Ni smrt nije laka... -Ianus Christius

Neki dan sam razgovarao sa majkom o mojem pokojnom djedu, pa smo se tako nakon malo natezanja i prepucavanja dotakli i teme da li je bolje pokojnika pokopati u grobnicu ili ga kremirati. Majka je bila mišljenja da je pokojnike bolje ukopati i sagraditi im grobnice, jer kao tako ćemo imati gdje posjetiti ih kada budemo dolazili na groblje, onako kako se to dosada radilo. No, onda sam ja rekao da se ionako dolazimo klanjati kostima, a ne pokojniku i njegovoj duši. Ako ćemo vjerovati u katoličke dogme i kršćanska uvjerenja generalno, tada dušu koja napušta tijelo pokojnika nećemo naći u grobu, već svugdje oko nas. Barem su nas tako učili na vjeronauku. Kao i Bog, tako su i sve duše svugdje oko nas . Zbog toga nema smisla da idemo na groblje, kao ni u crkvu da se molimo za njih, kada to možemo i doma. Oni nas čuju, gdje god se mi nalazili. Barem nas tako crkva uči. Isto vrijedi i za sami pokop. Ako nam je zaista bitna sama duša pokojnika i želimo ga se sjećati onakav kakav je bio/bila, tada nam je svejedno gdje će završiti njegovi materijalni ostaci, za koje mnoge religije smatraju da su izrazi niže energije, mnogo niže od same duše i duha. Tako da je svejedno hoćete li ga zakopati u zemljicu, ili ga spaliti u krematoriju. Osim toga, u zadnje vrijeme sve više ljudi spaljuje svoje mrtve, kao što se nekada davno radilo, a još uvijek se radi na Orijentu i u Africi. Uz činjenicu da je ovakva sahrana jednostavnija i sigurnija sa zdravstvenog stajališta(ako je pokojnik preminuo od neke opasne i zarazne bolesti, bolje ga je spaliti da se zaraza ne širi). Sa druge strane, većina ljudi se slaže da je kremiranje nešto jeftinije od standardnog pogreba. Naravno, ako se odlučite za one jeftinije verzije; jeftinije urne, jeftiniji lijes za kremiranje itd. Uostalom, urne zauzimaju manje prostora na Groblju Urni tu kod nas na Krematoriju Zagreb, nego što zauzimaju rake na naša tri zagrebačka groblja.


Evo jednog članka iz Slobodne Dalmacije od prije dvije godine(znam da nije baš novi, i da se mnogo toga promijenilo u dvije godine, ali razlika u cijenama standardnog pogreba i kremiranja ostala je manje više jednaka):


“Računica je jednostavna i praktična: dok za klasičan ukop valja izdvojiti najmanje sedam do osam tisuća kuna, usluga kremiranja cijeni se na znatno povoljnijih 1350 kuna, no tu privilegiju imaju samo stanovnici Zagreba i okolice.”


Pa vi sad odlučite što je bolje. Što se mene osobno tiče, ja sam rekao da kada odem sa ovoga svijeta, želim da moje ostatke spale na najjeftiniji i najjednostavniji način, a pepeo neka prospu po Medvednici, da barem naše bilje sa zagrebačke gore raste zdravo i snažno.

IZVOR:Blog Ianus Christius