucijanizma,  jainizma itd itd. O plemenskim vjerovanjima da ne govorim. Sve u svemu, kada sam tako malo i sam razmišljao o toj vječnoj temi priznavanja božanstava i Boga/ bogova došao sam na jednu ideju. Moje mišljenje je da je prava istina negdje između teza svih ovih velikih mistika i proroka , što ne znači da se morate sa mnom slagati(zastupam teoriju da svatko ima pravo na svoje mišljenje i životni put, vjerujem u slobodnu volju svakog pojedinca). U biti i jedni i drugi su u pravu(i pri tome posebno mislim na vječno suprostavljene monoteiste i politeiste), jer Bog je i jedan i sve. Na pojam Boga može se gledati na dva različita načina. On je jedan, jer čini jednu cjelinu. On je sve što postoji, na materijalnoj i duhovnoj razini, On je sve vidljivo i nevidljivo; ono što je bilo, što jest i što će biti(premda na duhovnim razinama ne postoji pojam prostora i vremena). No, ujedno on je svaki dio te cjeline, svaki njegov sastojak. On je svako živo biće; svaki čovjek, životinja i biljka je jedan mali bog, koji živi kao njegov sastavni dio, kao dio cjeline. Svaki kamen, svaka rijeka, more i planina i sve što smatramo neživim je dio Njega, Njegov nesvijesni dio. To je kao da o Bogu govorite kao o šumi prepunoj živih bića. Svaka šuma, kao jedna cjelina, sastoji se od svojih dijelova, živih bića i neživih stvari. I kao što šuma kao cjelina ne može postojati bez svojih dijelova(svaki i najmanji cvijet, kukac ili kamen je bitan), tako ni svaki njezin sastavni dio ne može živjeti bez šume kao cjeline. Svakom kukcu ili cvijetu šuma daje potrebnu hranu, vodu i zaklon od vjetra i oluje. Mislim da je takav slučaj i sa poimanjem Boga. On je i jedan i sve. Zato mislim da su svi pomalo u pravu kada zastupaju svoje osnovne teze, ali i u krivu jer misle da su samo njihova mišljenja ispravna, a tuđa kriva. Ovo je i jedan od razloga za neprestane sukobe i ratove, barem kada je religija u pitanju. Znate kako kažu odvažni vitezovi u priči o tri mušketira: ''Svi za jednoga, jedan za sve.'' Nadam se da ste imali dovoljno strpljenja i dobre volje da pročitate cijeli ovaj podugački tekst. Morao sam nadoknaditi sve ono vrijeme kada nisam pisao članke o nekim određenim temama(izuzev izreka i kratkih misli u cjelini koju sam nazvao ''Riječ djelo krasi...''). Već me i zaboliše papci od ovog pisanja, mislim da sada znam kako je svim onim književnicima i piscima...jaooo:-) Skidam kapu svakome tko je ovo pročitao do kraja... Pozzz od tihog anarhista...

IZVOR:Blog Ianus Christius

0

Ni smrt nije laka... -Ianus Christius

Posted by mrkaen002 on 16:51 in
Neki dan sam razgovarao sa majkom o mojem pokojnom djedu, pa smo se tako nakon malo natezanja i prepucavanja dotakli i teme da li je bolje pokojnika pokopati u grobnicu ili ga kremirati. Majka je bila mišljenja da je pokojnike bolje ukopati i sagraditi im grobnice, jer kao tako ćemo imati gdje posjetiti ih kada budemo dolazili na groblje, onako kako se to dosada radilo. No, onda sam ja rekao da se ionako dolazimo klanjati kostima, a ne pokojniku i njegovoj duši. Ako ćemo vjerovati u katoličke dogme i kršćanska uvjerenja generalno, tada dušu koja napušta tijelo pokojnika nećemo naći u grobu, već svugdje oko nas. Barem su nas tako učili na vjeronauku. Kao i Bog, tako su i sve duše svugdje oko nas . Zbog toga nema smisla da idemo na groblje, kao ni u crkvu da se molimo za njih, kada to možemo i doma. Oni nas čuju, gdje god se mi nalazili. Barem nas tako crkva uči. Isto vrijedi i za sami pokop. Ako nam je zaista bitna sama duša pokojnika i želimo ga se sjećati onakav kakav je bio/bila, tada nam je svejedno gdje će završiti njegovi materijalni ostaci, za koje mnoge religije smatraju da su izrazi niže energije, mnogo niže od same duše i duha. Tako da je svejedno hoćete li ga zakopati u zemljicu, ili ga spaliti u krematoriju. Osim toga, u zadnje vrijeme sve više ljudi spaljuje svoje mrtve, kao što se nekada davno radilo, a još uvijek se radi na Orijentu i u Africi. Uz činjenicu da je ovakva sahrana jednostavnija i sigurnija sa zdravstvenog stajališta(ako je pokojnik preminuo od neke opasne i zarazne bolesti, bolje ga je spaliti da se zaraza ne širi). Sa druge strane, većina ljudi se slaže da je kremiranje nešto jeftinije od standardnog pogreba. Naravno, ako se odlučite za one jeftinije verzije; jeftinije urne, jeftiniji lijes za kremiranje itd. Uostalom, urne zauzimaju manje prostora na Groblju Urni tu kod nas na Krematoriju Zagreb, nego što zauzimaju rake na naša tri zagrebačka groblja.


Evo jednog članka iz Slobodne Dalmacije od prije dvije godine(znam da nije baš novi, i da se mnogo toga promijenilo u dvije godine, ali razlika u cijenama standardnog pogreba i kremiranja ostala je manje više jednaka):


“Računica je jednostavna i praktična: dok za klasičan ukop valja izdvojiti najmanje sedam do osam tisuća kuna, usluga kremiranja cijeni se na znatno povoljnijih 1350 kuna, no tu privilegiju imaju samo stanovnici Zagreba i okolice.”


Pa vi sad odlučite što je bolje. Što se mene osobno tiče, ja sam rekao da kada odem sa ovoga svijeta, želim da moje ostatke spale na najjeftiniji i najjednostavniji način, a pepeo neka prospu po Medvednici, da barem naše bilje sa zagrebačke gore raste zdravo i snažno.

IZVOR:Blog Ianus Christius

Copyright © 2019 Zabava za obitelj All rights reserved. Theme by Laptop Geek. | Bloggerized by FalconHive.