POSAO U INOZEMSTVU

Do sada,koga ja znam,te tko je otišao raditi negdje u inozemstvo,nikada se više nije vratio živjeti u svoje rodno mjesto.Jedino dođe dva puta godišnje na odmor,i to je sve,nakon odmora se vraća u tu zemlju u kojoj radi,a većinom su to Njemačka,Austrija i Švicarska.Istina je da ih vuku misli za rodnim krajem,ali ipak je jača želja za dobro plačenim poslom,sigurnošću,te osiguravanjem dobre budućnosti za djecu.Vrate se jedino kada ostvare pravo na mirovinu,onda sa tom njemačkom mirovinom lijepo žive u svom rodnom mjestu,prezadovoljni su.Nema se tu šta drugo zaključiti,nego da je novac i bolji život bitniji od ičega.Poznavao sam jednog čovjeka,koji je bio državni službenik,kao i žena mu.Imali su dvije solidne plaće,a bez obzira,2000.godine su oboje dali sporazumni otkaz,te otišli za Njemačku.Nakon što je otišao,nisam ga vidio do ove godine.Kaže da je prezadovoljan,te da nije požalio što je otišao.Da ne zaboravim navesti,vozi novog BMW-a 5.Znači,kad su oni napustili dva državna posla i otišli van,kako neće pokušati otići i oni koji imaju loše plaćene poslove,a pogotovo oni koji ovdje nemaju posla,nema se tu šta puno pričati.Mislim da svatko ima dobru odluku kad hoće otići za boljim životom,jer,jedan je život,nitko nema dva.Puste su ono priče kad kažu da se ljudi iseljavaju,te tako male države još više propadaju.Ima tko bi trebao misliti o tome,obični čovjek neće i ne treba.