Komadići velike slagalice... -Ianus Christius

Mi ljudi smo poput komadića jedne velike svemirske slagalice. I koliko god izgledali majušni i nevažni, bez toga našeg dijela cjelokupni svemir kojemu se svaki dan divimo bio bi jako usamljeno mjesto. Upravo smo mi ljudska bića, jedan od njegovih najvažnijih dijelova. Naša svijest i razum je upravo ono što nas izdvaja od ostalih Božjih stvorenja i fizičke manifestacije prirode. Mi smo ti koji čine razlike. No, nesavršeni kakvi jesmo, ne možemo se pomiriti sa našim prizemnim shvaćanjem da smo samo mali i nevažni dio tog velikog kotača koji se vječno kreće.
Da li svemir ima kraja, pitaju se mnogi. Moj odgovor je da nema. Kako nešto može imati kraj kada smo i mi sami jedan njegov važan dio. A naša duša nema kraja. Zaboravite svoje materijalno biće, ono je poput košulje kojima se odijevate i mijenjate svaki puta kada se zaprlja. Ono što postoji zauvijek je naša duša. Sve živo i neživo što postoji, što je ikada postojalo i postojati će, uvijek će pokretati mašine tog svemirskog kotača. Svemir nije nešto tamo, nešto jako daleko i nedohvatljivo. Svemir smo mi svi, svemir je u svima nama. Svemir je Bog i Bog je svemir. Sve je u jednom i jedno je sve. Kako može biti razlika među ijednim njegovim dijelom kada smo svi mi njegovi sastavni dijelovi, i kao takvi činimo cjelinu. Vrlo važnu cjelinu.  Bez nas nema ni svemira. Bez nas nema ni Boga, jer Bog je u svakom od nas. U svakom čovjeku, životinji i biljci. U svakom kamenu kojeg podižete, svakoj rijeci i moru u kojem se kupate, svakom povjetarcu,  zvijezdama i planetama kojima se divite. Zbog toga nema potrebe da tražite Boga, jer je on u svima nama, uvijek i zauvijek, na ovom i onom svijetu. Ljudi se boje i kažu, život je prekratak da bi upoznali sve njegove vrline. Ja kažem, ne postoji ni prostor ni vrijeme, to su samo naše krive predodžbe, nedostatak shvaćanja i šireg poimanja svijeta kojeg smo mi ljudska stvorenja važan dio.  
Da bi shvatili koliko je bitan svaki dio ove velike slagalice koju zovemo svemir, uzmite neku puzzle igru koja se sastoji od mnogo manjih dijelova, i složite je do kraja. A zatim, kada ste ju složili, odstranite jedan njezin komadić, jednu puzzle-u. Tek tada ćete uvidjeti koliko je taj mali komadić bitan, jer bez njega cjelokupna slika izgleda ružno i nepotpuno. Dojam će biti izraženiji ako je slika izrazito svijetle boje, a podloga na kojoj ste slagali puzzle jako tamna. Ta rupa koja će ostati nakon što uklonite taj dio izgledati će poput ružne mrlje na slici.
I zato dobro zapamtite, kada god se osjećate tužni i deprimirani:
Vi ste najvažniji dio ove složene slagalice koju zovemo svemir.
Bez vas nema ni nas.

 
Pozdrav...

IZVOR:Ianus Christius