Glumica-Đurđica Marinić

Na odru stoje dvije svijeće
Plamen treperi
Dah žalobnika ga pokreće
Duši put da osvijetli
U vijencu od ruža i
Nekog bijelog sitnog cvijeta
Stoji urna mog pepela
Sve što osta od tijela putena
Ispred stoji slika moga lika
Crvenokosa nasmješena
Očiju pogleda topla žena
Na svom putu za nigdje
Duša sve to vidje
Al bez tijela ni suza nema
Nema ni radosti ni problema

Neki ljudi u crnom
Teško uzdišu i plaču
Govore o meni
O osmjehu što nikad
S mog lica nije sišao
Govore kao da su me poznavali
A nisu nikada osjetili tugu
Ispod oklopa od smijeha

Svijet ni ne sanja
Da je danas sahrana
Najveće glumice
Što je ikad živjela
Tako je dobro glumila
Da je čak i sebe prevarila
Deset je Oskara zaslužila

 

Autor:Đurđica Marinić

 

IZVOR:Facebook