Sekte i kultovi... -Ianus Christius

U zadnje vrijeme često primjećujem da se po našem glavnom gradu često dijele letci i drugi promotivni materijali raznih sekti i kultova, bilo kršćanskih ili nekih drugih religija. O Hare Krishna pokretu i Jehovinim svjedocima da ne govorim. Oni su već tu ko' domaći. Njih više ni ne doživljavam previše ozbiljno. Osobno, kod takvih organizacija vodim se onim svima poznatim pravilom, živi i pusti druge da žive. Svatko ima svoje uvjerenje i svoj vlastiti stav o svijetu koji ga okružuje. No, ono što me u zadnje vrijeme jako iritira što raznorazne sekte sa sumnjivim razlozima i iskrivljenim moralnim vrednotama pokušavaju vrbovati mnoge ljude, pretežno mlade, da se pridruže njihovoj sekti, ili kako oni kažu duhovnoj zajednici. Ne znam što ima u toj njihovoj duhovnosti kada je jedino što rade tim mladim ljudima da im ispiru mozgove svojim glupostima a usput traže raznorazne tzv. dobrovoljne priloge. Ako me sjećanja dobro služe, mislim da Isus (a i drugi istinski proroci i duhovni učitelji) nikada nisu tražili da im se nešto plaća i daje ako sami ljudi nisu htjeli nešto donirati, i to njihovom slobodnom voljom. A i takve donacije su bile pretežno u hrani, odjeći i obući, a ne u novcu. A kamoli tek da im narod gradi skupocjene crkve i ukrašava ih u zlatu i srebru, da se pjesnički izrazim. Ja razumijem da svatko ima svoj put prema višim duhovnim sferama, ali zašto tjerati ljude da vjeruju u ono što ne žele i što se kosi sa njihovim unutarnjim moralnim vrijednostima. Svi veliki proroci i duhovni učitelji su živjeli u skladu sa prirodom, čak toliko da su i živjeli pod vedrim nebom. Ostali, koji žive u samostanima, žive skromno i povučeno, i ne traže nikakva materijalna dobra ili pomoć. Naročito ne onu u novcu. Uostalom, evo citata iz jednog traktata jedne od tih tzv. duhovnih zajednica. Isprva će vam se činiti u redu, ali ako malo bolje shvatite vidjeti ćete da tu nešto ne štima, i da je poruka koja se šalje dvosmislena: „Prijatelju, upravo sada možeš biti spašen i znati da imaš život vječni. Sve što moraš učiniti je da u potpunosti povjeruješ u Isusa Krista i prestaneš se za svoje spasenje oslanjati na svoja dobra djela, sakramente, crkvu ili bilo što drugo. ...“ Ok, više manje, ovaj kratki odlomak se čini u redu dok ne dođete do onog dijela gdje se spominju naša dobra djela. Naime, većina ljudi su niže ili prosječne inteligencije i niže duhovne svijesti( i pri tome ne želim nikoga osobno uvrijediti), te bi mogli pomisliti da za spasenje ne trebaju dobra djela, što znači da ne moraš više raditi ništa pozitivno i dobro. U prijevodu, kao da ti neizravno govore da počneš raditi loša djela. Tek nakon dubljeg uvida u ove riječi, mogli bi zaključiti da nisu samo dobra djela ta koja će ti pomoći da si osiguraš vječnu sreću, kako ovdje na Zemlji tako i na onoj duhovnoj strani. Ali nažalost, malo ljudi će si ovu poruku protumačiti na ovaj drugi način. Nikada nisam volio kada se netko obraća širem puku i pripovijeda na ovakav zakučasti i filozofski način. To samo zbunjuje veliku većinu populacije. Kada nešto pripovijedaš nekome, govori na takvoj razini shvaćanja da te tvoji slušatelji razumiju. Ako govoriš djeci, govori na njima razumljiv i shvatljiv način, u anegdotama i pričama. Sa druge strane, ako se obraćaš studentima, znanstvenicima i ostalim intelektulacima onda moraš govoriti na višem intelektualnom nivou, u protivnom će te svi ismijati jer govoriš na prejednostavnom dječjem nivou. Razgovor se mora prilagoditi slušateljstvu. Što u našem gornjem primjeru očito nije slučaj. A i ovaj citat o dobrovoljnim prilozima mi baš ne ide u glavu: „Vjerujemo da je Božji naum za financiranje njegovog posla na zemlji  i njegovih Crkava kroz davanje desetka i priloga vjernika, te da davanje treba biti kroz lokalnu Crkvu. Desetak (10% od prihoda vjernika) pripada Gospodinu, ali svaki kršćanin isto tako treba radosno i požrtvovno davati dobrovoljne priloge.“ Mislim da Isus nigdje ne spominje da ljudi moraju, pod obavezno, davati neke donacije samoj crkvi. Ono što je rekao, je da svatko od nas mora biti milosrdan i da treba pomagati onima koji nemaju, tj. siromašnima, beskućnicima itd. I to kako onima gladnima kruha tako i onima gladnima Duha Svetoga. Nevjerojatno je koliko ljudi vole iskrivljavati Božje riječi, sve zbog vlastite pohlepe. Dalje više ne mislim komentirati ovu temu, jer bi mogao ovako unedogled. 

IZVOR:Blog Ianus Christius