BITI DUGA U OBLAKU

Photo:Hrvatski glas Berlin,Ivan Juroš

IZVOR:

Hrvatski glas Berlin 

Tekst:

Marija Kukić

Photo:

Ivan Juroš


„Svoju dugu stavljam u oblak i ona će služiti kao znak saveza između mene i zemlje. I kad god navučem oblak nad zemlju, tada će se u oblaku pojaviti duga…“   (1. knjiga Mojsijeva  9-13, 14)

A ako je i ne prepoznamo na nebu kao dugu, pronaći ćemo je u oblacima koji su obojeni njenim bojama.

Kako su lijepi oblaci, te rumene
Igračke vjetra, što nam draga lica;
Preneraženo njinim čudnim žarom,
Odlijeće k njima jedno jato ptica…
    ( Dobriša Cesarić: „ Ljubavno predvečerje“)

A Antun Branko Šimić u svojoj pjesmi „Život na oblaku“ stihovima kazuje:
Zar nije život promjenjivi naš
Život na oblaku?
A taj lijepi oblak, obojan duginim bojama, živi svoj život.
Naš oblak lebdi
I sad je blizu, sad daleko nebu.
Naš oblak sja se plav uznesen na visinu,
Naš oblak gori zapaljen
U crvenoj strasti pred vratima noći…

Zato: „Pokušajmo biti duga u nečijem oblaku!“   (Maya  Angelov) i makar na trenutak učinimo nečiji život ispunjen spektrom i ljepotom duginih boja.

IZVOR:www.hrvatskiglas-berlin.com