0
VJEKOVO 25-PAVLE STANIŠIĆ
Posted by mrkaen002
on
11:48
in
pavle stanišić
(3. nastavak)
Laki
nemir je zadrhtao na blještavoj površini mora, koje je već
zapljuskivalo obalu zaliva i naša lica koja su starila poput Dorijanove
slike. Zumreta je uključila radio i neka laka muzika umiješala nam se u
razgovor. Ismet je izvadio kutiju najjeftinijh cigareta i plavičasti dim
je zaplovio prozračnom svjetlošću. Kafa je imala ukus sjećanja.
"Ovo je naše pusto ostrvo. U pravu si, Ismete. Ovo je naš mir, vječni. Samo ovaj trenutak je stvarnost, sve ostalo je prošlo zauvijek."
"Ja sam Sonja", došapnula mi je Zumreta dok je prolazila pored mene.
"Lijepo si to rekao. Sve ostalo je prošlo zauvijek. Ali to mene ne oslobađa. Mislio sam da postupam pošteno, a danas više ni u šta nisam siguran. Kad stradaju Komiti, ja sam Sumit, a kad slušam o sumitskim nesrećama, znam da sam bio na strani Komita. Ako se oni jednoga dana i izmire, ja sa sobom neću nikada. Zbog toga me pozljeđuje svaka rijeć o Vjekovu."
"Misliš da je moja krivica manja? Moja priča je moje opravdanje. Ti me pozivaš u mir i vječnost, a mene su granatama i zločinima odatle istjerali. Pobjegao sam. Optužnica protiv nas nije u priči nego u nama. Ti znaš da ja ne vodim nikakvu istragu. Uvijek mi je to bilo strano, a ti si se upravo tim bavio. Kad smo se uoči Nove godine sreli u Luci, nisi mogao prikriti sumnju da te uhodim. Jesam li u pravu?"
"Gluposti. Ti si mene vidio tek u Luci, a ja sam znao da si u vozu i onda kada je polazio iz Utvrđenog grada."
(Nastavak slijedi)
"Ovo je naše pusto ostrvo. U pravu si, Ismete. Ovo je naš mir, vječni. Samo ovaj trenutak je stvarnost, sve ostalo je prošlo zauvijek."
"Ja sam Sonja", došapnula mi je Zumreta dok je prolazila pored mene.
"Lijepo si to rekao. Sve ostalo je prošlo zauvijek. Ali to mene ne oslobađa. Mislio sam da postupam pošteno, a danas više ni u šta nisam siguran. Kad stradaju Komiti, ja sam Sumit, a kad slušam o sumitskim nesrećama, znam da sam bio na strani Komita. Ako se oni jednoga dana i izmire, ja sa sobom neću nikada. Zbog toga me pozljeđuje svaka rijeć o Vjekovu."
"Misliš da je moja krivica manja? Moja priča je moje opravdanje. Ti me pozivaš u mir i vječnost, a mene su granatama i zločinima odatle istjerali. Pobjegao sam. Optužnica protiv nas nije u priči nego u nama. Ti znaš da ja ne vodim nikakvu istragu. Uvijek mi je to bilo strano, a ti si se upravo tim bavio. Kad smo se uoči Nove godine sreli u Luci, nisi mogao prikriti sumnju da te uhodim. Jesam li u pravu?"
"Gluposti. Ti si mene vidio tek u Luci, a ja sam znao da si u vozu i onda kada je polazio iz Utvrđenog grada."
(Nastavak slijedi)
Objavi komentar