Novo buđenje... -Ianus Christius

Ovih nekoliko dana koliko sam opet ovdje u svom rodnom gradu, i nakon što sam se malo odmorio od onog debakla na toliko željenom putu, odlučio sam promijeniti neke stvari u životu. Prvi dan nakon puta misli su mi bili poprilično zbrkane i nisam ni sam znao što želim od sebe i svog života. Pitao sam se koji je moj pravi životni put, da li ću ga ikada naći i ima li smisla uopće u svemu onome što već radimo u našem svakodnevnom, ponekad i vrlo monotonom životu. Koliko god još do danas nisam odgovorio na ta i slična pitanja, ipak sam odlučio malo se skulirati i razmisliti što dalje. Da li se malo bolje pripremiti za put, fizički i psihički, pa zatim nastaviti planirano putovanje. Ili odlučiti malo pričekati sa svim tim planiranjem, koje me trenutačno ne vodi nikuda, osim u još veću neizvjesnost i moralnu dilemu.

I prije samog puta, otprilike dva mjeseca prije odlaska, znao sam često malo planinariti po našoj zagrebačkoj Medvednici, pješačeći šumom po trima poznatim sljemenskim stazama(naravno ne istovremeno). Jedna ide od Tunela pa direktno do PD Tomislav, tj. do Tornja. Druga također dolazi do vrha Sljemena, ali ide od Šestinskog Lagvića preko Kraljičinog Zdenca do vrha sljemenske žičare(koja je trenutno izvan uporabe, jer je u remontu). Trećom stazom sam se znao mnogo puta spuštati sa vrha, preko PD Puntijarka i Njivica do Sljemenske ceste pa nazad do tramvajske stanice Gračansko Dolje. Svim zagrepčanima i onima koji su posjetili Medvednicu ove staze će biti poznatije.

Zbog toga sam odlučio ponovno posjetiti našu zagrebačku planinu, naš zeleni biser. Ovaj puta ću proboraviti veći dio dana i cijelu noć na njoj(što sam već dva puta napravio), i to onoliko dana koliko je potrebno, sa ciljem kompletnog psiho-fizičkog oporavka i kroz molitvu,meditaciju i čitanje knjiga pokušati otkriti, uz Božju pomoć, koji je moj stvarni životni put. Da li da nastavim sa planiranim putovanjem, ili da se posvetim nekim drugim stvarima. Sa planine ću silaziti samo da napunim svoje zalihe hrane(u biti ići ću si samo po sendviče i voće, jer želim više postiti, da bi mogao lakše meditirati). Vodu ionako imam već na planini, na mnogim planinskim izvorima, gdje je usput voda puno čišća i okrepljujuća nego naša tvrda zagrebačka voda iz vodovoda.

Nadam se da ću tamo na planini naći svoje odgovore. Osim samih aktivnosti na planini, odlučio sam i pohađati početni tečaj španjolskog jezika, koji je besplatan. Inače ne bih ni išao, jer nemam love za takve egzibicije, koliko god da smatram poznavanje jezika važnim u našem modernom svijetu. Taj tečaj organizira jedan ogranak katoličke crkve. Barem da i oni pomognu ljudima ne neki način, a ne da im samo odmažu, kao što je bio slučaj sa mnom i onim fratrom u samostanu u Jastrebarskom. Zaista se nadam da ću konačno doći do nekih odgovora koje već dugo tražim. Ne kažu bez razloga da su svi veliki učenjaci i mistici svoje odgovore tražili baš na planinama i bregovima. Očito da tamo čovjek može naći najveći mir i tišinu, i naravno čisti zrak i prirodu; što pobuđuje njegovu inspiraciju i kreativnost. Mislim da bi svaka osoba trebala barem jednom tjedno otići negdje u prirodu na planinu ili brijeg da se malo rekuperira, kak bi rekli naši dalmoši:-). A ako već i nemate nikakve planine ni brijega u vašoj blizini, onda barem neke šume izvan grada ili sličnog mjesta za opuštanje. Zdravi mi i sretni bili, i držite mi fige da nađem ono što tražim.

Pozzz...

IZVOR:Blog Ianus Christius