Zakamuflirana politička moć

Photo:Pixabay

Često se pitamo tko se treba i može baviti politikom? Ponekad se susretnemo s neobičnom pojavom da se poneki svećenik želi aktivno baviti politikom. Ovi su doduše rijetki, ali više je onih koji žele imati političku moć i utjecaj u političkim krugovima, jer to izgleda zakamuflirano i ne nailazi na opću osudu. Čak se neki svećenici i hvale time što su “savjetnici” raznih političkih moćnika. Čini nam se da bi bilo poštenije javno reći i obznaniti cijelome svijetu da su aktivno uključeni u politiku, nego ovako skrivati se i glumatati nekakvu “duhovnost”.

Ono što vrijedi za svećenike, čini nam se da bi trebalo vrijediti za još neke društvene skupine. Pitamo se, što tjera jednoga liječnika da ostavi svoju struku i počne se baviti politikom do te mjere da napusti svoju prvotnu profesiju i uđe u sferu političke moći? Na žalost, vidimo da se velik broj liječnika uključio u politiku, jer im valjda njihova struka “nije dala dovoljno”. Prokletstvo – nikada dosta!

Isto je i sa sveučilišnim nastavnicima. Kako razumjeti sveučilišnoga nastavnika koji želi postati gradonačelnik? Očito, moć, društveni utjecaj i na kraju novac (legalno zarađeni i onaj drugi) prevelik su izazov za mnoge, te im je taj zov iz političkoga dvorca duhova neodoljiv. Sveučilište nekima služi samo kao odskočna daska do političkih vrhunaca gdje ih čeka obilje “čista zraka”. Nekima sveučilište služi samo da mogu reći da su profesori na fakultetu, a taj “sitniš” s fakulteta ih i ne zanima, jer “masnu lovu” ionako “zarađuju” negdje drugdje. Dobro bi bilo svakodnevno prisjetiti se (i to ne samo u korizmi) onih Isusovih odgovora u vrijeme kušnje: 1. Ne živi čovjek samo o kruhu; 2. Ne iskušavaj Gospodina, Boga svojega; 3. Gospodinu, Bogu svom se klanjaj i njemu jedinom služi (Mt 4,1-11).

IZVOR:Crkva na kamenu / www.cnak.ba