SVJETLOSTI -PAVLE STANIŠIĆ

Mislim da je dosta bilo govora o neprijatnim stvarima. Da se mi, ipak, vratimo onome što smatramo ljepšim. Ja mislim na poeziju, a ko zna na šta vi mislite. Jer, danas je odnos eventualnih čitalaca i poezije u najmanju ruku sporan. Da li je savremena poezija odbjegla od čitalaca ili oni od nje, svejedno je. Rezultat je isti.

Ipak, da pokušamo da ostvarimo taj susret. Možda će neko u ovim riječima koje slijede osjetiti ono što je mene podstaklo da ih napišem.

Svjetlosti predgrađa

Ništa se nije izmijenilo

otkako smo saznali

gdje to odlazi dan

i odakle ponovo nesiguran izranja

***

Ništa se nije izmijenilo

i dalje ga iščekujemo

dok tumaramo mrakom

ali ne trčimo za njim

***

ne trčimo za njim

kao što trčim ja

za svjetlošću koju si pronijela

pod našim odavno nepostojećim prozorima

(Preživjele riječi)

***

Da li smo se razumjeli?

 

IZVOR:Blog Pavle Stanišić