2
PJESME-MIHAELA GRMOJA
Pjesme autorice Mihaele Grmoja
Posjeti Facebook stranicu M.G.
O meni
Ovo su samo moje misli prenesene umjesto na papir...na veliki ekran :)
VIŠE PJESAMA
KLIKNI OVDJE!
**Pjesme**
Znam da je lakše "otići" nego "ostati"...i ja sam odlazila...ali se i vraćala...ako si ti sada otišao, znači li da sam i ja otišla...jer ako sam ostala, kome sam ostala..? u svakom slučaju shvatila sam da je u oba slučaja teško... ne krivim te...razumijem razlog...znam da me previše voliš...a barem sam ja uvijek govorila da je ljubav ništa drugo već odricanje i žrtva...Otišao si ljube...a ja sam ovaj put "ostala"...baš ovaj put kada sam pomislila da napokon imam muškarca koji će ponijeti veći teret..."ostanak"...kad sam pomislila da napokon imam muškarca pored kojeg ne moram biti "jača"...pored kojeg mogu biti samo zaljubljena žena...i uživati u gutljajima strasti tvoje ljubavi...Oprosti mi što te i dalje volim...što pišem...hranim sjećanje na tebe...Pisanje mi je ponovno najbolji prijatelj...samoća čelični oslonac...a tama sigurno utočište za moju dušu...Tražit ćeš ti mene...voljeno moje...jednoga dana ćeš skupiti hrabrosti da se suočiš s našom ljubavi...ljubavi...koja je tebe oslobodila...a mene će pokopati...
Mihaela Grmoja
Mislila sam da ćeš me voljeti bezuvjetno i zauvijek, kako si uvijek i govorio...Nisam znala da je ta bezuvjetnost ipak uvjetovana, a "zauvijek" tako kratkog vijeka...Valjda nam je jednostavno istekao rok trajanja...
*Sjećanja*
I opet si ušao u moje misli,
kao nekakva fatamorgana,
moje tjelo prema tvome klizi,
al' ostaje bez toplog zagrljaja.
Gledam tvoje ledene oči,
što su trebale biti moje,
gledaju slijepo kao u noći,
nemaju sjaja, kao da se boje.
Moji prsti po tvojim usnama klize,
trnci se uvlače u moj dlan,
htjela bih te imati samo za sebe,
htjela bih sebe tebi da dam.
Zatvaram svoje oči,
usnama tražim tvoje...
drhtim i strah me da neću moći,
al' želja je jača a usne ne dvoje.
Na koji način da doprem do tebe,
malo topline da ti dam,
neslutiš kako je imati te pored sebe,
a znati da si samo san...
Mihaela Grmoja
Nije istina da je 'nada' kurva...ja sam poznavala jednu 'Nadu' sa prelijepim osmjehom...
Ovaj vjetar što probija dušu...zapravo, samo radi generalku u ljudima...doduše, nekim ljudima nema pomoći...ma koliko ih propuhivao, ostaje onaj ustajali smrad izdaje...loše, loše...
Konobar, može jedna bila kava sa hladnim mlikom...i da miriše na njega...hvala.
Ako ništa drugo, iako smo daleko, uvik možemo vijat na isti misec...
Tko zna kakve supstance sadrži pivo kad se u njem ni tuga ne može utopit...
Bog posla kišu da skine šminku s mog lica neznajuć da sam ja osmjeh nacrtala samo za tebe...
Da mogu umrijet umrla bih, pošto ne mogu...živim...i to je sva filozofija...
Zar je sebično željeti gledati tvoj odraz u svakom mjehuriću sapunice u mojoj kadi...
Pričaj mi olovkom, očima puno bolje slušam.
Točno suosjećam s ovim danima koji plaču...mora da su duboko povrijeđeni ljudskom zlobom...
Kažu da svi putevi vode u Rim...a ja kažem da svi putevi vode k njemu...
Istina je da medicina napreduje ali ja se više volim držati prirodne medicine...krevet, isprepletene noge i tvoj zagrljaj bit će sasvim dovoljni za oporavak.
Ležim u mraku i osluškujem...kapi kiše po prozoru, munje koje u daljini paraju nebo, vjetar koji vije grane...šutim i slušam...sigurna sam da čujem i tvoj glas kako me doziva...no, mrak me stavio u okove i ne pušta me k tebi...sklapam oči, žurim se da zaspim...jer, barem u snovima...živim život...kakav smo oboje htjeli...
Danas poklanjam osmjeh...jedan mali, iskreni, nježni osmjeh...ko ga nađe njegov je.
Prevelika bol dušu trese,
Samoća i tuga vladaju,
Umorno tjelo, usahlo srce,
A suze niz lice padaju.
To je opis duše koja pati,
...duše koju boli,
To je opis jedne žene,
Koja razumije i iskreno voli.
To je opis žene koja ljubi,
I čeka da joj se ljubav vrati,
Oboružana nadom ali i strpljenjem,
Molitvom svoje vrijeme krati.
To nije majčinska ljubav,
Ni prijateljska koja vene,
To je ljubav iskrena i čista,
Ljubav, između muškarca i žene.
Ljubav, priznata od Boga,
Od kad je svijeta i vjeka,
Ljubav, od koje se umire,
...jer za nju nema lijeka.
Tko će svijeću palit...da osvjetli moju mračnu dušu...tko će biti moj štit...kad orkanski vjetrovi pušu...Tko ce dodati čašu vode...mome ožeđalom tjelu...tko će zašiti zakrpu...na mom već podrapanom odjelu...Za moje bolno srce...tko će pronaći lijek...tko će se proglasiti anđelom...da me prati kroz moj životni vjek...Ako je Bog već u zvjezdama...ucrtao moju trnovitu rutu...tko će biti moj Šimun Cirenac...i pridržavat moj križ na tom putu...Tko će me držat za ruku...u dobru i zlu...tko će biti moj oslonac...dok sam ovdje na tlu...A kad dođe vrijeme...da nebesa krasim...Boga ću zazivati..On će moj zemaljski život da ugasi...
Posjeti Facebook stranicu M.G.
O meni
Ovo su samo moje misli prenesene umjesto na papir...na veliki ekran :)
VIŠE PJESAMA
KLIKNI OVDJE!
**Pjesme**
Znam da je lakše "otići" nego "ostati"...i ja sam odlazila...ali se i vraćala...ako si ti sada otišao, znači li da sam i ja otišla...jer ako sam ostala, kome sam ostala..? u svakom slučaju shvatila sam da je u oba slučaja teško... ne krivim te...razumijem razlog...znam da me previše voliš...a barem sam ja uvijek govorila da je ljubav ništa drugo već odricanje i žrtva...Otišao si ljube...a ja sam ovaj put "ostala"...baš ovaj put kada sam pomislila da napokon imam muškarca koji će ponijeti veći teret..."ostanak"...kad sam pomislila da napokon imam muškarca pored kojeg ne moram biti "jača"...pored kojeg mogu biti samo zaljubljena žena...i uživati u gutljajima strasti tvoje ljubavi...Oprosti mi što te i dalje volim...što pišem...hranim sjećanje na tebe...Pisanje mi je ponovno najbolji prijatelj...samoća čelični oslonac...a tama sigurno utočište za moju dušu...Tražit ćeš ti mene...voljeno moje...jednoga dana ćeš skupiti hrabrosti da se suočiš s našom ljubavi...ljubavi...koja je tebe oslobodila...a mene će pokopati...
Mihaela Grmoja
****
Mislila sam da ćeš me voljeti bezuvjetno i zauvijek, kako si uvijek i govorio...Nisam znala da je ta bezuvjetnost ipak uvjetovana, a "zauvijek" tako kratkog vijeka...Valjda nam je jednostavno istekao rok trajanja...
Mihaela Grmoja
****
Točno se primjeti kako su dani duži otkada te nema...
Mihaela Grmoja
****
Misliš da možeš poći na spavanje a da ne prođes kroz moje snove...a ne, ne ide to tako...
Mihaela Grmoja
****
Obožavam kad prvojutarnja kava širi miris uspomena...
Mihaela Grmoja
****
Nebo mi je danas najbolji prijatelj...skriva moje suze svojima...
Mihaela Grmoja
****
I opet si ušao u moje misli,
kao nekakva fatamorgana,
moje tjelo prema tvome klizi,
al' ostaje bez toplog zagrljaja.
Gledam tvoje ledene oči,
što su trebale biti moje,
gledaju slijepo kao u noći,
nemaju sjaja, kao da se boje.
Moji prsti po tvojim usnama klize,
trnci se uvlače u moj dlan,
htjela bih te imati samo za sebe,
htjela bih sebe tebi da dam.
Zatvaram svoje oči,
usnama tražim tvoje...
drhtim i strah me da neću moći,
al' želja je jača a usne ne dvoje.
Na koji način da doprem do tebe,
malo topline da ti dam,
neslutiš kako je imati te pored sebe,
a znati da si samo san...
Mihaela Grmoja
****
Ni sam pakao ne može zagrijati minuse oko srca kad se izgubi voljena osoba...
Mihaela Grmoja
****
MISIJA: uhvatiti se u koštac sa životom i pokazati mu tko je gazda..!
Mihaela Grmoja
****
Bogami, ova bura napolju nije ništa naspram ove u mojoj glavi...
Mihaela Grmoja
****
Nije istina da je 'nada' kurva...ja sam poznavala jednu 'Nadu' sa prelijepim osmjehom...
Mihaela Grmoja
Ponekad su "coffe to go" i par ženskih jezika sasvim dovoljni da spase cijeli usrani dan...
*Čežnja*
-Opet bih željela da si tu,
da gledam tvoje vragolaste oči,
da vedrinu unesu u ovu sobu
...barem još ove noći.
-Da legneš opet pored mene,
da pogledom kažeš sve,
da rukama šaraš mojim tjelom
a usnama ljubiš me...
-Da razbuktamo opet onu vatru,
strast što je plamcala u nama,
da vratimo izgubljeno vrijeme,
jer ne želim više biti sama.
-Želim se opet budit pored tebe,
poljupcima započimati dan,
ne želim prokletu iluziju
...ja želim više od sna..!
****
Ponekad su "coffe to go" i par ženskih jezika sasvim dovoljni da spase cijeli usrani dan...
Mihaela Grmoja
****
-Opet bih željela da si tu,
da gledam tvoje vragolaste oči,
da vedrinu unesu u ovu sobu
...barem još ove noći.
-Da legneš opet pored mene,
da pogledom kažeš sve,
da rukama šaraš mojim tjelom
a usnama ljubiš me...
-Da razbuktamo opet onu vatru,
strast što je plamcala u nama,
da vratimo izgubljeno vrijeme,
jer ne želim više biti sama.
-Želim se opet budit pored tebe,
poljupcima započimati dan,
ne želim prokletu iluziju
...ja želim više od sna..!
Mihaela Grmoja
****
Velika je razlika između zvjeri zvanih "ljudi", i ljudi zvanih "zvjeri"...
Mihaela Grmoja
****
Ovaj vjetar što probija dušu...zapravo, samo radi generalku u ljudima...doduše, nekim ljudima nema pomoći...ma koliko ih propuhivao, ostaje onaj ustajali smrad izdaje...loše, loše...
Mihaela Grmoja
****
Da mi je otić negdje daleko gdje mogu vrištati iz svega glasa i kvalitetno se isvađat sa svojom jekom...
Mihaela Grmoja
****
Pitam se kako bi naša priča zavrsila da smo samo još malo trajali...
Mihaela Grmoja
****
Zašto si mi uzeo svoj zagrljaj...tko će sada da me čuva...
Mihaela Grmoja
****
*Moj Galebe*
-Poleti moj galebe,
daleko od moje kuće,
dobio si krila, leti...
tamo gdje te srce vuče.
-Ko' stup ću stajat na stijeni,
pogledom čežnje ću te pratit,
molit se Bogu za te...
možda će mi te jednom vratit.
-Znam da galebovi galebare,
svaki dan nova luka,
ako je to tvoja sreća,
neka slobodno bude moja muka.
-Ja ne mogu poći za tobom,
da budem sjena tvoja,
jer ne zaboravi, da bi Ti letio...
dala sam ti krila svoja.
-Ali, ako me se jednom sjetiš,
i uželiš moga lika,
leti obalom do one stjene,
vidjet ćeš moje oči...ko' dva svjetionika...
-Poleti moj galebe,
daleko od moje kuće,
dobio si krila, leti...
tamo gdje te srce vuče.
-Ko' stup ću stajat na stijeni,
pogledom čežnje ću te pratit,
molit se Bogu za te...
možda će mi te jednom vratit.
-Znam da galebovi galebare,
svaki dan nova luka,
ako je to tvoja sreća,
neka slobodno bude moja muka.
-Ja ne mogu poći za tobom,
da budem sjena tvoja,
jer ne zaboravi, da bi Ti letio...
dala sam ti krila svoja.
-Ali, ako me se jednom sjetiš,
i uželiš moga lika,
leti obalom do one stjene,
vidjet ćeš moje oči...ko' dva svjetionika...
Mihaela Grmoja
****
Cjedim pogled kroz trepavice...
Mihaela Grmoja
****
Konobar, može jedna bila kava sa hladnim mlikom...i da miriše na njega...hvala.
Mihaela Grmoja
****
Dugo si sjedio na prijestolju srca moga...Čuvala sam te kao poslijednju
zraku sunca...Kao zadnju neishlapljelu kap vode...Kao jedinu preostalu
česticu zraka neophodnog za život...Dala sam ti cijelu sebe, a onda
shvatila da to tebi nije dovoljno...Ti si ipak odlučio napustiti moje
kraljevstvo...
Mihaela Grmoja
****
Pošalji barem poruku...daj ovom danu značaj...
Mihaela Grmoja
****
Koliko pitanja i podpitanja ove dice...grrr...točno im planiram vratit svo ovo živciranje kad ostarim...
Mihaela Grmoja
****
Ako ništa drugo, iako smo daleko, uvik možemo vijat na isti misec...
Mihaela Grmoja
****
Tek kad dođes na rub litice možeš donijeti odluku hoćeš li skočiti u
ponor nadajuć se spasu ili prigrliti život sa svim njegovim manama...
Mihaela Grmoja
****
Shvati da je olovka života u tvojoj ruci...uvijek možeš stavit točku, prevrnut list i započet novo poglavlje...
Mihaela Grmoja
****
Tko zna kakve supstance sadrži pivo kad se u njem ni tuga ne može utopit...
Mihaela Grmoja
****
I tako...ostao mi je urezan tvoj pogled i najlijepsi osmjeh među koricama moje mašte...
Mihaela Grmoja
****
Bog posla kišu da skine šminku s mog lica neznajuć da sam ja osmjeh nacrtala samo za tebe...
Mihaela Grmoja
****
Kojom mjernom jedinicom izmjeriti udaljenost između mog i tvog srca..?
Mihaela Grmoja
****
Ova tišina postaje preglasna..neda mi da spavam...
Mihaela Grmoja
****
Da mogu umrijet umrla bih, pošto ne mogu...živim...i to je sva filozofija...
Mihaela Grmoja
****
Kad je čovik sretan i tišina mu melodično zvuči.
Mihaela Grmoja
****
Zar je sebično željeti gledati tvoj odraz u svakom mjehuriću sapunice u mojoj kadi...
Mihaela Grmoja
****
Nije svako čekanje isto. Ponekad sat znači sat a ponekad čitavu vječnost.
Mihaela Grmoja
****
Trudiš se da daš nekom krila u nadi da će postati leptir i obojit tvoj
život bojama, a on kao iz inata odluči postat ronzulja i samo sere i
baca upljuvke naokolo...
Mihaela Grmoja
****
Pričaj mi olovkom, očima puno bolje slušam.
Mihaela Grmoja
****
Želim da moje tjelo iskoristiš kao platno i svojim prstima ucrtaš živost toplim bojama, u ovo hladno veče...
Mihaela Grmoja
****
Dobro jutro svijete, dajem ti novu priliku...iznenadi me.
Mihaela Grmoja
****
Točno suosjećam s ovim danima koji plaču...mora da su duboko povrijeđeni ljudskom zlobom...
Mihaela Grmoja
****
Koja ironija...nekom je pet do podne a nekom pet do kraja života...
Mihaela Grmoja
****
Slobodno budi ponosan na sebe...nije mala stvar da jednom riječju zaustavljaš vrijeme...
Mihaela Grmoja
****
Kažu da svi putevi vode u Rim...a ja kažem da svi putevi vode k njemu...
Mihaela Grmoja
****
Tužno je to kad hladnoća uđe u ljude pa prosipaju riječi kao ledene sige...nimalo svjesni da to zna biti i kobno...
Mihaela Grmoja
****
A koji stupanj opekline zadaje savjest..?
Mihaela Grmoja
****
Dođi i uspavaj me...na način koji samo ti znaš i možeš...uspavankom koju sačinjavaju otkucaji tvog srca..
Mihaela Grmoja
****
Istina je da medicina napreduje ali ja se više volim držati prirodne medicine...krevet, isprepletene noge i tvoj zagrljaj bit će sasvim dovoljni za oporavak.
Mihaela Grmoja
****
Ne zaboravi...Ne postoji biće bolje i lijepše od onog što ćući u tebi...Pusti ga da upravi...
Mihaela Grmoja
****
Oduvijek si imao tu moć da, iako si miljama daleko, svojom prisutnošću puniš moju sobu...i nedaš mi da spavam.
Mihaela Grmoja
****
Ukradi me,
da samo tvoja postanem,
dušu si već ukrao,
još ti tjelo ostaje...
da samo tvoja postanem,
dušu si već ukrao,
još ti tjelo ostaje...
Mihaela Grmoja
****
Naravno da ne smiješ imati virozu...Ja sam tu da ti zadajem glavobolju, podižem temperaturu i na kraju te dobro oznojim...
Mihaela Grmoja
****
Oprosti što te zovem...slažem neku sliku u glavi pa trebam i neke informacije.
Mihaela Grmoja
****
Ležim u mraku i osluškujem...kapi kiše po prozoru, munje koje u daljini paraju nebo, vjetar koji vije grane...šutim i slušam...sigurna sam da čujem i tvoj glas kako me doziva...no, mrak me stavio u okove i ne pušta me k tebi...sklapam oči, žurim se da zaspim...jer, barem u snovima...živim život...kakav smo oboje htjeli...
Mihaela Grmoja
****
Pred Božić ljudi obično započimaju s pripremama. Čisti se kuća, vade
ukrasi, prave kolači, kupuju pokloni... Možda (ali možda) bi jednom
trebali pokušati drugačije. Umjesto čišćenja kuće, očistiti dušu a onda
i savjest...umjesto ukrašavanja kuće, ukrasiti srce dobrim djelima,
umjesto na kolače, okupiti obitelj na molitvu...a onda darivanje...šta i
kome?...Sebe, Slavljeniku...Isusu Kristu, malom Božiću...Možda i On (za
promjenu) želi drugačiji rođendan...
Mihaela Grmoja
****
Dosta mi je više života,
Koji mi za dlaku izmiče,
Kako očekivati da
na istabanoj zemlji cvijeće izniče.
Tesko je plivati kontra valova,
Toneš...dubine te vuku,
Vapiš, moliš i vičeš
A nema nikog da ti pruži ruku.
Teško je glavom kroz zid,
Svakodnevno brojim dane,
A onda shvatim da ne mrdam s mjesta,
Već brojeći, sebi nanosim rane.
U ovom životu sreće nemam,
Možda će slijedeći bolji biti,
Možda ću imati više osmjeha
A manje suza liti...
Koji mi za dlaku izmiče,
Kako očekivati da
na istabanoj zemlji cvijeće izniče.
Tesko je plivati kontra valova,
Toneš...dubine te vuku,
Vapiš, moliš i vičeš
A nema nikog da ti pruži ruku.
Teško je glavom kroz zid,
Svakodnevno brojim dane,
A onda shvatim da ne mrdam s mjesta,
Već brojeći, sebi nanosim rane.
U ovom životu sreće nemam,
Možda će slijedeći bolji biti,
Možda ću imati više osmjeha
A manje suza liti...
Mihaela Grmoja
****
Ako pišem o životu,
Tu ima dosta da se kaže,
Da pišem pjesme, pričam priče,
A ne moram ništa da lažem.
Moj život je satkan
Od uspona i padova,
Od brzih vlakova
I zakašnjelih satova.
Od tmurnih oblaka,
Od boja bez boje,
Nekad sam imala želje,
Ali više neznam ni koje...
Nije nitko za to kriv,
To je obračun između Boga i mene,
Ja sam prva napustila Njega,
A onda je i On napustio mene.
Sada životarim,
Među svjetom a opet sama,
Dobila sam put bez raskrižja,
A to je put koji slama...
Tu ima dosta da se kaže,
Da pišem pjesme, pričam priče,
A ne moram ništa da lažem.
Moj život je satkan
Od uspona i padova,
Od brzih vlakova
I zakašnjelih satova.
Od tmurnih oblaka,
Od boja bez boje,
Nekad sam imala želje,
Ali više neznam ni koje...
Nije nitko za to kriv,
To je obračun između Boga i mene,
Ja sam prva napustila Njega,
A onda je i On napustio mene.
Sada životarim,
Među svjetom a opet sama,
Dobila sam put bez raskrižja,
A to je put koji slama...
Mihaela Grmoja
****
Danas poklanjam osmjeh...jedan mali, iskreni, nježni osmjeh...ko ga nađe njegov je.
Mihaela Grmoja
****
Novi početak je nova priča,
Želim je živiti bez lažnoga kiča,
Od sada živim "danas za sutra"
i željno isčekujem nova jutra.
Da pomirišem dan,
I tražim rosu,
I u toj rosi perem,
Svoju dugu crnu kosu.
Želim, poput djece,
Po travi koračati bosa,
Želim biti original,
A ne nečija kopija loša.
Kako leptir leti,
S cvijeta na cvijet,
Tako i ja želim obići,
Cijeli ovaj svijet.
Ne želim više nositi,
Odjeću tjesnu,
Želim biti slobodna,
I živit život kroz pjesmu.
Želim je živiti bez lažnoga kiča,
Od sada živim "danas za sutra"
i željno isčekujem nova jutra.
Da pomirišem dan,
I tražim rosu,
I u toj rosi perem,
Svoju dugu crnu kosu.
Želim, poput djece,
Po travi koračati bosa,
Želim biti original,
A ne nečija kopija loša.
Kako leptir leti,
S cvijeta na cvijet,
Tako i ja želim obići,
Cijeli ovaj svijet.
Ne želim više nositi,
Odjeću tjesnu,
Želim biti slobodna,
I živit život kroz pjesmu.
Mihaela Grmoja
****
Prevelika bol dušu trese,
Samoća i tuga vladaju,
Umorno tjelo, usahlo srce,
A suze niz lice padaju.
To je opis duše koja pati,
...duše koju boli,
To je opis jedne žene,
Koja razumije i iskreno voli.
To je opis žene koja ljubi,
I čeka da joj se ljubav vrati,
Oboružana nadom ali i strpljenjem,
Molitvom svoje vrijeme krati.
To nije majčinska ljubav,
Ni prijateljska koja vene,
To je ljubav iskrena i čista,
Ljubav, između muškarca i žene.
Ljubav, priznata od Boga,
Od kad je svijeta i vjeka,
Ljubav, od koje se umire,
...jer za nju nema lijeka.
Mihaela Grmoja
****
Što je to istina...pitam Vas ko' brata...jel se istina šapuće...iza
zatvorenih vrata...Što je to iskrenost...zna li to tko reći...jel se
iskrenost kupuje...u platnenoj vreći...Gdje pronaći istinu...jel na
livadi raste...čula sam da istinom...i najdublja rana zaraste...Mene su
učili...da istina iskrenošću jača...a poznato je i da je...istina jača i
od mača...Rekla bih da je iskrenost...izvor mirisa u cvijetu..jedino s
istinom želim kročiti...u ovom neiskrenom svijetu...
Mihaela Grmoja
****
Tko će svijeću palit...da osvjetli moju mračnu dušu...tko će biti moj štit...kad orkanski vjetrovi pušu...Tko ce dodati čašu vode...mome ožeđalom tjelu...tko će zašiti zakrpu...na mom već podrapanom odjelu...Za moje bolno srce...tko će pronaći lijek...tko će se proglasiti anđelom...da me prati kroz moj životni vjek...Ako je Bog već u zvjezdama...ucrtao moju trnovitu rutu...tko će biti moj Šimun Cirenac...i pridržavat moj križ na tom putu...Tko će me držat za ruku...u dobru i zlu...tko će biti moj oslonac...dok sam ovdje na tlu...A kad dođe vrijeme...da nebesa krasim...Boga ću zazivati..On će moj zemaljski život da ugasi...
Mihaela Grmoja
****
-Gospodaru, moj Bože,
Želim dogovor s Tobom,
Uzmi me pod okrilje svoje,
Učini me svojim robom.
-Daj da sluga tvoja budem,
Da ti vodu u kaležu nosim,
Da najskuplji melem utrljam,
Po tvojim nogama bosim.
-Nasloni glavu na moja njedra,
Odmori, ja ću cijelu noć da bdijem,
Puno si muke istrpio za nas,
Sad ću ja za tebe, krv svoju da lijem.
-Dozvoli mi da ti suzama cjelim rane,
Nazovi me djetetom svojim,
Ništa na ovom svijetu ne trebam,
Koliko mjesto pod nogama tvojim.
Želim dogovor s Tobom,
Uzmi me pod okrilje svoje,
Učini me svojim robom.
-Daj da sluga tvoja budem,
Da ti vodu u kaležu nosim,
Da najskuplji melem utrljam,
Po tvojim nogama bosim.
-Nasloni glavu na moja njedra,
Odmori, ja ću cijelu noć da bdijem,
Puno si muke istrpio za nas,
Sad ću ja za tebe, krv svoju da lijem.
-Dozvoli mi da ti suzama cjelim rane,
Nazovi me djetetom svojim,
Ništa na ovom svijetu ne trebam,
Koliko mjesto pod nogama tvojim.
Mihaela Grmoja
****
Što reći na današnje vrime,
Gdje brat truje brata,
Gdje rod, najbližem rodu,
Zatvara pred nosom vrata.
Gdje je nestao čovjek,
Gdje nestaje čovječanstvo,
Gdje nestaje ljudskost
I ljudsko veličanstvo.
Jeli moguće da je zavladalo toliko zlo,
I da ti ruje po domu ko ogavan crv,
Baš onaj koji se zaklinjao na vjernost,
Baš onaj koji nosi tvoju krv.
Onaj kome si poklonio povjerenje,
Onaj za koga bi pred smrću pao,
Onaj kojeg si nazivao svojim,
E, baš taj bi ti prvi...nož u srce dao.
Gdje brat truje brata,
Gdje rod, najbližem rodu,
Zatvara pred nosom vrata.
Gdje je nestao čovjek,
Gdje nestaje čovječanstvo,
Gdje nestaje ljudskost
I ljudsko veličanstvo.
Jeli moguće da je zavladalo toliko zlo,
I da ti ruje po domu ko ogavan crv,
Baš onaj koji se zaklinjao na vjernost,
Baš onaj koji nosi tvoju krv.
Onaj kome si poklonio povjerenje,
Onaj za koga bi pred smrću pao,
Onaj kojeg si nazivao svojim,
E, baš taj bi ti prvi...nož u srce dao.
Mihaela Grmoja
****
Otežalo srce od suza i gorčine,
zastajkuje, ostaje bez zraka,
nema mu pomoći, kao ni duši,
koju ni svjetlost ne može spasiti od mraka.
Rasula se sjećanja,
u krhotine,
koje ni Božja ruka nebi sastavila,
riječi su ostale neizrečene,
sudbina nas je spojila,
a ljudska glupost rastavila.
Sve sam ulagala u tvoju sreću,
pa je moja sreća presušila rano,
moja ljubavi, moj živote,
moja najsavršenija mano.
Bacam svoju bol na papir,
da je zgužvam i bacim što dalje
od sebe,
ali što je sa bolom na srcu uklesanom,
koji za lijeka, ovisnički, traži samo tebe.
zastajkuje, ostaje bez zraka,
nema mu pomoći, kao ni duši,
koju ni svjetlost ne može spasiti od mraka.
Rasula se sjećanja,
u krhotine,
koje ni Božja ruka nebi sastavila,
riječi su ostale neizrečene,
sudbina nas je spojila,
a ljudska glupost rastavila.
Sve sam ulagala u tvoju sreću,
pa je moja sreća presušila rano,
moja ljubavi, moj živote,
moja najsavršenija mano.
Bacam svoju bol na papir,
da je zgužvam i bacim što dalje
od sebe,
ali što je sa bolom na srcu uklesanom,
koji za lijeka, ovisnički, traži samo tebe.