0
KRVOPIJE
Drage moje vampirice i vampiri, vukodlaci i zombiji posvečujem se vama iako sam uvjerena da ne zaslužujete ni sekundu moje pažnje, no obzirom na to u kojoj mjeri ste zastupljeni u mojoj okolini dužna sam se obratiti sa mišljenjem o vasem djelovanju. Za početak naglašavam da vam se sa namjerom ne obračam sa velikim slovom pod „vi“ ali znam da vam ionako to ne znači ništa.
Koja ste vi sorta ljudi? To sad treba razlučiti jer razlikujete se vi ljudske nemani i ja vas sortiram po nekoj svojoj logici, možda uvrnutoj, al najvjerojatnije precizno točnoj. Idemo u analizu...
Vampiri- to su uglavnom oni koji žive od krvi svojih žrtava, gotovo kao i oni mitski vampiriči, no vi nemate očnjake koje zapiknete u vrat, vi imate nevjerojatnu mogučnost ispijanja života svojim djelovanjem i samom pojavom. Iscicate dušu protivniku bez imalo kajanja. Al, dragi moji nemate besmrtnost, krvavi ste i vi ispod kože, baš kao i mi. Da ne pričam o tome kako se ponašate kad ste vi ugroženi, kad se pojavi netko sjajne retorike tko vam se suprostavi mirnim smješkom i pogledom u te vaše jadne oči. E mili moji, nema vama života bez emocije koju želite poput koštane srži posrkati i svjesni toga automatski prelazite na sljedeću žrtvu, na nekog slabijeg i emocionalno ranjivog. Hrana vam je ljudska, čista emocija i sve dajete od sebe da nas destabilizirate. Ponekad to uspješno činite, al rendgenski sam vas snimila i jako dobro detektiram vase postojanje i prisutnost. Čim ste mi u blizini stavim svoju maskicu i odajem dojam izuzetno zadovoljne i sretne žene, a to vas ubija...malo pomalo...nema tu kruha. Zato objavljujem svekolikom pučanstvu, molim vas pazite na svoje emocije, čuvajte ih sebično, pazite sa kime ih djelite, pazite da nebi nekoga hranili svojom naivnošću!
Vukodlaci- Uh, zahebana sorta, teško uočljiva, al razorna. Dolaze vam vrlo blizu, postaju „prijatelji“ i iz neposredne blizine sa dobronamjernim izrazom lica dovode vas do situacije koje se zove povjerenje. Tu nastaje taj strašan dio, prijatelj te sluša, daje zauzvrat neke nevažne informacije o sebi, vjeruješ mu, daješ sebe, svoju intimu, a on, što radi? Krade ju i živi od nje jer vlastitu gotovo da nema, živi od tuđih života. Kad pokupi od tebe što se pokupiti da, nestaje, odlazi, ostavlja tebe praznog, jadnog i bez „prijatelja“ kojeg si toliko voljeo. Kako god okreneš sa njima si na gubitku, izgubiš svoju intimu koju vrlo često dijele sa drugima iste sorte, izgubiš „prijatelja“, izgubiš svoja krila. Kako ih prepoznati? Teško prijatelji moji jer kad bi se štitili od njih morali bi zatvoriti sve doticaje svojem životu, postati nepovjerljivi a ipak, budimo svjesni da nisu svi vukodlaci. Čim ustanovite da vam netko blizak priča besmislene i nepotrebne stvari o sebi a od vas traži dublje informacije i kopa, kopa sve više i više, e to nije prijatelj, to je vukodlak.
Zombiji- Ti su mi čak i simpatični. Ljudi koji bez emocija žive a isto tako niti se ne trude uzeti vašu. Njihov viši cilj je hladnokrvno i egoistično hodati svijetom pored vas. Dovode vas do ludila svojim hladnim izrazom lica i doziranim pristupom. Obično su to izrazito lijepi ljudi, dobrog imovinskog statusa i bez izboranog lica i žulja na rukama. Njihova satisfakcija je ubjediti vas da niste dostojni hodati pored njih a kamo li sjesti i porazgovarati. Udaraju samom pojavom i nabijaju vam time komplekse. Kako protiv njih? Samopouzdanjem i samopoštovanjem, nema drugog puta. Ako se ulovite da mislite „joj debela-i sam“ ili „nemam dobar auto“ ili „vidi njega kolko love ima“....upali ste u zamku, upravo od toga oni žive. Zato, glavu gore, ružičaste naočale na oči i život gledati drugim očima iz druge pozitivne perspektive, tada te nemani postaju nemočne, totalno ćete ih paralizirati.
Ukratko bi to bilo o tim zvjerima, jer drugačije ih se nazvati ne može. Obični ljudi ko i mi sami a toliko zlo. Ti žive po načelu koje često spominjem a to je „čovijek je čovijeku največa zvijer“ a zvijeri se trebamo čuvati a kad nemamo drugog izbora onda im se časno suprostaviti. Kažem časno, jer trebamo jako dobro paziti da i sami ne postanemo iste te zvijeri. U tom slučaju su dobili svoju bitku, pridobili u svoje redove još jednog pojedinca i time ojačali svoje redove. Budite svoji, pošteni, savjesni i dostojni....tada vam ne mogu ništa!
Bluelady 11
Koja ste vi sorta ljudi? To sad treba razlučiti jer razlikujete se vi ljudske nemani i ja vas sortiram po nekoj svojoj logici, možda uvrnutoj, al najvjerojatnije precizno točnoj. Idemo u analizu...
Vampiri- to su uglavnom oni koji žive od krvi svojih žrtava, gotovo kao i oni mitski vampiriči, no vi nemate očnjake koje zapiknete u vrat, vi imate nevjerojatnu mogučnost ispijanja života svojim djelovanjem i samom pojavom. Iscicate dušu protivniku bez imalo kajanja. Al, dragi moji nemate besmrtnost, krvavi ste i vi ispod kože, baš kao i mi. Da ne pričam o tome kako se ponašate kad ste vi ugroženi, kad se pojavi netko sjajne retorike tko vam se suprostavi mirnim smješkom i pogledom u te vaše jadne oči. E mili moji, nema vama života bez emocije koju želite poput koštane srži posrkati i svjesni toga automatski prelazite na sljedeću žrtvu, na nekog slabijeg i emocionalno ranjivog. Hrana vam je ljudska, čista emocija i sve dajete od sebe da nas destabilizirate. Ponekad to uspješno činite, al rendgenski sam vas snimila i jako dobro detektiram vase postojanje i prisutnost. Čim ste mi u blizini stavim svoju maskicu i odajem dojam izuzetno zadovoljne i sretne žene, a to vas ubija...malo pomalo...nema tu kruha. Zato objavljujem svekolikom pučanstvu, molim vas pazite na svoje emocije, čuvajte ih sebično, pazite sa kime ih djelite, pazite da nebi nekoga hranili svojom naivnošću!
Vukodlaci- Uh, zahebana sorta, teško uočljiva, al razorna. Dolaze vam vrlo blizu, postaju „prijatelji“ i iz neposredne blizine sa dobronamjernim izrazom lica dovode vas do situacije koje se zove povjerenje. Tu nastaje taj strašan dio, prijatelj te sluša, daje zauzvrat neke nevažne informacije o sebi, vjeruješ mu, daješ sebe, svoju intimu, a on, što radi? Krade ju i živi od nje jer vlastitu gotovo da nema, živi od tuđih života. Kad pokupi od tebe što se pokupiti da, nestaje, odlazi, ostavlja tebe praznog, jadnog i bez „prijatelja“ kojeg si toliko voljeo. Kako god okreneš sa njima si na gubitku, izgubiš svoju intimu koju vrlo često dijele sa drugima iste sorte, izgubiš „prijatelja“, izgubiš svoja krila. Kako ih prepoznati? Teško prijatelji moji jer kad bi se štitili od njih morali bi zatvoriti sve doticaje svojem životu, postati nepovjerljivi a ipak, budimo svjesni da nisu svi vukodlaci. Čim ustanovite da vam netko blizak priča besmislene i nepotrebne stvari o sebi a od vas traži dublje informacije i kopa, kopa sve više i više, e to nije prijatelj, to je vukodlak.
Zombiji- Ti su mi čak i simpatični. Ljudi koji bez emocija žive a isto tako niti se ne trude uzeti vašu. Njihov viši cilj je hladnokrvno i egoistično hodati svijetom pored vas. Dovode vas do ludila svojim hladnim izrazom lica i doziranim pristupom. Obično su to izrazito lijepi ljudi, dobrog imovinskog statusa i bez izboranog lica i žulja na rukama. Njihova satisfakcija je ubjediti vas da niste dostojni hodati pored njih a kamo li sjesti i porazgovarati. Udaraju samom pojavom i nabijaju vam time komplekse. Kako protiv njih? Samopouzdanjem i samopoštovanjem, nema drugog puta. Ako se ulovite da mislite „joj debela-i sam“ ili „nemam dobar auto“ ili „vidi njega kolko love ima“....upali ste u zamku, upravo od toga oni žive. Zato, glavu gore, ružičaste naočale na oči i život gledati drugim očima iz druge pozitivne perspektive, tada te nemani postaju nemočne, totalno ćete ih paralizirati.
Ukratko bi to bilo o tim zvjerima, jer drugačije ih se nazvati ne može. Obični ljudi ko i mi sami a toliko zlo. Ti žive po načelu koje često spominjem a to je „čovijek je čovijeku največa zvijer“ a zvijeri se trebamo čuvati a kad nemamo drugog izbora onda im se časno suprostaviti. Kažem časno, jer trebamo jako dobro paziti da i sami ne postanemo iste te zvijeri. U tom slučaju su dobili svoju bitku, pridobili u svoje redove još jednog pojedinca i time ojačali svoje redove. Budite svoji, pošteni, savjesni i dostojni....tada vam ne mogu ništa!
Bluelady 11
Objavi komentar