Prikazani su postovi s oznakom pjesme. Prikaži sve postove
Prikazani su postovi s oznakom pjesme. Prikaži sve postove
0

ZA ČIME ŽALITI

Posted by mrkaen002 on 13:59 in ,
Photo:Pixabay
Pjesme

Za čime žaliti











Pričao mi djed,u Mathausenu
Kad je bio u roblju
Zrak je bio pun gvožđa
A mrtvih kao na groblju

Ali za vrijeme ručka
Dok lete bombe saveznika
Čuvari ne uskratiše
Porcije svojih uznika

A nakon rata,u Đuri
Kad je bio na svome
Ne nabaviše ni kruha
Tom istom djedu mome

Mato Jozić,Pjesme iz noćne smjene








0

NE OSTAVLJAJ ME

Posted by mrkaen002 on 11:22 in , ,
Photo:Pixabay
Pjesme

Ne ostavljaj me

Samoća








Ne ostavljaj me noću samog
Znaš da se samoće bojim
Ne ponašaj se ko da me nema
Ko da uopće ne postojim

Ne ostavljaj me da čekam zoru
Sunce da čekam kad će izaći
Ne ostavljaj me jer kad se vratiš
Jednom me više nećeš naći

Mato Jozić,Pjesme iz noćne smjene




0

NOĆNA SMJENA

Posted by mrkaen002 on 11:14 in , ,
Photo:Pixabay
Pjesme

Noćna smjena

Posao









Posao ko svaki posao
Što se radi u smjenana
Lijepo je raditi u društvu
Pogotovo sa ženama

Ti se ne brini ništa
I ne pravi mi scenu
Ako nekada čuješ
Za neku drugu ženu

Ako ikada i budem
Sa nekom tuđom ženom
To smatraj samo poslom
Smatraj to noćnom smjenom

Mato Jozić,Pjesme iz noćne smjene




0

Igračke pamte tugu djetinjstva

Posted by mrkaen002 on 01:43 in , , ,
Photo:Pixabay















Poželim sjećanjem zapaliti
tople krijesove i djetinjstvo od
nježnosti. Tad mrtve stvari ožive.
U prošlost ulazim letom leptira, zvjezdanom stazom neba.
U ormaru i na zidu
dječjih soba, ostavljene, obješene uspomene, začuđene
pred očima nas velikih bez djetinjstva.
Potražim otiske prstiju, rasutu nježnost lutaka
dok su s nama dijelile strah i san
a sada su nijeme, ostavljene,
nagorjele, poput greda našeg doma.
Nakon dvadeset godina u slobodi i
noćas će vatra planuti sjećanjem
na rane rata krvlju obilježene,
mirisom vlažna skloništa, hladne sobe izbjegličke.
Rumenilo će opet obojiti zoru,
a domovina srce, pa će prošlost
iz daleke noći izroniti u slikama.
Vraćam se često lutkama očiju boje neba,
drvenom konjiću u krvavom polju maka
u kojem su nestale stope mnoge djece.
Otvaram ormare sjećanja, između dva napada,
između života i smrti, te ulazim među igračke i čitam
ispisana imena vršnjaka, dječaka i djevojčica
odraslih preko noći bez djetinjstva satkanog
od nade i sna, i ime brata moga nestaloga.
Dani zamirišu smrću,
na srušene kuće naše i na crkve i oltare, na zgarišta i grobove razasute.
Zatopću noge bose,
dalekim livadama snova punih rose pa
ožive u ormaru uspomene:
lopta stara, medo, zeko, autići…, i gledaju željni djece što se smiju uokolo noseć` nebo u očima.
Vez smo vezli od radosti vežuć` niti prepletene,
cikom, vikom urnebesnom.
“Dodaj meni, ja ću tebi, preko centra, desno lijevo,
brani, ne daj, sad navali, pucaj, pali prema golu”,
dok granata ne zaori strahovito, smrtonosno.
Pobjegli bi u skrovišta. Na ledini lopta sama.
U očima lutke stare sad tražimo zagubljeno.
Nijeme šute a govore gromoglasno:
toplom riječju i molitvom majke naše prije nego utonemo zagrljajem ogrnuti,

krikom djecu kod buđenja
za onima što ih nesta razasuti grobištima
na sve strane u ravnici.
Sakrila se iza lutke. Drhtala je
jecajući dok strah prođe od granata,
od vojnika i od rata,
rumenilom mažuć` usne da odraste
pa da gleda sve srušeno, nebo tamno prkoseći.
Lutka još pamti njezin topli poljubac
tragovima od usana iako su
zaspali dani i godine
u njezinim mrtvim očima.
I vraća nas lutka stara, odbačena, na
srušene okućnice do bunara ispod kruške
iz kojeg smo vodu pili i mislili
da je u njem srce zemlje, kuća
zvijezda i mjeseca što se ljeska povrh vode.
Gledam: na žicu je svezan lutak
raznobojan, šaren, plav ko obzor u daljini
i ružičast od sutona, duga nosa,
s vedrim svjetlom u očima.
Tog je dana proplakao
jer se danju zamračilo i zbog
sunca koje nesta za oblakom od prašine s oranica,
gusta dima sa zgarišta, kao da su krila smrti
zatvorili modro nebo.
Sad me gleda i smiješi se, a ja tražim što je prošlo,
dječju radost koje nemam i razgovor s igračkama.
Nekad davno, ko na vjetru, na
konjiću od drveta mišlju jašim
livadama, proplancima u širinu,
pa daleko do oblaka i do
neba. A danas sam zemlji vraćen godinama od djetinjstva i
od rata i od brata što je umro na ravnici, a sad nebom plavim
plovi na konjiću od drveta,
na tri noge. Jedna mu je od granata rastrgana potkraj rata.
Sve je novo, obnovljeno. Lutke stare rane nose.
Tuga im je u očima.
Sve je s njima započelo,
sad sve s nama započima.
Godine su brzo prošle, druga djeca lutke nose
i prkose crnoj smrti.
Neka rastu u slobodi, dok se zemlja,
mliječnom stazom,
nebom vrti.

Vlč. Slavko Vranjković

Župnik u Nuštru, književnik i slikar.

IZVOR:www.vjeraidjela.com 

tagovi:pjesma,pjesme,rat,rane rata


0

MOJE SRCE NA DVA KRAJA EUROPE

Posted by mrkaen002 on 13:28 in , , , , , , ,
Photo:Pixabay
IZVOR:

Hrvatski glas Berlin 

Slavica Sarkotić














Sutra se vraćam
Bijelim i plavim putem
Ponad oblaka
Sa sjevera Europe
U zeleno Turopolje

Ovdje su mi djeca
Tamo su mi djeca
Ovdje su parkovi

Tamo su ledine
Ovdje je zeleno
Tamo je zeleno

Kad krećem
Jedan dio srca je tužan
Drugi dio je sretan
I uvijek tako

Sutra se vraćam kući
Povrh oblaka
Plavom i bijelom stazom
Tješim se kako je Berlin blizu
Zrakoplovom

A moje srce podrhtava
Kao uvijek
Ne da se prevariti
Moje srce koje živi
Na dva kraja Europe

IZVOR:www.hrvatskiglas-berlin.com 

tagovi:pjesme,nostalgija,hrvatska,berlin,europa,turopolje,srce,moje srce



0

Hrvatski pjesnik i pjesnik Hrvatske – Antun Gustav Matoš

Photo.Pixabay
“Prozor Stjepanovog Doma
Priča gotski san;
Modri tamjan i aroma
Puni sveti stan.
Stanac kamen, hrabri Toma
Erded, Bakač ban,
Heroj sisačkoga sloma
Sja ko onaj dan.
U katedralu, kad su teške noći,
Na Banov grob zna neka žena doći
S teškim križem cijele jedne nacije,
A kip joj veli: Majko, audiant reges:
Regnum regno non praescribit leges,
I dok je srca, bit će i Kroacije!” (1910.)

Ova divna pjesma, jedna od najljepših ikada napisanih o Hrvatskoj, u kojoj je naša Domovina personificirana kao majka a Hrvatski narod kao njezina djeca, manifest je života i rada po mnogima najvećeg hrvatskog modernog pjesnika, ako ne i pjesnika uopće. Antun Gustav Matoš, svevremenski lik boema, skitnice i romantičnog ljubavnika Hrvatske, umro je na današnji dan prije točno stotinu godina, ne doživjevši krah hrvatske državotvorne ideje u poraću Prvoga Svjetskog rata, kada je ulaskom u Jugoslaviju prvi puta u hrvatskoj povijesti nestalo hrvatske nacionalne posebnosti, potvrđene brojnim povijesnim dokumentima od Branimirova pisma preko Pacte Convente do Pragmatične sankcije.

Ovaj “Srijemac rodom, Bunjevac podrijetlom a Zagrepčanin odgojem”, kako je sam o sebi često govorio, rođen je 13, lipnja 1873. u selu Tovarnik u zapadnom Srijemu, u blizini Vukovara. Prijatelji su ga kroz život znali zvati Petko Trinaestić, jer je rođen na petak 13., na blagdan sv. Antuna Padovanskog po kojemu je dobio ime. Navodno je pri porodu babica rekla njegovoj majci: Ovaj vaš mali bit će veliki čovjek, njegovo ime će se mnogo spominjati, ali – mnogo će i trpjeti”. Već s nepune dvije godine njegov otac, austrougarski činovnik, dobiva premještaj u Zagreb, pa tako Matoš odrasta u glavnome gradu svih Hrvata i postaje purger u pravome smislu te riječi. U Zagrebu i o Zagrebu napisao je neke od svojih najljepših pjesama, u taj se grad uvijek rado vraćao sa svih svojih lutanja, a u njemu je i mlad, s nepunih 41 godinu i ispustio dušu. Matoš je živio na Gornjemu Gradu i bio učenik Gornjogradske gimnazije, koja i danas postoji, a zanimljivo je da je dva puta polazio sedmi razred zbog nedovoljne ocjene iz hrvatskoga jezika, iako je već tada bio na glasu kao nadaren pisac i pjesnik. Nakon završene gimnazije odlazi u Beč studirati veterinu na Vojnom fakultetu (Theresianumu), no ubrzo gubi stipendiju zbog jednog nepoloženog kolokvija te odustaje od studija iz financijskih razloga. Tada (1893.) odlazi na vojni rok, no ubrzo dezertira iz nepoznatih razloga te iz Rače (mjesto u Srijemu kraj utoka Drine u Savu) odlazi preko granice u Srbiju. Tu, u tada mladoj kraljevini koja je već imala brojne trzavice s Austrijom zbog želje širenja na Bosnu i Hercegovinu (što će kasnije dovesti do Prvoga Svjetskog rata) Matoš živi gotovo 5 godina, prvo u Šapcu, a zatim u Beogradu. Sam o svome beogradskom razdoblju navodi da je “tri godine bio čelist, pa novinar, literat”, i tako svojim literarnim darom i talentom zarađivao za život. U kavani “Dardaneli” družio se s Jankom Veselinovićem, Stevanom Sremcem i Milovanom Glišićem, srpskim pjesnicima sličnih razmišljanja poput njega, s razlikom što je on bio uvjereni pravaš i hrvatski nacionalist, a oni pobornici velikosrbizma, kao i uostalom sva javnost Kraljevine Srbije. Matoš je u Beogradu tako došao na glas i kao izvrstan i nemilosrdan književni kritičar, pa je tako Veselinovićev roman “Hajduk Stanko” opisao riječima: “žalim sebe što sam morao čitati roman do kraja, a i pisca što je morao napisati tih 456 strana”.

Zbog sve većih trzavica s netolerantnom srpskom javnošću, Matoš se 1898. vraća u Monarhiju, te preko nje (Pešta, Beč) i Ženeve odlazi u Pariz, u kojemu živi od 1899. do 1904. U Parizu se razvila njegova boemska strana, postao je čest gost pariških kafića, noćnih klubova i salona, te se izvrsno uklopio u dekadentnu javnu sliku III. Francuske Republike. Tu je dobivao i značajnija novčana sredstva od svog prijatelja Koste Hörmanna, urednika sarajevske “Nade”, prvog modernog časopisa na prostoru današnje BiH. Bio je Hörmannov dopisnik u doba Svjetske Izložbe u Parizu 1900., što mu je priskrbilo profit s kojim se mogao trajno vratiti u Hrvatsku i zasnovati obitelj, što mu je unatoč nemirnom duhu bila velika želja. Unatoč tome, sve do 1908. nije mogao slobodno kročiti ulicama voljenog Zagreba, kao niti jednog drugog grada Monarhije, sve dok te godine konačno nije pomilovan i oslobođen optužbe za dezerterstvo, te se trajno i zauvijek vraća u Domovinu.

Međutim, zloćudni karcinom grla, tada neizlječiva bolest dobivena vjerojatno od godina intenzivnog pušenja cigareta, stajala je našega velikoga pjesnika života, u bolnici Sv. Duha u Zagrebu 17. ožujka 1914. Iza sebe je ostavio bogat, no svejedno premalen opus za takvog nadarenog pjesnika, “hrvatskog pjesnika i pjesnika Hrvatske”, kako su mu tepali suvremenici, prije svega prijatelj i također veliki hrvatski poeta Silvije Strahimir Kranjčević. Iz njegovih se redaka može iščitati veliko, snažno domoljublje, te dioba hrvatske sudbine, koju je Matoš doživljavao kao svoju vlastitu, a hrvatski križ i njezinu neprestanu muku koja nikada nije ni prestajala kao svoju osobnu muku i patnju, koja ga je po nekima i dotukla. To se najbolje vidi u njegovoj pjesmi “1909”:

Na vješalima. Suha kao prut.
Na uzničkome zidu. Zidu srama.
Pod njome crna zločinačka jama,
Ubijstva mjesto, tamno kao blud.
Ja vidjeh negdje ladanjski taj skut,
Jer takvo lice ima moja mama,
A slične oči neka krasna dama:
Na lijepo mjesto zaveo me put!
I mjesto nje u kobnu rupu skočih
I krvavim si njenim znojem smočih
Moj drski obraz kao suzama.
Jer Hrvatsku mi moju objesiše,
Ko lopova, dok njeno ime briše,
Za volju ne znam kome, žbir u uzama!

Njegova Hrvatska doista bijaše obješena, njegovu su Hrvatsku doista mnogi pokušali skinuti s tih vječnih, tisućljetnih vješala, i nitko do sada nije uspio. Što bi nam Matoš mogao danas reći, bi li bi zadovoljan hrvatskom nezavisnošću, bi li s radošću uskliknuo da je ovo ono što smo vjekovima sanjali? To ostavljam vama da odgovorite.

A da je Matoš, unatoč svemu, na kraju ipak bio veliki optimist i vjerovao u konačnu hrvatsku pobjedu i slobodu, svjedoči još jedna legendarna pjesma, koju vam donosimo kao šećer na kraju, kao nadu u bolje hrvatsko sutra, koje je Matoš sanjao i koje njegov duh i dalje sanja u svima nama:

MLADOJ HRVATSKOJ

Naš ukus samo rijedak dojam bira
I mrzi sve što sliči frazi i pozi.
Tek izabranom srcu zbori lira
I nije pjesma koju vuči mnozi.
Naš stih je život koji dušu svira.
Što može reći proza, dajmo prozi,
A strofa treba magijom da dira
I budi u nama ono gdje su bozi.
U vijeku, kada “misli” svaka šuša,
Mi, nimfolepti, skladno osjećajmo,
Jer cilj je svemu istančana duša.
Ljepoti čistoj himnu zapjevajmo,
Božanski Satir kad nam milost dade
Za cvjetni Uskrs hrvatske Plejade! (1912.)

Pokoj ti vječni bio, Petko!

Autor: Juraj Njegovan pl. Balen

IZVOR:www.sloboda.hr 


0

TAJANSTVO

Posted by mrkaen002 on 13:40 in , ,
Photo:Pixabay
IZVOR:

Hrvatski glas Berlin 

Marija Juračić








Zašto snovi često istu sliku pišu
perivoj u suton, kamenu fontanu
strasan miris cvijeća, dok sluti na kišu
šljunčane puteljke u sutonu ranu.

U haljini bijeloj žena moga lica
kroz perivoj tihi polagano hoda
u ruci joj cvijeća puna košarica
ne čuje se ništa, tek žubori voda.

Ona mirno hoda, al‘ od nečeg strepi
ne čuju se ptice, sve su duže sjene
spuštaju glave sunovrati lijepi
uvlači se strepnja i u oči njene.

Od kuda te slike ulaze u snove
pamtim li ih možda iz prošlog života
što se tamo zbilo, zašto umom plove
perivoj i strepnja, daleka ljepota.

IZVOR:www.hrvatskiglas-berlin.com 


0

PJESMA ZA LAKU NOĆ 7.3.2017.

Posted by mrkaen002 on 23:16 in , , ,
Pjesma za laku noć...........
Ljepše je uvijek ići spavati uz slušanje lijepe glazbe....
Ova je prelijepa,a tajna je na ovom postu koja je to pjesma..Tek ćete saznati klikom na link ispod,te ćete biti preusmjereni na youtube da je poslušate..Ugodna vam noć....
07.03.2017. Utorak

KLIKNI OVDJE 

0

LAGANE OPUŠTAJUĆE PJESME ZA LAKU NOĆ

Posted by mrkaen002 on 00:16 in , , , ,
Kad smo umorni,depresivni,kad padne noć,najbolje je slušati lagane,relaksirajuće i opuštajuće pjesme...Klikom na link ispod ćete biti preusmjereni na jednu takvu lijepu i laganu pjesmu,ugodnu za spavanje...

KLIKNI OVDJE 

0

THE PRODIGY-NAJBOLJE PJESME

Posted by mrkaen002 on 10:30 in , , ,
Ispod su vam neke najbolje pjesme grupe The Prodigy.Klikom na odabrani link ćete biti preusmjereni na youtube video u drugoj kartici.

The Prodigy-Narayan 
The Prodigy-Smack my bitch up 
The Prodigy-Voodoo people 
The Prodigy-Poison 
The Prodigy-Breathe 
The Prodigy-Firestarter 



0

PJESME SA ZNAČENJEM-Rammstein - Alter Mann

Posted by mrkaen002 on 23:32 in , , ,
Pjesme sa značenjem..Pjesma za razmišljanje...
Rammstein - Alter Mann.Pjesmu možete poslušati na youtube,KLIKNI OVDJE 
Prijevod pjesme možete pogledati OVDJE 

0

PJESME SA ZNAČENJEM-Stirb nicht vor mir Rammstein feat. Sharleen Spiteri

Posted by mrkaen002 on 13:02 in , , ,
Odabrana pjesma za danas je Stirb nicht vor mir..Rammstein feat. Sharleen Spiteri
Pjesmu možete poslušati na youtube,KLIKNI OVDJE 
Prijevod pjesme možete pogledati OVDJE 

0

PJESMA ZA LAKU NOĆ-HEY JOE

Posted by mrkaen002 on 22:35 in , , , ,
Pjesma za laku noć.......
Jimi Hendrix Experience - Hey Joe
Pjesmu možete poslušati na youtube,KLIKNI OVDJE 

0

PJESMA DANA-PJESMA ZA NEDJELJU

Posted by mrkaen002 on 10:40 in , , ,
10.07.2016. Nedjelja
Odabrana pjesma za danas je Jeff Buckley - Hallelujah..Prigodna za nedjelju..
Pjesmu možete poslušati na youtube,KLIKNI OVDJE 

0

PJESME SA ZNAČENJEM-RAMMSTEIN KEINE LUST

Posted by mrkaen002 on 11:45 in , , , ,
Pjesme sa značenjem...
Rammstein - Keine Lust......
Pjesmu možete poslušati na youtube,KLIKNI OVDJE 
Prijevod pjesme sa njemačkog možete vidjeti OVDJE

0

PJESMA DANA-05.07.2016.

Posted by mrkaen002 on 16:58 in , , , , ,
Odabrana pjesma za danas je Rammstein- Amour
Pjesmu možete poslušati na youtube,KLIKNI OVDJE 

0

ZANIMLJIVI BLOGOVI-HRVATSKE PJESME

Posted by mrkaen002 on 16:15 in , , , , ,
Na blogu ispod možete pronaći lijepe stare hrvatske pjesme.
Hrvatske pjesme

0

PJESMA ZA VEČERAS 16.09.2016.

Posted by mrkaen002 on 21:56 in ,
Odabrana pjesma za večeras je The Clash- Rock The Casbah
Pjesmu možete poslušati na youtube,KLIKNI OVDJE 

0

LAGANE PJESME ZA LAKU NOĆ

Posted by mrkaen002 on 22:47 in , , ,
Odabrana pjesma za večeras je Pat Boone - moody river..
Pjesma je za večeras da ljepše spavate,te da se opustite...
Laganicu možete poslušati na youtube,KLIKNI OVDJE 

0

PRIJEVODI PJESAMA GRUPE RAMMSTEIN

Posted by mrkaen002 on 14:49 in , ,
Ispod vam je web stranica na kojoj možete vidjeti prijevode pjesama njemačke grupe Rammstein.
Rammstein Serbia Fanclub

Copyright © 2019 Zabava za obitelj All rights reserved. Theme by Laptop Geek. | Bloggerized by FalconHive.