TU STANUJU USPOMENE

Photo:Hrvatski glas Berlin,Emil Cipar

IZVOR:

Hrvatski glas Berlin 

Tekst:

Sonja Breljak

Photo:

Emil Cipar




–Nekad se ovdje živjelo, rađalo, umiralo, radilo, odrastalo …piše mi kolega kratko uz poslanu sliku, detalj snimljen u selu Ježevik na obroncima Dilja u Slavoniji.

Gledam …pa me sjećanje ponese. Ono sjećanje na kućerak iz mog djetinjstva …u bijelo obojene zidove, u zeleno vrata i prozore, crveni krov i slične kuće duž ulice …

Mati je ispred načinila baštu. Eh, šta je tu, na tom malom prostoru sve rađalo …krastavci, krumpir, mrkva, zelje, peršun, luk. Pa u jednom dijelu, uz samu kuću, cvijeće …lale, ruže, zumbuli.

U drugom dijelu dvorišta, dio obrastao travom. Tu bi pod krošnjom mlade šljive mi djeca započinjali naše brojne igre …crnog Petra, table, čovječe ne ljuti se, pitonjaka …

Imali smo uokrug dvorišta i bašte 10 stabala šljive, dvije kruške …ranu i kasnu, i jednu jabuku. Ah, što je mirisalo beharom u proljeće, travom u ljeto, zrelim voćem u jesen.

Volim ta moja sjećanja. na kućerak iz djetinjstva. U njima ožive oni najdraži. Napojim se topline, miline.

Gledam opet sliku …kolega obilazio sela podno Dilja pa piše: – Nekad se ovdje živjelo, umiralo, radilo, odrastalo …Jest! Sad zjapi prazno. Naizgled. Al‘ ja vidim jasno: i sad, kroz sjećanja poput mojih, tu još stanuje nečija duša. I moja se evo, slobodna prošetala plodnim poljima uspomena.

IZVOR:www.hrvatskiglas-berlin.com