Prikazani su postovi s oznakom duša. Prikaži sve postove
Prikazani su postovi s oznakom duša. Prikaži sve postove
0

Manipulatori duše

Posted by mrkaen002 on 16:36 in , , ,

Photo:Pixabay

















Manipulatori duše su izuzetno sofisticirana bića, koja koliko god radili na sebi i sa sobom i koliko iskustva prikupili ipak teško prepoznajemo.

Oni su jako dobro skriveni iza obrisa beskrajnog razumijevanja, tihe podrške i prisustva u nekoj eteričnoj formi koja nas nadahnjuje na čudan način.

Upoznajemo ih na različitim mjestima, najčešće „slučajno“, a uvlače nam se pod kožu lagano i suptilno, tako da ne znamo kad je taj proces točno započeo. Čini nam se da predstavljaju ono nedostižno što smo tako dugo vremena tražili i da su sastavni dio upravo naše kreacije.

Puštamo ih da priđu jako blizu, otvaramo im najskrivenije kutke svoga sebstva i čini nam se kao da su upravo oni ona očekivajuća nadopunjujuća komponenta koju smo tako dugo čekali i za kojom smo neuspješno tragali.

S njima se odjednom sebi činimo ostvarenima, cjelovitima, konačno shvaćenima i prihvaćenima, a osjećaji koje imamo u spektru su najljepših boja za koje nismo niti sanjali da postoje…

Čini nam se da je sreća konačno pronašla naša vrata i pokucala na njih … Sa smješkom ih otvaramo širom i puštamo da sve što nose uđe u naše iskonsko biće i obasja ga tim prekrasnim svjetlom, ugrije onom dugo očekivanim i priželjkivanom toplinom i digne nas u neslućene razine na kojima sve izuzev našeg jedinstva postaje manje značajno.

Osjećaj je tako poseban, da se za njega vežemo cijelim svojim bićem, nalazeći u njemu ispunjenje životnog htjenja. Spremni smo sve ostalo staviti u neki drugi plan i posvetiti se potpuno prelijepom osjećaju treptave jedinstvenosti. On nas ispunjava, nadahnjuje, čini nas boljima i izvlači na površinu dugo vremena zatomljene osjećaje i stvara nove prekrasne dimenzije u našem bitku.

Čini se kako postajemo bolji u svakom pogledu i s dubokom ljubavlju, odanošću, razumijevanjem i nesebičnom podrškom čuvamo i njegujemo ovu novonastalu dimenziju u vlastitom životu. Ipak smo uspjeli pronaći ono za čim smo tako dugo tragali…

U duši manipulatora ovaj proces se odvija na potpuno drugačiji način, a da mi toga uopće nismo svjesni. A i onda kada postanemo svjesni ne želimo uvažiti ono što vidimo, jer smo se toliko duboko vezali za nepostojanost. Manipulator sve detalje ovog procesa kroz koji prolazimo, jako dobro zna jer je već nebrojeno puta bio u njima…

On poznaje onu suptilnu energiju žene, zna točno frekvenciju na kojoj vibrira i kad joj priđe dovoljno blizu može se uskladiti s njom i duboko se povezati… Sve izgleda tako suptilno i puštamo ga u naš svijet. Ugrađuje se u dio našeg bića, jer smo mi tako željeli, zauzima značajno mjesto, s vremenom nam se čini nedjljivim i tako potrebnim gradivnim elementom.

Dok mi vidimo i dalje gradimo, čuvamo jedinstvenost ovog predivnog spoja, manipulator polako ulazi u svijet naše nutrine i najvećih vrijednosti koje smo tako dugo izgrađivali, čuvali, njegovali… On u njima pronalazi izvore čiste energije i ljubavi i njima hrani samo svoje biće i s našom energijom producira svoja ostvarenja.

Nesposobni da sve ovo vidimo, jer iznutra gledamo „ njegovim očima“ ne vidimo nikakav problem, već dajemo još više sebe u nadi da tako izgrađujemo nešto što je zajedničko i što nas oboje čini posebnima i uzdiže u neke druge dimenzije, koje su samo nama poznate i u kojima se osjećamo ispunjenima i pronađenima nakon dugih lutanja.

Manipulator zna da je to nešto potupno drugo, ali sviđa mu se naše bezuvjetno davanje i naša energija koja ga svojom snagom diže i omogućava mu ostvarenje njegovih ciljeva. Kroz sve  to je već prolazio i točno zna kako usmjeriti energetski tijek u samo svoje ostvarenje.

Kada s vremena na vrijeme uočimo neke simtome ovog procesa kojim nas tako suptilno manipulira ne želimo vjerovati i ponovo se kroz cijeli niz tuge, opraštanja i susprezanja vraćamo na iste polazišne točke i ponovo tražimo u njima ono što smo zamislili, a čega nema…

Nemamo snage odvojiti se, jer smo energiju kanalizirali u tijek manipulatora i mislimo kako možemo „postojati“ samo povezani na nju. Vremenom nas sve više iscrpljuje, a mi se još više dajemo kako bi taj nama „životno neophodni spoj“ i dalje funkcionirao. Ima tu i  naoko prividnih  trenutaka sreće, ushita i neke čudne radosti, za koje plaćamo previsoku cijenu…

Manipulaor poznaje sve faze procesa, jer u trenutku kad smo ga pustili da nam priđe tako blizu i očita našu frekvenciju, razradio je mehanizme pristupa našem suptilnom biću, očitao je kod i sada se lagano poigrava s našim najsuptilnijim osjećajima, jer su mu svi „na dlanu“.

Točno zna kako potaknuti u nama one energije koje ga hrane i kako nas uvjeriti da je to u stvari dio procesa kroz koji sami želimo proći i koji nam je nephodan u našem rastu. Mi uočavamo promjene na sebi i vjerujemo kako je to dobro za nas, jer moramo rasti, a proces patnje je nešto što je neophodno na tom putu…

I sve se kreće još dalje i traje kroz vrijeme i kroz događaje. Postajemo nedovoljno osjetljivi na neke druge drage ljude i ne možemo im dati dovoljno ljubavi niti razmijeniti energiju s njima, jer smo tok skrenuli u rijeku koja vodi prema manipulatoru.

Druge emotivne veze uopće nemaju nikakvu mogućnost ostavarenja, jer se manipulator pobrinuo da nas toliko jako veže, da sve ostalo čini nedostatno dobrim i besmislenim. I tako nastavljamo dalje u ciklusu koji je unaprijed definiran.

Pitanje je samo može li i kada nastupiti točka preokreta?

Kada dovoljno puta spoznamo da smo samo energetski izvor koji netko koristi za vlastito ostvarenje i koji nam osim uvijek sveprisutnog osjećaja tuge ne donosi ništa drugo.

Kada smognemo dovojno snage da presječemo za sva vremena niti koje nas vežu za ovu ovisnost i jednosmjerno pražnjenje.

Kada manipulator spozna da je dovoljno dobio od nas i iz odnosa s nama i krene dalje tražiti nove izvore energije kojima će pristupiti.

Trenutak o kojem govorim će doći prije ili kasnije, jer uvijek postoje sile koje se pobrinu za to, a mi iz svega izađemo ranjeni, ali i osnaženi za jedno novo iskusvo i gledamo na sebe i svoje odnose iz jedne potpuno drugačije perspektive.

Stoga ovaj tekst ne pišem kao utjehu onima koji su izašli iz ovakvog odnosa, jer njima utjeha ne treba. Sama vrata izlaza su najveća nagrada za njih, jer im otvaraju perspektivu drugih svjetova.

Ovo pišem zbog onih koji će u budućnosti sretati manipulatore i u najvećoj vjeri prepuštaiti im svoje resurse, vjerujući kako zajedno grade svjetove, a u stvari će biti samo dobri energetski izvori za nekog tko sam to ne može biti.

Sve što u svojoj pojavnosti, na prvi pogled ima notu dugoočekivane savršenosti koja kao da je kreirana upravo za nas, i čini nam se kao idelano mjesto u koje možemo ugraditi svoje dugogodišnje nade, očekivanja i duboke suptilnosti, vrlo vjerojatno nosi u potencijalu manipulativni karakter onoga koji nam se predstavlja u takvom svjetlu.

Treba prepoznati suptilne znakove na putu koji prolazimo s manipulaotorom duše, a koji nam ukazuju na istinske namjere manipulatora i osluhnuti što nam imaju za reći. Koliko god da je taj glas tih i skoro nečujan, zastanite i poslušajte tišinu.

Možda vam se neće dopasti ono što čujete, ali će vam sigurno pomoći, da spoznate istinu, zaštitite svoje unutarnje biće i svoju energiju.

Naša najdublja nutrina i mjesto gdje obitava naša duša najsvetije je mjesto našeg bića. Kako bi voljeli sebe to moramo i sami poštivati, kako bi i drugi poštivali ono što mi jesmo.

San duše

IZVOR:atma.hr 


0

Imati i/ili biti: Zakon Privlačnosti i Buđenje

Posted by mrkaen002 on 17:17 in , ,
Photo:Pixabay
















U svijetu gdje stalno nastojimo biti bolji, mudriji i pametniji i u kojem svjesno ili nesvjesno težimo buđenju, na žalost došlo je do toga da je i svjesno palo u nesvjesno. U ovo vrijeme buđenja pojavile su se zablude o samoj suštini tog procesa pa ćemo nakratko zaći s one strane iluzija da bi vidjeli gdje smo to skrenuli na našem putu.

Quo Vadis čovječe!

Krenimo od početka. U današnje vrijeme je postala popularna ideja zakona privlačenja, moć uma i misli koja se prezentira kao snaga samog ljudskog bića koji može upravljati svojim životom i imati sve što želi jer je sve i dostupno. Životni učitelji stalno govore masama – probudite se, probudite se, pogledajte koliko ste moćni, vaš um i misli imaju nevjerojatnu moć, možete imati sve što želite! Moć privlačenja je postao pravi pomodni trend, pišu se bezbrojne knjige i tekstovi s motivacijskim idejama da bi čovjek konačno spoznao svoju moć i snagu. Gotovo svatko od nas želi imati moć pa nije niti čudo da je ova ideja doživjela veliki skok i da je naveliko prihvaćena od širokih masa. Učitelji daju upute da ljudi rade popise, da se koncentriraju na moć vizualizacije, da zamisle da ono što žele imati da već to imaju, da spoznaju da mogu imati sve što požele jer takva je priroda svijeta – traži i bit će ti dano. Naša snaga i moć su neupitni, oni su zakržljali padom u našoj evoluciji, zaboravili smo na božansku prirodu i sada se je ponovno prisjećamo, no u svim tim brojnim porukama bezbrojnih životnih učitelja negdje je zapostavljena jedna velika istina i tu počinje naša priča o buđenju.

U tim porukama možemo vidjeti da se sve one odnose na stanje imanja, a ne bivanja. Razlog tome je jer živimo u materijalističko konzumerističkom društvu u kojem vlada svjetonazor posjedovanja i privlačenja, a to je ujedno i stanje postojanja koje se zove imati. Takav svjetonazor imanja je određena niža razina svijesti koja drži čovjeka u ograničenim spoznajama, dakle ona je umni zatvor. Ako se čovjek ne uzdigne iznad tog poimanja svijeta živjet će u zabludi i iluziji. Ta osoba može imati velike spoznaje u tim ograničenim okvirima, može imati i moć u tom zatvoru, ali ona nikad neće spoznati da živi u zatvoru. Aristotel je bio veliki um u ljudskoj povijesti, ali je ujedno bio i ograničen tadašnjim svjetonazorom pa je živio u uvjerenju da je robu suđeno da bude rob i da je to priroda stvarnosti. Koliko god da je bio veliki intelekt, ipak je bio i ograničen jer nije imao sposobnosti niti dovoljnu razinu svijesti da se uzdigne iznad tadašnjeg svjetonazora.

Zakon privlačenja je postao popularan zbog nižeg stanja društvene svijesti i svjetonazora, a to je stanje imati.

Upravo to se i događa s današnjim učiteljima i masama koje žive u domeni imanja. U domeni imanja, svijet se vidi preko naočala kojima gledate svijet onako kako to želite ne shvaćajući da želite samo ono što morate željeti da bi održali konzumeristički sustav. Upravo zbog toga je i došlo do semantičkog pomaka riječi buđenje! U današnje vrijeme iskrivljeno je značenje riječi buđenje zbog velikog broja nesvjesnih ljudi zarobljenih u stanju imanja. To su ljudi koji nemaju praktičnog iskustva buđenja, ali imaju sposobnosti i moć da upravljaju svijetom imanja. Dakle, određene sile koje su nam iza leđa i koje upravljaju nesvjesnim pojedincima odlučuju kako će se mase ponašati, razmišljati i na kraju djelovati. A mase djeluju samo u smjeru imanja. Zbog niže razine svijesti, mase prihvaćaju ideju da imaju moć da imaju, misleći da se radi o buđenju njihovog potencijala i snage, a u biti samo tonu sve dublje u stanje imanja. Takve ideje nesvjesnih učitelja sve dublje uvlače čovjeka u niže stanje svijesti, a to je imanje i odvlače ih od stanja biti koje je korak prema buđenju. Ovakva inačica buđenja je iskrivljena slika istinske prirode buđenja i stanja bivanja. Iako su još davno velikani opisali raziku između stanja bivanja i imanja (npr. Erich Fromm „Imati ili biti“), na žalost mase još niti dan danas nisu mogle prepoznati da žive u iluziji okova koje im se serviraju svaki dan. Takve učitelje koji ukazuju na moć uma i moć privlačenja, cijenim i poštujem jer to rade zbog dobronamjernih razloga, ali to je samo uskogrudno viđenje prirode stvarnosti i razumijevanje zatvora u formi društvenog svjetonazora.

Fromm je još prije više od 40 godina u spomenutom dijelu („Imati ili biti“ 1976. g.), opisao kako se stanje imanja odnosi na naše ponašanje, razmišljanje i djelovanje. No takvo stanje se odražava i na govor i ne samo na uobičajenu konverzaciju nego i na umjetnost pa tako daje primjer poezije. U istočnoj pjesmi (japanskoj), pjesnik gleda cvijet i ostavlja ga da bude i raste, dok u zapadnoj, umjetnik gleda cvijet, ima želju da ga posjeduje, otrgne ga i uzima ga sebi. Fromm navodi da se kod zapadnjaka može kod Goethea vidjeti ta svijest bivanja pa navodi njegovu pjesmu u kojoj Goethe želi uzeti cvijet, ali ga ipak na kraju ostavlja da bude i živi dalje. U današnje vrijeme fond riječi u stanju bivanja se naravno proširio pa možemo vidjeti kako se često upotrebljavaju riječi – privlačenje, imati (možete imati sve što želite), vizualizacija, priželjkivanje, očekivanje, dobitak i slično. Riječi su odraz vaše svijesti, a mnogi su ostali na nižoj razini svijesti – imati. Određeno stanje svijesti preko filtera jezika određuje koji stupanj svijesti će doći do čovjeka, ali i određeno stanje svijesti odlučuje o značenju riječi i tako se zatvara krug. Upravo je zbog nižeg stanja svijesti došlo do pomaka u značenju riječi buđenje. Ako se riječ buđenje stavi u domenu imanja, čovjek će percipirati buđenje kao spoznaju vlastite moći, spoznat će tu riječ preko privlačenja i imanja. Ali ako ubacite riječ buđenje u kontekst bivanja, onda će osoba percipirati tu riječ kao spoznaju vlastitog bića preko postojanja sa životom bez potrebe da išta privlači u svoj život jer on sam i je život.

Naravno za spoznaju jednog i drugog potrebno je praktično iskutvo, a danas samo manji broj učitelja ima iskustvo buđenja u svijesti bivanja i zašto se često ta riječ ubacije u kontekst imanja.

Mnogi se orjentiraju na otkrivanje tajni privlačenja misleći tako da se bude i da dobivaju nove spoznaje, a zapravo i dalje ostaju tamo gdje su i bili – u domeni imanja. Tek u stanju bivanja krećete na put buđenja jer bivanje je postojanje i življenje sa životom, a stanje imanja je privlačenje i posjedovanje života. I tako čovjek živi u iluziji vjerujući da je spoznao veliku tajnu, a u konačnici spoznao je jedno veliko – ništa! Spoznao je ništa jet ta „tajna“ nije bit života, spoznao je ništa jer i dalje živi u zatvoru zvan imati, on nije napravio napredak jer on nije iskoračio u bivanje, stoji na mjestu vjerujući da se budi, a zapravo i dalje spava dubokim snom. Čovjek vjeruje da nešto želi za sebe, ali on tako funkcionira jer mora održavati lažni sustav koji ga je od malena dresira da se tako ponaša. Ili kao što je Erich Fromm izjavio: „Moderni čovjek živi u obmani da zna što želi, dok u stvari želi ono što se od njega očekuje da želi.” On ne shvaća da i dalje hrani bolestan sustav, patvoreni san imanja, posjedovanja, stvaranja ispraznih objekata potrošačkog društva koji ne samo da privlači objekte nego i ljubav, sreću, informacije…

Ljubav je nemoguće privući jer vi već jeste u oceanu ljubavi.

Treba li riba u oceanu privlačiti vodu?

Treba li čovjek u stanju bivanja privlačiti život i ljubav?

Naravno da ne, on postoji i živi sa životom, on nema potrebe da privlači iz razloga jer je duhu nepoznat pojam privlačenja kao što je i egu nepoznat pojam svedostupnosti. Biti je stanje duha, a on nije ego koji treba neprestano privlačiti da bi nadopunio svoj bezdan. Čovjek treba živjeti u harmoniji sa svim svjetovnim pojavnostima, kako s energetskim tako i s materijalnim. Tako ništa ne treba odbacivati jer svi mi imamo životne potrebe. U stanju bivanja, sve materijalno će vam doći, sporije nego ako ćete primjenjivati zakon privlačenja, ali to će biti trajno i vječno. Uostalom sve ima svoje vrijeme pa dozvolite nekome drugome tko je mudriji od vas da vas vodi i da dobijete ono što vam treba kad će to biti najbolje za vas.

Učitelji vam ne govore da u stanju bivanja ne trebate popis, ne trebate primjenjivati vizualizacije niti tražiti moć uma jer za mase u stanju imanja to neće biti razumljivo niti privlačno. U stanju imanja uvijek nešto trebate, uvijek trebate nešto u životu i nikad vam nije dosta. U stanju bivanja imate sve što vam treba jer najsretniji čovjek na svijetu je onaj koji je zadovoljan s onim što ima. Kao što je rečeno, svi mi imamo određene potrebe da izrazimo svoj kreativan duh, ali trebate znati da Bog nije glup niti gluh i on čuje što vam je u srcu. Ako čuvate ono što vam je u srcu, to će se i ostvariti. U stanju imanja uvijek imate neki cilj, kada ga ostvarite onda trčite za novim, u stanju bivanja cilj ne postoji jer je on sam život a vi ste u njemu. Ako težite cilju onda ste kao riba u oceanu koja misli da joj je cilj voda. Nesvjestan čovjek uvijek teži zabludama i postaje apsurdan. Jeste li primijetili vlastitu životnu iracionalnost?

Čovjek može imati moć privlačenja, ali on je u konačnici slabić jer nema snagu otpuštanja.

Potreba za imanjem je potreba ega i ona je uvjetovana izvana i za nju je potrebna moć uma, potreba za kreiranjem i izražavanjem je potreba duha i ona dolazi iznutra i za nju je potrebna snaga srca.

Dakle, pitao bih te čovječe, kamo ideš? Želiš li i dalje biti u zatvoru imanja i privlačenja ili želiš li živjeti u stanju bivanja i davanja? Da li ti još uvijek treba popis koji imaš ili ćeš već jednom zaviriti u ono što leži i čeka u srcu, leži i čeka da skreneš pogled sa uma na srce? Da li ti je draža moć u zatvoru ili snaga u slobodi? Buđenje, da li doista znaš što je to ili su ti samo rekli, a ti si slijepo povjerovao?

Kada ti bude teško samo se sjeti da:

Buđenje nije svjetonazor posjedovanja nego napuštanje svih svjetonazora

Buđenje nije sposobnost privlačenja i imanja, nego snaga otpuštanja i davanja

Buđenje nije moć uma nego snaga srca

Buđenje nije uopće moć nego bivanje sa životom i biti jedno s Jednim

Buđenje nije stanje imanja nego stanje vječne sreće

Buđenje nije kontrola misli nego njihovo napuštanje

Buđenje nije djelovanje uma nego nedjelovanje sveprisutnog duha

Buđenje nije vizualizacija što želimo imati jer je ona ograničenje, ono je otpuštanje uskogrudnosti vizualizacije i dopuštanje Bogu da nam da ono što je najbolje za nas

Buđenje nije upravljanje životom nego biti prijatelj s njim

Buđenje nije moć upravljanja snom, nego buđenje iz sna.

Probudi se…

Ivan Žganec

IZVOR:atma.hr 

Copyright © 2019 Zabava za obitelj All rights reserved. Theme by Laptop Geek. | Bloggerized by FalconHive.