TKO BRINE O ISELJENIČKIM UDRUGAMA

Photo:Hrvatski glas Berlin,Josip Mayer

IZVOR:

Hrvatski glas Berlin 

Tekst:

Josip Mayer






Ideja o otvaranju kuće hrvatskog kulturnog centra u Stuttgartu već je poprilično stara, pa iako je nekada bila vrlo vruća tema, danas se utišala. Dobro bi došla mnogim udrugama i društvima koji ne mogu dobiti ili održavati svoje prostorije.

Hrvatski kulturni centar bi posebno dobro došao, kako odraslima tako  i novim mladim generacijama koje tek dolaze.

Prošle godine, negdje prije Božića, zatvorio nam se HKŠU „Miroslav Krleža“ u Stuttgart Felbachu koji je od samoga osnutka posjedovao i svoje vlastite prostorije.

Ne znam zašto! Vjerojatno zbog pomanjkanja radne snage kako se to već uobičajeno kaže. Ta udruga je dosad odlično funkcionirala, okupljajući oko sebe već dva desetljeća, uz one starije, i mlađe generacije.

Pitanje je samo vremena kada će se negdje u Baden Wirttemberg ili još negdje drugdje zatvoriti još neka hrvatska udruga, za što tek saznamo kada je već prekasno, kada im nema pomoći. U svakom slučaju, malo ih se otvara.

Problem je oduvijek, osim pomanjkanja radne snage, bila riznica i gospodarenje klupskim novcem. Jednostavno, nema prave dugoročne klupske strategije. Najgore je kada se stvore dvije stranke, kao  u vladi i oporbi i nikako se ne mogu dogovoriti. Jedni govore da treba raditi za klupske prostorije, a drugi za mlade u folkloru. U tom smislu, najbolji je miješani upravni tim s mladima i odraslima.

Kada već govorimo o okupljanju mladih u društvo, pada mi na pamet HKZ „Stuttgart“ čiji sam član bio duže vrijeme. Otkada su stigle mlađe generacije i preuzele vodstvo udruge od starijih, HKZ „Stuttgart“ odlično funkcionira vođen školovanim i obrazovanim kadrom.

Bio sam član i  KUSV „Zrinski“ Waiblingen koja je tada imala šest ogranaka, a predsjednik je bio  Mirko Vidačković. Udruga je to u  kojoj je radila ponekad i cijela moja obitelj još od početka poratnih vremena. Osobno sam obavljao više dužnosti skoro deset godina: od dopredsjednika, do ekonoma i radnika tamo gdje god  je bilo najpotrebnije. Još i danas dobivamo zahvalnice. Lijepo je da se  sjete i nas pri svakoj  proslavi obljetnice udruge koja je prošle godine slavila 25 godina svoga postojanja.

Već odavno krenulo se, već uhodanom klupskom strategijom, modernijim putem vođenja udruge, promjenom i dopunom klupskog statuta čime smo postigli uredno vođenje udruge. Danas su vođenje preuzeli mladi stručni ljudi, visokoškolovani i obrazovani koji su nekad igrali u našoj udruzi nogomet.

Udruga je izabrala 7 članova u upravu. Toliko ih je najmanje potrebno da se uopće može jedna udruga u Njemačkoj prijaviti i funkcionirati.  Kasnije je bilo već i 11 članova. Ponekad se uključivao i veći broj. Imali smo u upravi odgovorne ljude: predsjednika, dopredsjednika, rizničara, tajnika,  ekonoma i dva nadzorna člana za riznicu što je vrlo važno.

Svi smo složni da nam ne treba stvarati od udruga i klubova geta, da su i druge nacije u hrvatske udruge i klubove dobro došle, kako u nogometu tako  i u folkloru ili nekim drugim kulturnim i sportskim aktivnostima.

Naravno,  dobrodošli su svi oni koje vole Hrvatsku i hrvatske udruge i društva, te se drže njihovih pravila i statuta.

Danas gotovo da i nije poznato tko se brine o hrvatskim udrugama i klubovima.

A potreba za njihovim opstankom i djelovanjem više je nego goruća.

IZVOR:www.hrvatskiglas-berlin.com