0
PJESMARICA-MIHAELA GRMOJA
Posjeti Mihaelinu fb stranicu M.G
KLIKNI OVDJE
O meni
Ovo su samo moje misli prenesene umjesto na papir...na veliki ekran :)
VIŠE MIHAELINIH PJESAMA
KLIKNI OVDJE
Nije laka borba...čovjeka i svjesti...priđi mu, pomozi...ponudi mu sjesti...Pruži mu ruku...razumjevanje pokaži...dok se sile tuku...u maloj ljudskoj glavi...Saslušaj...svih njegovih briga trista...te ga uputi u smjeru...Isusa Krista...Neka okrijepi dušu...učvrsti korjenje...i kad vjetrovi pušu...ostat će ne promjenjen...To je sve...što čovjeku treba...sigurnost...kada ga sumnja vreba...Čovječe mali...slijedi stope Krista...On će ti pomoći...da ti duša ostane čista...Sve tvoje brige...privest će kraju...nećeš ni trepnut...a već ćeš bit u raju..!
Mihaela Grmoja
****
Što kad ti život krive karte dodjeli,
i dvoje ljudi, na dvije strane, podjeli.
Što kad ti sudbina nevinom sudi,
i otme onog tko bi trebao jutri da te budi.
Što kad kročiš životom kao nečija sjena,
vidiš, a nemaš pravo ništa reći,
nestaje, kao što u vodi nestaje pjena,
onaj koji je trebao, skupa s tobom niz korito teći.
Što kad ga želiš zadržati za sebe,
a on ti klizi kroz prste kao pjesak,
bdiješ i čekaš sama u noći,
a vidiš ga samo kao bljesak.
Što kad ga osjećaš na sebi kao vjetar,
i misliš kako je tvoj svjet cjeli,
tu je, na domak tebi,
a zapravo, tisuće i jedan kilometar vas djeli.
Što kad ga gledaš kao svijeću,
u svom tom blještavom plamu,
čekaš da dogori i da se ugasi,
ali na nečijem tuđem dlanu.
i dvoje ljudi, na dvije strane, podjeli.
Što kad ti sudbina nevinom sudi,
i otme onog tko bi trebao jutri da te budi.
Što kad kročiš životom kao nečija sjena,
vidiš, a nemaš pravo ništa reći,
nestaje, kao što u vodi nestaje pjena,
onaj koji je trebao, skupa s tobom niz korito teći.
Što kad ga želiš zadržati za sebe,
a on ti klizi kroz prste kao pjesak,
bdiješ i čekaš sama u noći,
a vidiš ga samo kao bljesak.
Što kad ga osjećaš na sebi kao vjetar,
i misliš kako je tvoj svjet cjeli,
tu je, na domak tebi,
a zapravo, tisuće i jedan kilometar vas djeli.
Što kad ga gledaš kao svijeću,
u svom tom blještavom plamu,
čekaš da dogori i da se ugasi,
ali na nečijem tuđem dlanu.
Mihaela Grmoja
****
svjetlost pretvara u tamu,
a najsnažnijeg čovjeka,
lako baca, u najdublju jamu.
Samoću ne možeš ispuniti novcima,
ni najvećim imetkom,
ona polako UBIJA,
usamljenošću, umjesto metkom.
Samoća ima tu moć,
da briše slike i uspomene iz glave,
podmuklo sklanja osmjeh s lica,
te s lakoćom gasi,
i najlijepše oči plave.
Bitno je znati da samoća,
nije kad nema nikog pored tebe,
samoća je kad u svom životu,
jednostavno...nemaš SEBE.
Mihaela Grmoja
Objavi komentar