 |
| Photo:Hrvatski glas Berlin,Slavko Žebić |
IZVOR:
Hrvatski glas Berlin
Tekst i photo:
Slavko Žebić
Uskrsni i korizmeni običaji Slavonije i Baranje uokvireni su na cvijetnu subotu u 18. manifestaciju „Šarana jaja bojama grada“, a 56 udruga iz Osijeka i okolice prikazalo je svoju baštinu na 85 štandova, pa je sve prštalo od ljepote. Od uskrsnih jaja šaranih na sto načina, do starovinskih kolača i jela, tako sličnih i istovjetnih a tako različitih naziva, od sela do sela, od kraja do kraja.
A to i jest bogatstvo ove priredbe koja po 18. puta udruge zaljubljene u svoju povijesnu naslijeđe i raznolikost, voljni da i nadalje njeguju tu tradiciju i otimaju od zaborava običaje pa i ruho.
Kao i svake godine, sve udruge i štandove obišli su članovi Prosudbene komisije u sastavu: Biljana Kovačić, novinarka Osječke televizije, Nikola Faler, akademski kipar iz udruge „Slama“ i Bruno Koški iz Muzeja Slavonije, koji su imali tešku i nezahvalnu zadaču, ali su nakon vijećanja ocijenili da je najbolje opremljeni štand, onaj Matice Slovačke iz Osijeka, a najbolje šarano jaje je sa štanda Udruge Ukrajinaca u Osijeku. Obišao sam sve i svi su uresili svoje štandove svojim bojama i običajima, ali nagrađeni su bili izvrsni.
Na štandu osječkih Slovaka razgovarao sam sa Marijom Belaj, koja se pohvalila da su na osječkom središnjem trgu već 18. puta, dakle od početka ove iznimne manifestacije, i već su i do sada bili nagrađivani. Uvijek pred Uskrs i Božić imaju radionice, pa što tamo rade prikazali su na svojemu štandu. Prošle su godine nagrađeni za „drotovano jaje“, njihov specijalitet, jaje opleteno žicom, a ove su ih obradovali najljepše uređenim štandom. Znak je to da se rad isplati. E ono što drugi nisu imali, a oni jesu, jest lavor sa vodom po kojoj su plivali cvijetovi ljubičice, zumbula, jorgovana, a običaj je da se na cvijetnu nedjelju ujutro mladi i stari operu u ovoj vodi, da svi ljepše izgledaju. Nije mi poznato tko se sve umivao a tko nije, ali na njihovom štandu susreo sam kandidatkinju za gradonačelnicu Osijeka, Ivanu Šojat, poznatu i priznatu hrvatsku kniževnicu, i izuzetno je lijepo izgledala.
Na štandu ukrajinske manjine pozdravila me Oxana Martinjuk i rekla da udruga nosi naziv prema poznatoj ukrajinskoj književnici Lesja Ukrajinka, a danas su im gosti Ukrajinci iz Kanjiže kod Slavonskog Broda, i njihova su djeca s programom nastupila na trgu. Pohvalila se s priznanjem za najljepše šarano jaje, ali nije djelo njihovih ruku već je poklon iz Ukrajine, a rad je akademskih slikara i to na drvenom jajetu, specijalnom olovkom, a svka boja i svaki ornament imaju svoje specifično značenje i poruku.
Ne može Šokac bez Šokadije pa sam zastao pred štandovima Zavičajne udruge Gibarčana, a Ilija Andrić, član Upravnog odbora hvali se da su i Gibarčani od prvoga dana na ovoj lijepoj manifestaciji. Danas ih je samo dvadesetak, no znalo ih je, za lijepoga vrijemena biti i stotinjak.
Na prvome štandu prikazali su običaje u Korizmi i svetenje za uskrsni fruštuk, uz pregršt šaranih jaja voskom i farbanih u lukovici, ali i čuvenih gibaračkih svilopisa, na crnoj podlozi u žutoj boji. Na drugom su štandu predmeti rukotvorstva, šlinge, hekleraji, štrikani predmeti, neceraj i poznate gibaračke ljope. A Ana Josić došla je u korizmenom ruhu. Pa ja sam to nosila i u Gibarcu, a bogami volim obući i ovdje, pa neka se vidi. Nek se vidi, nek se zna.
I da završim na štandu Šokačke grane iz Osijeka, udruge koja je u ovih 12 godina izrasla u pravu šokačku instituciju. Ana Muhar, dopredsjednica Grane, priznaje da su u ovu lijepu priču uključeni od prvoga dana, dakle svih 12 godina, i uvijek svojm nazočnošću plijene pozornost. I osječki su Šokci na dva štanda prikazali tradicijske tehnike šaranja jaja voskom i tintoblajom ali i jaja urešena štrikanjem, šlinganjem necerajom, heklanjem i drugim tradicijskim tehnikama. One jaja prodaju posjetiteljima, s tim što su ova uskrsna po 5,oo kuna, jer se moraju upotrijebiti za ovaj Uskrs, ali ova u tradicijskim tehnikama po 10,oo kuna, jer mogu stajati i nekoliko godina, a lijepo izgledaju. Kako u Šokačkoj grani još traju radionice, svaka je voditeljica izdvojila po primjerak ili dva i tako je urešen drugi štand, pa sve blista od zlatoveza, hekleraja, neceraja, štrikeraja i da ne nabrajam, ali brojni se šposjetitelji baš tu zaustavljaju. E sad, Šokci ne bi bili Šokci da tu nema i kolača, i onih koji su pečeni tijekom Korizme ali i onih cifranih za Uskrs, pa su štandovi Šokačke grane svake godine sve posjećeniji.
IZVOR:www.hrvatskiglas-berlin.com
