0
.angels. - catcherinthecity
Posted by mrkaen002
on
08:09
in
catcherinthecity
Sunčeva zraka je probila u sobu, ravno na krevet, sve do njegovog desnog
oka. Probudila ga je i ljutito je opsovao. Sunce, i sebe samog, jer je
zaboravio spustiti rolete.
U ustima je osjećao okus prošle noći. Jack-cola i Marlboro lights. Iskašljao je ono malo duše što mu je ostalo, ustao do sudopera, nagnuo glavu pod hladni mlaz vode. Eh, da se barem misli mogu isprati s okusom.
Sjeo je kauč. Zar se zbilja dogodilo ono za što je mislio da je san...?
Izbjegavao sam njene poruke tjedan dana. Javila mi se jednom prilikom s prijedlogom za film koji moram pogledati. Jedan dan mi je poslala obavijest vezanu za faks. Jedan dan mi se samo javila da me pita kako sam. Uspješno sam ignorirao vlastitu želju za javljanjem i posvetio se filmskom maratonu svih filmova koje ona voli. Nisam je pokušavao zaboraviti, samo sam pokušao prestati stvarati nove neugodne situacije.
Volim kako pokušava biti duhovita, a uvijek ispada cinična. I njen osmijeh, pogotovo kad se na stolu pojavi hladno pivo. A tek njen nespretan ples, po kojem vidiš da ne pripada u klubove.
A onda je došao vikend i još jedna njena poruka. Rekla mi je da se pridružim kolektivnom izlasku. Premišljao sam se neko vrijeme, pa u konačnici pristao, s obzirom da je zvala još neke zajedničke kolege. Čim sam je ugledao ponio sam se bezobrazno. Nije mi jasno zašto joj nisam jednostavno rekao da je lijepa. Ili da mi je drago što je vidim. Uvijek bude isto, ja bezobrazan, ona draga. I živcira me ta njena dobrota. Zašto se uvijek smije kad je sa mnom, a duri kada je vidim u daljini dok sjedi za svojom knjigom ili dok razgovara na mobitel u hodniku?
Unatoč svim naporima da je otjeram svojim grubim riječima, ona je ostala uz mene gotovo cijelu noć. Svi drugi u klubu kao da su nestali. I glazba kao da se promijenila. Bila je uz mene i bila je stvarna.
-Drugi put ću biti dobar.
-Oboje znamo da nećeš. Ne možeš ti to. A i da budeš takav, više ne bi bio onaj kojeg sam upoznala. To naprosto ne bi bio ti.
-Odlazim u listopadu. Hoću li ti nedostajati?
-Nećeš.
Znao sam tada da laže. Ugrizla se za donju usnu, a potom složila lažan osmijeh.
Trebao sam je poljubiti tad. Trebao bih ju poljubiti svakog dana.
Iz misli ga je pregnula njena poruka.
"Nedostajat ćeš mi. Uvijek."
Znao je tada da postoje stvari koje ni ona ne govori. One kojih su oboje svjesni, ali su prešućene. I znao je da je ona sretna, s nekim drugim. Tako je naprosto bilo zapisano u zvijezdama.
IZVOR:BLOG catcherinthecity
U ustima je osjećao okus prošle noći. Jack-cola i Marlboro lights. Iskašljao je ono malo duše što mu je ostalo, ustao do sudopera, nagnuo glavu pod hladni mlaz vode. Eh, da se barem misli mogu isprati s okusom.
Sjeo je kauč. Zar se zbilja dogodilo ono za što je mislio da je san...?
Izbjegavao sam njene poruke tjedan dana. Javila mi se jednom prilikom s prijedlogom za film koji moram pogledati. Jedan dan mi je poslala obavijest vezanu za faks. Jedan dan mi se samo javila da me pita kako sam. Uspješno sam ignorirao vlastitu želju za javljanjem i posvetio se filmskom maratonu svih filmova koje ona voli. Nisam je pokušavao zaboraviti, samo sam pokušao prestati stvarati nove neugodne situacije.
Volim kako pokušava biti duhovita, a uvijek ispada cinična. I njen osmijeh, pogotovo kad se na stolu pojavi hladno pivo. A tek njen nespretan ples, po kojem vidiš da ne pripada u klubove.
A onda je došao vikend i još jedna njena poruka. Rekla mi je da se pridružim kolektivnom izlasku. Premišljao sam se neko vrijeme, pa u konačnici pristao, s obzirom da je zvala još neke zajedničke kolege. Čim sam je ugledao ponio sam se bezobrazno. Nije mi jasno zašto joj nisam jednostavno rekao da je lijepa. Ili da mi je drago što je vidim. Uvijek bude isto, ja bezobrazan, ona draga. I živcira me ta njena dobrota. Zašto se uvijek smije kad je sa mnom, a duri kada je vidim u daljini dok sjedi za svojom knjigom ili dok razgovara na mobitel u hodniku?
Unatoč svim naporima da je otjeram svojim grubim riječima, ona je ostala uz mene gotovo cijelu noć. Svi drugi u klubu kao da su nestali. I glazba kao da se promijenila. Bila je uz mene i bila je stvarna.
-Drugi put ću biti dobar.
-Oboje znamo da nećeš. Ne možeš ti to. A i da budeš takav, više ne bi bio onaj kojeg sam upoznala. To naprosto ne bi bio ti.
-Odlazim u listopadu. Hoću li ti nedostajati?
-Nećeš.
Znao sam tada da laže. Ugrizla se za donju usnu, a potom složila lažan osmijeh.
Trebao sam je poljubiti tad. Trebao bih ju poljubiti svakog dana.
Iz misli ga je pregnula njena poruka.
"Nedostajat ćeš mi. Uvijek."
Znao je tada da postoje stvari koje ni ona ne govori. One kojih su oboje svjesni, ali su prešućene. I znao je da je ona sretna, s nekim drugim. Tako je naprosto bilo zapisano u zvijezdama.
IZVOR:BLOG catcherinthecity
Objavi komentar