Monoteizam ili politeizam?... -Ianus Christius

Otkako sam se u zadnjih nekoliko mjeseci počeo baviti sa duhovnim temama vezanim uz filozofiju i teoriju tradicionalnih svjetskih religija i vjerovanja, te njihovim odnosom  sa svjetovnim temama vezanim uz znanost i umjetnost;  došao sam do nekih novih spoznaja koje mi se vjerojatno nikada ne bi ukazale da sam ostao vezan isključivo uz popularnu znanost, kojoj sam se priklanjao praktički cijeli svoj život, i za koju sam žrtvovao sve svoje vrijeme i kreativnost. I nije mi žao što sam toliko dugo bio u znanstvenim vodama, ne samo kao kemičar po svom zvanju, nego i po velikom interesu za sve popularne znanosti putem knjiga, televizije, i nama mladima toliko neophodnog interneta. Ali cijelo sam to vrijeme imao dojam da mi ni sva znanost ovog svijeta niti sve knjige do kojih se mogu dočepati ne mogu odgovoriti na sva pitanja za koje sam tražio odgovore. Naravno, da se razumijemo, znao sam da ne postoje odgovori na sva pitanja, i da iza svakog odgovora dolazi novo pitanje. Nedavno sam pročitao u jednoj knjizi o kabali jednu zanimljivu anegdotu na temu postavljanja pitanja i dobivanja odgovora(kabala je židovska ezoterijska filozofija, židovski način gledanja na svijet mistike,najviše vezan uz njihove svete knjige, poput svima poznate Tore): Jednog je Židova netko upitao: ''Zašto vi Židovi na pitanje uvijek odgovarate pitanjem?'' ''A zašto ne?'', glasio je odgovor. I tako, dok trenutno plovim ovim duhovnim vodama i čitam knjige iz raznih područja ezoterije, odnosno religijske mistike, sve više pitanja mi pada na pamet, i bez obzira što na njih ne mogu uvijek dobiti zadovoljavajući i jednostavan odgovor, ipak sam mnogo sretniji sa onim što doznam nego dok sam bio zaljepljen samo uz svjetovne stvari. Došao sam do spoznaje da sve što radiš mora biti produhovljeno, odnosno u prisutnosti duha, onog bezvremenskog i vječnog kojeg slave sve religije svijeta, kako one organizirane institucionalne tako i one plemenske, vezane uz drevnu simboliku i koje su već  stoljećima naklonjene Majci Prirodi. Taj Duh pišemo sa velikim slovom jer predstavlja jednu cjelinu, on je duh cjelokupnog svijeta i svemira, svega vezanog kako za materijalni tako i za duhovni svijet. Naravno, tu se spominje i  duh kojeg pišemo sa malim slovima, a pri tome mislimo na duh svakog od nas osobno, odnosno naše duše(duhovnog i vječnog dijela našeg bića). U knjigama duhovnog karaktera naučio sam mnogo o ovom našem svijetu, o svijetovima koji su postojali prije i koji će tek postojati. Svijetovima na nižoj materijalnoj, ali i na višoj duhovnoj razini. I koliko god se tumačenja raznih mistika, filozofa i proroka mogu razlikovati i mijenjati kroz ljudsku povijest, u suštini svi oni govore o istim stvarima ali na različiti način, iz svog kuta gledanja. Uostalom, kako bi moglo biti drugačije, kada ne postoji dva čovjeka na ovoj našoj planeti koji u potpunosti razmišljaju na identičan način. Čak niti među jednojajčanim blizancima to nije slučaj. Oni su možda identični  na emocionalnoj i mentalnoj razini,  ali nikako na onoj duhovnoj. Svaki čovjek je poseban na svoj način, zasebna je individua. Jedno od tumačenja oko kojih se spore mnoge religije danas, jer ne mogu odgovoriti na to vječno pitanje, je i ono da li postoji jedan Bog ili više bogova. Monoteisti se zaklinju kako je samo jedan Bog, stvoritelj neba i zemlje i da nema drugih bogova oko Njega(premda se može govoriti i o Boginji, jer pojam Boga se ne može vezati uz određeni spol. Na Boga se može gledati i kao onoga koji posjeduje i oba spola i nijedan od njih, kao dvospolac ili bezspolac. Također, vjerojatni razlog zašto se o Bogu govori u muškom rodu, je zbog činjenice da su autori svetih knjiga živjeli u pretežno patriotski naklonjenom društvu, što je i danas više manje slučaj).  Pa zar uostalom ne piše u Tori,Bibliji i Kur'anu da je prva Božja zapovijed koju je Bog izdiktirao Mojsiju: ''Ja sam Jahve, Bog tvoj, koji sam te izveo iz zemlje egipatske, iz kuće ropstva. Nemoj imati drugih bogova uz mene.'' (po Tori) ''Ja sam Gospodin, Bog tvoj, nemoj imati drugih bogova uz mene!'' (po Bibliji, a slična je verzija i u Kur'anu) Tako kažu monoteističke i zapadno orijentirane religijske institucije. No, što je sa istočnjačkim filozofijama i ezoterizmu? Što oni kažu o postojanju viših sila i božanskih(čitaj duhovnih) bića?  Po mišljenjima hinduističkih mistika i proroka, oni vjeruju u postojanje cijele grupe bogova, cjelokupnom panteonu; što i nije nešto posebno čudno budući da se radi o najstarijoj egzistirajućoj religiji svijeta, po procjenama staroj oko 6-7000 godina. A svima koji ste ikada čitali ili učili o religijama i vjerovanjima trebalo bi biti poznato da su sve drevne religije bile politeističke. Ljudi su vjerovali u mnoge bogove te su ih prikazivali kao prosvijetljena bića sa ljudskim obilježjima i natprirodnim moćima. Najstarije i najsvetije hinduističke knjige, Vede(što na sanskrtu znači znanje) govore o tim bićima(glavni bog Brahman i njegovi pomoćnici Šiva, Višna, Šakti, Ganeš, Hanuman, Surya ; da nabrojim samo neke) i njihovim nadprirodnim moćima. U njihovim svetim spisima i epovima(poput Ramajane i Mahabharate) također se spominju i veliki junaci(poput Rame) te avatari(Božji poslanici na zemlji; utjelovljenja Boga u čovjeku, poput Krishne). Sve u svemu, jedna čitava velika sretna božanska obitelj. Kada razmišljam o hinduističkim poimanjima svijeta, uvijek me njihov panteon podsjeti na panteon starih Grka i Rimljana, i one meni drage i napete avanturističke serije, Hercules i Ksena( posljednje navedena još uvijek se prikazuje na HTV-u, naravno u reprizi). A što je tek sa onim religijama koje ne priznaju postojanje Boga ili bogova, ili se ne izjašnjavaju po tom pitanju. Takvih ateističkih i antiteističkih religija ima najviše. Od najpopularnijeg budizma(učenja kroz Nirvanu prosvijetljenog proroka Siddharthe Gautame), preko taoizma(kineskog filozofa i mistika Lao Tze-a), manihejizma, konfucijanizma,  jainizma itd itd. O plemenskim vjerovanjima da ne govorim. Sve u svemu, kada sam tako malo i sam razmišljao o toj vječnoj temi priznavanja božanstava i Boga/ bogova došao sam na jednu ideju. Moje mišljenje je da je prava istina negdje između teza svih ovih velikih mistika i proroka , što ne znači da se morate sa mnom slagati(zastupam teoriju da svatko ima pravo na svoje mišljenje i životni put, vjerujem u slobodnu volju svakog pojedinca). U biti i jedni i drugi su u pravu(i pri tome posebno mislim na vječno suprostavljene monoteiste i politeiste), jer Bog je i jedan i sve. Na pojam Boga može se gledati na dva različita načina. On je jedan, jer čini jednu cjelinu. On je sve što postoji, na materijalnoj i duhovnoj razini, On je sve vidljivo i nevidljivo; ono što je bilo, što jest i što će biti(premda na duhovnim razinama ne postoji pojam prostora i vremena). No, ujedno on je svaki dio te cjeline, svaki njegov sastojak. On je svako živo biće; svaki čovjek, životinja i biljka je jedan mali bog, koji živi kao njegov sastavni dio, kao dio cjeline. Svaki kamen, svaka rijeka, more i planina i sve što smatramo neživim je dio Njega, Njegov nesvijesni dio. To je kao da o Bogu govorite kao o šumi prepunoj živih bića. Svaka šuma, kao jedna cjelina, sastoji se od svojih dijelova, živih bića i neživih stvari. I kao što šuma kao cjelina ne može postojati bez svojih dijelova(svaki i najmanji cvijet, kukac ili kamen je bitan), tako ni svaki njezin sastavni dio ne može živjeti bez šume kao cjeline. Svakom kukcu ili cvijetu šuma daje potrebnu hranu, vodu i zaklon od vjetra i oluje. Mislim da je takav slučaj i sa poimanjem Boga. On je i jedan i sve. Zato mislim da su svi pomalo u pravu kada zastupaju svoje osnovne teze, ali i u krivu jer misle da su samo njihova mišljenja ispravna, a tuđa kriva. Ovo je i jedan od razloga za neprestane sukobe i ratove, barem kada je religija u pitanju. Znate kako kažu odvažni vitezovi u priči o tri mušketira: ''Svi za jednoga, jedan za sve.'' Nadam se da ste imali dovoljno strpljenja i dobre volje da pročitate cijeli ovaj podugački tekst. Morao sam nadoknaditi sve ono vrijeme kada nisam pisao članke o nekim određenim temama(izuzev izreka i kratkih misli u cjelini koju sam nazvao ''Riječ djelo krasi...''). Već me i zaboliše papci od ovog pisanja, mislim da sada znam kako je svim onim književnicima i piscima...jaooo:-) Skidam kapu svakome tko je ovo pročitao do kraja... Pozzz od tihog anarhista...

IZVOR:Blog Ianus Christius