Prikazani su postovi s oznakom bluelady 11. Prikaži sve postove
Prikazani su postovi s oznakom bluelady 11. Prikaži sve postove
0

Buđenje iz zaborava

Posted by mrkaen002 on 20:44 in , ,
Bluelady 11

Buđenje iz zaborava

Zaborav

Sjećanje

San

Buđenje


Taman mislim da je zaborav došao, sjećanje i san nije prošao. Javis se kratko, tek toliko da bude slatko. Jutro me iz sna trgne, sunce sve nade da je bila java svrgne. Silom htjedoh ne pisati više, no evo pijavice kroz san koja krv mi tobom siše. Znaš tesko je biti uz društvo sam, jasno mi je to sad ko dan. Svaki dan prema nebu pogled mi bježi, svjesna sam da sam upletena u tvojoj mreži. Poput insekta iz nje se vadim, neide ipak to tako sama sebi se umotana gadim. Bez obzira na rečeno sve, svaku večer čekam da dođes mi u sne.

Autor:Bluelady 11


0

KRVOPIJE

Posted by mrkaen002 on 09:38 in , , , , ,
Drage moje vampirice i vampiri, vukodlaci i zombiji posvečujem se vama iako sam uvjerena da ne zaslužujete ni sekundu moje pažnje, no obzirom na to u kojoj mjeri ste zastupljeni u mojoj okolini dužna sam se obratiti sa mišljenjem o vasem djelovanju. Za početak naglašavam da vam se sa namjerom ne obračam sa velikim slovom pod „vi“ ali znam da vam ionako to ne znači ništa.
Koja ste vi sorta ljudi? To sad treba razlučiti jer razlikujete se vi ljudske nemani i ja vas sortiram po nekoj svojoj logici, možda uvrnutoj, al najvjerojatnije precizno točnoj. Idemo u analizu...

Vampiri- to su uglavnom oni koji žive od krvi svojih žrtava, gotovo kao i oni mitski vampiriči, no vi nemate očnjake koje zapiknete u vrat, vi imate nevjerojatnu mogučnost ispijanja života svojim djelovanjem i samom pojavom. Iscicate dušu protivniku bez imalo kajanja. Al, dragi moji nemate besmrtnost, krvavi ste i vi ispod kože, baš kao i mi. Da ne pričam o tome kako se ponašate kad ste vi ugroženi, kad se pojavi netko sjajne retorike tko vam se suprostavi mirnim smješkom i pogledom u te vaše jadne oči. E mili moji, nema vama života bez emocije koju želite poput koštane srži posrkati i svjesni toga automatski prelazite na sljedeću žrtvu, na nekog slabijeg i emocionalno ranjivog. Hrana vam je ljudska, čista emocija i sve dajete od sebe da nas destabilizirate. Ponekad to uspješno činite, al rendgenski sam vas snimila i jako dobro detektiram vase postojanje i prisutnost. Čim ste mi u blizini stavim svoju maskicu i odajem dojam izuzetno zadovoljne i sretne žene, a to vas ubija...malo pomalo...nema tu kruha. Zato objavljujem svekolikom pučanstvu, molim vas pazite na svoje emocije, čuvajte ih sebično, pazite sa kime ih djelite, pazite da nebi nekoga hranili svojom naivnošću!

Vukodlaci- Uh, zahebana sorta, teško uočljiva, al razorna. Dolaze vam vrlo blizu, postaju „prijatelji“ i iz neposredne blizine sa dobronamjernim izrazom lica dovode vas do situacije koje se zove povjerenje. Tu nastaje taj strašan dio, prijatelj te sluša, daje zauzvrat neke nevažne informacije o sebi, vjeruješ mu, daješ sebe, svoju intimu, a on, što radi? Krade ju i živi od nje jer vlastitu gotovo da nema, živi od tuđih života. Kad pokupi od tebe što se pokupiti da, nestaje, odlazi, ostavlja tebe praznog, jadnog i bez „prijatelja“ kojeg si toliko voljeo. Kako god okreneš sa njima si na gubitku, izgubiš svoju intimu koju vrlo često dijele sa drugima iste sorte, izgubiš „prijatelja“, izgubiš svoja krila. Kako ih prepoznati? Teško prijatelji moji jer kad bi se štitili od njih morali bi zatvoriti sve doticaje svojem životu, postati nepovjerljivi a ipak, budimo svjesni da nisu svi vukodlaci. Čim ustanovite da vam netko blizak priča besmislene i nepotrebne stvari o sebi a od vas traži dublje informacije i kopa, kopa sve više i više, e to nije prijatelj, to je vukodlak.

Zombiji- Ti su mi čak i simpatični. Ljudi koji bez emocija žive a isto tako niti se ne trude uzeti vašu. Njihov viši cilj je hladnokrvno i egoistično hodati svijetom pored vas. Dovode vas do ludila svojim hladnim izrazom lica i doziranim pristupom. Obično su to izrazito lijepi ljudi, dobrog imovinskog statusa i bez izboranog lica i žulja na rukama. Njihova satisfakcija je ubjediti vas da niste dostojni  hodati pored njih a kamo li sjesti i porazgovarati. Udaraju samom pojavom i nabijaju vam time komplekse. Kako protiv njih? Samopouzdanjem i samopoštovanjem, nema drugog puta. Ako se ulovite da mislite „joj debela-i sam“ ili „nemam dobar auto“ ili „vidi njega kolko love ima“....upali ste u zamku, upravo od toga oni žive. Zato, glavu gore, ružičaste naočale na oči i život gledati drugim očima iz druge pozitivne perspektive, tada te nemani postaju nemočne, totalno ćete ih paralizirati.

Ukratko bi to bilo o tim zvjerima, jer drugačije ih se nazvati ne može. Obični ljudi ko i mi sami a toliko zlo. Ti žive po načelu koje često spominjem a to je „čovijek je čovijeku največa zvijer“ a zvijeri se trebamo čuvati a kad nemamo drugog izbora onda im se časno suprostaviti. Kažem časno, jer trebamo jako dobro paziti da i sami ne postanemo iste te zvijeri. U tom slučaju su dobili svoju bitku, pridobili u svoje redove još jednog pojedinca i time ojačali svoje redove. Budite svoji, pošteni, savjesni i dostojni....tada vam ne mogu ništa!

Bluelady 11


0

NOKTI CRVENE BOJE, ODRAZ KRVI IZ DUŠE MOJE

Posted by mrkaen002 on 18:25 in , , ,
Davnih dana, sa nekih 14 sam napisala u zadačnicu jednu divnu rečenicu koja je rezultirala sa nagradom književnog društva mladih književnika, al kad ju napišem vidjeti ćete da znači daleko više od jedne medalje. Išla je ovako:  NEGDJE DUBOKO U MENI IZA OVIH ZIDOVA OD KRVI KOŽE I MESA, NALAZE SE OLOVNI VOJNICI, STOJE, VRIŠTE OD BOLI.

Da, meni je fascinantna činjenica da sam u toj dobi toliko zrelu rečenicu napisala, koja odražava i objašnjava svaki detalj mog postojanja. Vjerojatno je bila nesvjesno napisana, jednostavna trenutna inspiracija, ali zašto me prati kroz svih ovih skoro pa 40 godina?

Idemo pisati malo o depresiji. Danas je činjenično stanje da u Lijepoj našoj boluje svaka treća osoba od te gadne grabežljive bolesti, no statistike lažu. Ljudi moji, to su samo registrirani ljudi koji boluju od tog zla, a gdje su oni koji su vani, koji nikada nisu zatražili pomoć. Psihičica mi kaže „ Znate, ne bojim se ja ovdje ljudi na odjelu, bojim se onih vani, bolesniji su nego što misle, a najgore je kad čovijek sebi ne može priznati problem i krenuti ga rješavati“  Opča činjenica je da je priznanje samom sebi da imaš takav problem, zatražiš pomoć...napravili smo više od pola posla. Ima onih poput mene koji idu i dalje, vječitom samoanalizom i samokritičnošću rade na tom unutrašnjem kaosu. Pokušavaju svesrdno složiti puzzle, svaku na svoje mjesto....Sizifov posao je to. Moji vojnici i dalje vrište, već mi je dosta utišavati ih. Ponekad im stavim povez preko usta, no i dalje se čuje onaj prigušen jauk, ne sječam se da sam ikada živjela bez njega.

Jauk uz mene iz dana u dan, ponekad vrisak, hm, čovjek bi pomislio da je nemoguće isplivati na površinu, već da se utapam. Možda, ali uvijek malo izronim i ulovim zraka, dovoljno za dalje plivanje po dnu. Odozdo gledam ove koji plutaju po površini ili još bolje one koji gacaju po pijesku na plaži i mislim si, zašto ja vječno rujem po dnu dok oni uživaju na suncu, zašto za njih sija a mene hvata silna tama? No, samo pogled na koraljni greben mi vrača misao „hvala ti Bože što si mi darovao ovaj križ“. Zašto zahvaljujem na muci? Zato što mi je širom otvorio oči, dušu i srce, zato što mogu bez problema nositi i tuđe križeve jer uz moj su laki kao pero, zato što mogu sa osmjehom baciti pogled na svoju djecu i što je najbitnije od svega, uz sve što proživljavam, doživljavam, radim....mogu staviti crveni lak za nokte i izgledati kao da je ljetno sunce nadamnom. Ljepota je u crvenom laku i pogledima prolaznika koji nemaju pojma, niti će ikada znati ono što ja znam, boriti se sa zvijeri i biti svoj.

Autor: Bluelady 11


0

PIŠE BLUELADY 11

Posted by mrkaen002 on 18:12 in , , , ,
Piše

Bluelady 11

Teme

Pisanje

Razne teme

Život


**Sadržaj**
*Nokti crvene boje,odraz krvi iz duše moje 
*Krvopije 
*Buđenje iz zaborava 



Copyright © 2019 Zabava za obitelj All rights reserved. Theme by Laptop Geek. | Bloggerized by FalconHive.