O ideologiji vegetarijanstva... -Ianus Christius

Kako su dani počeli biti sve topliji, sve sam više vezan za čitanje knjiga, kako onih svjetovne tako još više onih duhovne tematike. Kada je vrijeme lijepo i vedro, tada mi je ljepše otići u neki gradski park, sjesti na klupu i čitati u miru i hladovini, uz pjev ptica sa obližnjeg drveća. Knjižnice su trenutno prepune studenata i penzionera koji se više dolaze rashladiti u klimatizirane prostore nego nešto čitati ili učiti. Zbog toga radije biram poluprazan park nego krcatu knjižnicu. I tako, dok sam čitao neke knjige, palo mi je na pamet da bi se mogao malo više interesirati o onome što čitam iz prve ruke. Trebao bih posjetiti neke od tih religijskih ustanova i centara, pa da čujem što oni imaju za reći o stvarima koje me trenutno zanimaju. Još mi je želja više porasla kada sam otkrio kako mnogi takvi centri drže besplatna predavanja i seminare o raznim pretežno duhovnim temama.
I tako sam se prvi puta zaputio u Budistički centar, ovdje u Zagrebu, jer sam htio pitati njihovog učitelja nešto više o meditaciji, budući da sam imao problema sa ulaskom u meditativno stanje, a sve zbog nedostatka koncentracije. U samom centru u dva navrata slušao sam predavanje o sutrama, odlomcima iz knjiga o Budinom učenju. Drugi puta gledali smo neku komediju o životu u budističkom samostanu. Nakon što sam dobio koliko-toliko zadovoljavajuće odgovore na svoja pitanja, zaputio sam se dalje. I tako sam u Gradskoj knjižnici naišao na predavanje o temeljima Bhagavad Gite, hinduističkog epa; jednog od najljepših epova u ljudskoj povijesti. Predavanje o Giti slušao sam u Centru za vedske studije. Prije predavanja uslijedila je molitva i nekakav duhovni ples, tipičan za hinduističku vjeru. Ubrzo nakon što sam došao u Centar i razgovarao sa jednim njihovim učiteljem o duhovnim temama, shvatio sam da sam došao u  Centar Hare Krishna pokreta. No, to me nije obeshrabrilo. Iz samog razgovora nisam naslutio da me žele pridobiti za svog člana. Njihov učitelj mi nije trabunjao o nikakvom sektizmu ili nečemu sličnom, jer bi vjerojatno odmah odustao od posjeta i otišao svojim putem. Više manje razgovarali smo o hinduizmu i Krishni kao avataru kojeg oni štuju.  I dok je trajala molitva u obliku plesa(već znate kojeg, vjerojatno ste ga već vidjeli u gradovima), imao sam podvojene stavove o njihovom pokretu. S jedne strane, rekao sam da ne želim imati predrasuda prema nikome, pa tako ne želim imati ni prema njihovom pokretu. Budući da me nisu pokušali vrbovati, rekao sam si ostati ću do kraja, odslušati molitvu i predavanje koje je slijedilo. Na kraju nisam požalio. Predavanje je bilo vrlo zanimljivo i poučno. Predavač je bila jedna starija Amerikanka, pretpostavio sam član njihovog pokreta, koja nam je čitala odlomke iz Bhagavad Gite; a nešto kasnije pričala svoje doživljaje i anegdote iz 60-ih godina dok je sa svojim učiteljem Prabhupada-om  (punim imenom Abhay Charanaravinda Bhaktivedanta Swami Prabhupada; inače utemeljiteljem Hare Krishna pokreta) provodila svoje vrijeme u učenju.
I sve u svemu, u oba posjeta, Budističkom centru i Centru za vedske studije nisam mogao ne primjetiti (što mi je već bilo poznato od prije) da su njihovi članovi zadrti vegetarijanci. Poslije sam razmišljao o samom vegetarijanstvu, njegovim prednostima i manama. Naime, još kao student nisam baš bio za takav način prehrane. Činio mi se nepotpun, mislio sam si, ako nas je Bog stvorio kao svejede, zar ne bi trebali podjednako jesti i bilje i meso. No, što sam postajao stariji, postao sam svjesniji da i jedna i druga prehrana ima svojih prednosti i mana; i da sve ovisi o stavu i izboru pojedinca. Svatko mora sam odabrati što želi jesti. Jedino što mora imati na umu je da mu prehrana zadovoljava dnevne energetske potrebe i ravnomjeran unos hranjivih tvari, i to iz različitih namirnica. To je ono što nutricionisti zovu raznolikom i umjernom prehranom.
No, opet znatiželjan kakav jesam, uvijek sam se pitao da li je takva vegetarijanska prehrana zaista zadovoljavajuća. I to ne mislim sa strane same prehrane, već nekih drugih stvari. Naime, većina vegosa su odlučili izbjegavati meso jer ne vole kako se postupa sa životinjama. Kažu kako životinje jako pate kako kod samog uzgoja(preskučeni životni prostori, loša prehrana bogata hormonima i raznim drugim glupostima) kao i kod samog klanja. I sa time se moram složiti. Uvjeti u kojima žive domaće životinje su nehumani, kao i način klanja. Ali, onda sam se pitao ako nije humano ubijati životinje jer su živa bića, poput nas, zar je humano ubijati i biljke?!  Vegosi kažu da životinje pate, a kao biljke ne pate kad ih iščupate iz zemlje i režete na komade. Njihovu bol i plač ne možemo čuti, ali to ne znače da i one ne pate.
Zbog toga bi, barem što se tiče izbjegavanja ubijanja živih bića (i životinja i biljaka) a vezanu uz prehranu, trebalo konzumirati samo one proizvode zbog kojih nitko ne mora umrijeti. Ukratko, kad sve zbrojite i oduzmete, preostali bi nam samo biljni plodovi(žitarice, voće i većina povrća), mlijeko i mliječni proizvodi te jaja. Sve su to proizvodi biljaka i životinja, a da niste morali nikoga ubiti. Ako uberete jabuku sa grane, niste ubili stablo same jabuke. Ono će i dalje živjeti i razvijati se. Većina stvari vrijedi i za drugo voće. Kod povrća već treba napraviti razliku. Povrće kod kojih koristimo njihove listove(salatu, zelje, kupus, ...) ili korijen (mrkva, krumpir, rotkvice, patlidžani...) ili neki drugi dio biljke ne bi više smjeli jesti; jer to su vitalni organi i bez njih biljka umire. To je kao da vam je netko otkinuo ruku i nogu. Možda ćete i preživjeti bez njih, ali više nećete biti isti čovjek. Uostalom, uzmite samo u obzir kakve to zdravstvene posljedice to donosi sa sobom.
Kod žitarica vrijedi isto, trebali bi biti pažljivi sa odvajanjem zrnja, tako da se ne otrgne sama biljka iz zemlje. I tako dalje.
Zbog toga smatram da trenutačna ideologija vegetarijanstva nije ništa bolja od našeg starog ustaljenog  svejedstva. Ako želimo jesti a da ne moramo nikoga ubiti, trebali bi jesti samo biljne i životinjske plodove. Barem je to moje mišljenje. No, kao što sam već prije rekao, svatko bira svoj način življenja, pa tako i način prehrane.

IZVOR:Blog Ianus Christius