De re politica- Ianus Christius

U zadnje vrijeme čitao sam mnogo stvari koje su vezane za ovu našu šugavu regionalnu politiku i međusobnu veliku bratsku ljubav ex-jugoslovena(mo'š si mislit). I od svih bljuzgotina koje nam prodaju mediji(kako naši, tako i oni strani; a pod stranim tu najviše mislim na naše susjede Srbe, Slovence, Bosance, Crnogorce,...) najviše me smeta što se stalno prepucavaju oko nekih starih rana, kao što je već odavno završeni rat. Zar jednom za svagda ne možete sebi reći da je dosta sa tim političkim glupostima i prepucavanjima! Što se tiče ratnih zločina, plaćanja ratnih odšteta i inih stvari, to prepustite sudovima i svim ostalim mjerodavnim institucijama. A što se tiče nas običnih smrtnika, nama je bolje da ostavimo te stvari po strani i nađemo neke zajedničke teme za razgovor i druženje. Pa zar se svaki put kad se nađu Hrvat i Srbin mora otvoriti to prokleto pitanje rata?! Zar mi, kao tzv. razumna bića, nemamo nikakve druge teme za razgovor. Naime, užasno me smeta kad čujem od nekih mojih sunarodnjaka da pljuju po Srbima, a kad ih pitam a zašto toliko mrze nekoga koga ni ne poznaju, onda mi odgovaraju sa onim standardnim odgovorom kojeg samo najveći primitivac može reći, kako su svi oni krvnici i da ih treba sve poubijati. A zamislite samo što mi je taj isti primitivac rekao kad sam ga jedan dan pitao što misli o mojim prijateljima koje sam sreo ovdje u Zagrebu, na njihovom proputovanju kroz Hrvatsku prema zapadnoj Europi. Naime, te večeri smo se svi zajedno okupili u kafiću nedaleko Cvjetnog naselja, međusobno se upoznali i razgovarali o raznim temama o kojima obično razgovaraju mladi ljudi. Kad smo se upoznavali, jedan od njih je rekao da dolaze iz Leskovca, mjesta nedaleko sjevernijeg Niša, blizu kosovske i bugarske granice. I zanimljivo, moj primitivac od frenda, po iskrivljenim političkim uvjerenjima(koje su mu drugi idioti usadili) tada nije komentirao njihovo porijeklo, iako sam mu u očima vidio da se baš ne osjeća najbolje. No, kako je večer prolazila, tako mu se stav naglo promijenio. Kada je otkrio da su i oni ljudi od krvi i mesa, i da su im stavovi vrlo slični našim, te da imamo neke zajedničke teme razgovora, a nevezane su za bivši rat; odjednom se promijenio. Poslije sam ga pitao kako to da sad odjednom tvrdi da su svi ljudi jednaki i da sve treba podjednako respektirati, jednostavno je odgovorio da nikad nije rekao da mrzi sve Srbe, samo one koje su odgovorni za rat. Mo'š si mislit. Odjednom mi je postala čudna ta njegova rečenica, kao da ju je netko iščupao iz mog konteksta.

No, sve u svemu, na kraju se sve svodi na politiku i političare, te njihovu krvoločnu želju da vladaju svime i svačim, u konstantnoj borbi za moći i bogatstvom, bez obzira na posljedice. Pa ako već nekoga moramo okriviti za rat, to su političari i mediji koji su dizali te iste krvnike na tronove i trovali naš narod i naše susjede. Da se mene pita, sve Tuđmane, Miloševiće, Izetbegoviće, Mladiće, Šešelje, Šuške i njima slične poslao bi na doživotnu robiju negdje u kamenolom ili rudnik soli; da krvavo rade do smrti. Jer smrtna kazna za takve blago rečene psihopate je preblaga. To bi im bilo prelagani odlazak s ovog svijeta, s obzirom na to kakve su sve zločine i stradanja napravili za svojeg političkog mandata. Oni drugi koje krivim za rat su mediji koji su te njihove laži još više potpirivali, i stvorili od običnog čovjeka krvoločnu zvijer, zvijer koja će masakrirati svakoga tko joj se nađe na putu. Preko noći su najbolji prijatelji postali najgori neprijatelji. Nevjerojatno je kako se povijest neprestano ponavlja, i kako su ljudi uvijek tako spremni kao glupe ovce bezpogovorno poći u rat i umrijeti za nekog kretena na vlasti koji udobno sjedi zavaljen u svom naslonjaču negdje na sigurnom i toplom, dok se njegove ovce bore za život, i kao topovsko meso, svjesno odlaze u smrt. Do kada će se povijest ponavljati? Dok se svi međusobno ne poubijamo? Onda vas pitam, čemu živjeti u takvom svijetu kad svakom poremećenom kretenu kome se nešto ne sviđa može pasti na pamet da povede ostale idiote, primitivne idolopoklonike, koji ne cijene ni svoj život, a kako bi tek cijenile tuđi!

IZVOR:Blog Ianus Christius