Prikazani su postovi s oznakom reagiranja. Prikaži sve postove
Prikazani su postovi s oznakom reagiranja. Prikaži sve postove
0

U CRKVI MOGU BITI SVI

Posted by mrkaen002 on 20:48 in , , , , , , ,
Photo:Pixabay
IZVOR:

Hrvatski glas Berlin 

Iz pisma čitatelja

Nedjelja, 30. travanj,  godine Gospodnje 2017. Najsretniji dan za mnoge trećaše. Mnogi od njih primit će danas prvu svetu pričest. Raduju se. Većina je sretna. Sretan je i  Adam, učenik 3. razreda osnovne škole u Gradištu kod Županje. Majka mu je nabavila novi kaputić, košulju, čak i kravatu. Sašila mu je i bijelu haljinu.  Adam i ne sluti s kakvim se sve problemima susreću njegovi roditelji. On je dijete Down i u školi ima svoju asistenticu. Ali, tu problema nema!

Problem nastaje sa župnikom koji je Adamu uskratio mogućnost primanja prve pričesti. Jednaku sudbinu dijeli s još dvoje djece kojima svećenik ne dopušta da se nađu na oltaru.  Sva trojica su djeca s posebnim potrebama.

Majka je predložila svećeniku da s Adamom bude na oltaru netko od odraslih, možda čak i Adamova asistentica iz škole. Župnik je taj prijedlog odbio  govoreći: „Na pričest ne može jer je bolestan,  a ionako ništa ne zna.“

Pisala je majka i nadbiskupu Đakovačko-osječke nadbiskupije, koji je krstio Adama kao 5. dijete u obitelji. Nadbiskup je poslao kratko pismo u kojemu kazuje kako zna da je svećenik ‚težak‘, da žali zbog neugodnosti, da će razgovarati sa župnikom koji je „u godinama kada nije moguće savijanje grana, nego se grane pod pritiskom lome.“

Nedjelju poslije majka je spomenuta i u propovijedi: „Možeš se žaliti koliko hoćeš, pisati žalbe i molbe i tužbe, ja ću napraviti kako sam zacrtao. I ne može mi nitko ništa!“

Adamova majka kroz suze govori: „On (Adam) je takav kakav je. To je žalosno da sam došla dovde da moram u medije. ( … ) Mi se svoje djece ne možemo odreći.“ A to sigurno nikada ne bi ni napravili!

U pravu je! Pred Bogom i u crkvi svi bi trebali biti jednaki. I ne samo tamo.

Upravo su objavili na televiziji. Danas je Adam s još dvojicom svojih sudrugova primio svoju prvu svetu pričest. Nije bilo lako. Adam je pružao otpor, nije htio primiti hostiju na jezik, nego ju je na nagovor jedne odrasle osobe (majke ili asistentice) primio na ruke. Naravno, svećenik je i taj čin prokomentirao. Gledajući ovu scenu, nisam mogla ukrotiti suze koje su se slijevale niz obraze.

Doznajem da se u međuvremenu i nadbiskup Hranić  javno iz Vukovara ispričao roditeljima i da mu je žao što je došlo do svega ovoga.

Vjernik sam. Redovito prisustvujem misama. Nisam od onih koji stalno nose krunicu oko vrata i molitvenik u ruci. Molim se svojim riječima svom Bogu jer znam da me on čuje i razumije i da je uz mene u svim mojim teškim, ali i lijepim trenutcima.

Ne bih to mogla reći i za Njegove nasljedovatelje na Zemlji. Tko sam ja da im mogu suditi? Tko mi je dao pravo da ih kritiziram jer i oni su samo ljudi sa svojim vrlinama i manama? Nedavno je bilo riječi o NEZAKONITOM DJETETU, a danas evo, o još jednom incidentu.

Daj, Bože, da ovakvih i sličnih događaja bude sve manje jer pred Bogom smo svi jednaki, zar ne?!  Jer On jednakom ljubavlju ljubi svako svoje dijete.

A naš veliki papa Franjo rekao je : „Različitost je  bogatstvo!“ A djevojčici Sereni s Downovim sindromom  rekao je: „U crkvi mogu biti svi…“

IZVOR:www.hrvatskiglas-berlin.com 

tagovi:crkva,društvo,reagiranja,vjera,pričest,različitost,županja,down,sindrom,downov sindrom


0

DIDA FILIPOVO PISMO

Posted by mrkaen002 on 22:26 in , , ,
Photo:Pixabay
IZVOR:

Hrvatski glas Berlin 












Na pismo 90. godišnjeg Filipa Ćorlukića Predsjednici RH i Predsjedniku Vlade RH stigao je i odgovor u kojemu mu iz Ureda Predsjednice, između ostalog,  srdačno zahvaljuju na pismu koje je prožeo „zanimljivim sjećanjima i lucidnim promišljanjima“. S pravom! Da je to tako, uvjerite se i sami. 

Predsjednice RH i Predsjedniče Vlade RH,

prvo da se predstavim: 90 mi je godina, fizičar sam, radni vijek sam proveo inženjerski radeći u industriji i za industriju, a poslovi su me vodili od nordijskih zemalja do Etiopije i Bangladeša. Zavičajno sam Bosanac, 40 sam godina živio u Zagrebu, a sada 20 u Puli. Objavio sam 12 knjiga iz različitih područja – od čega tri obimne u minule dvije godine.

Ovo sam Vam bio počeo pisati odmah nakon nemilih događanja oko Vaše posjete Bosni. Napisao sam 15 stranica, pa shvativši da se zbog prezauzetosti nećete odlučiti na čitanje dugačkog pisma jednog starca, radikalno sam skratio – ostavivši ono bitno.

Politiku i političare racionalno pratim od najranje mladosti – ne vežući se ni za koga. Tako sam još kao 13-godišnjak bio prihvatio Pavelića kao poglavara tek oslobođene domovine, ali kad je on zbog njihova nastojanja da NDH odvoje od  Njemačke i pridruže je Saveznicima smijenio i zatvorio ministe Vokića i Lorkovića, ja sam ga se odrekao smatrajući da je time ugrozio opstanak domovine, koje se nisam odrekao – a tada imao samo 15 godina! Kasnije sam preživio i Bleiburg.

Povijest Hrvatske pratim od prvih stoljeća njezinih početaka i smatram da ste Vas dvoje najbolje što smo na čelu ovog naroda imali još od vremena kralja Zvonimira. Na žalost, i najbolji i najpošteniji mogu pogriješiti. Radi nedovoljnog iskustva, pa samim time i nerazumijevanja psihopatološkog političkog stanja u daytonskoj BiH, umjesto da ste kao najviši državnici posjetili samo Sarajevo, koje je glavni grad države (kakva god da je), otišli ste i u Mostar, koji je velikim dijelom simbol raspada obrane u ratu i jedan od uzroka aktualne – moglo bi se reći: kolektivne društvene shizofrenije stanovništva. Tako je Vaša naglašeno dobronamjerna i prijateljska državnička posjeta završila onako kako je završila.

Pogreška je i što je omogućena velika državnička pažnja u Zagrebu političkom kameleonu Draganu Čoviću. Rano je shvatio da u onovremenim okolnostima u Hercegovini kao Hrvat ne može ostvarivati svoje velike ambicije, pa se proglasio Jugoslavenom – a da bi zamaglio svaki trag hrvatstva u prošlosti, počeo je pisati ćirilicom! On je iznimno opasan za cjelovitost Bosne.

Prije rata sam bio prijatelj Alije Izetbegovića i Mustafe Cerića. Cerić je tada dobro prikrivao svoju ćud, ali je u vrijeme rata kao vjerski poglavar u BiH igrao izrazito negativnu političku ulogu – a to čini i sada. No u njegovom je pismu (link) mnogo točnih podataka o Čoviću i „Herceg-Bosni“.

 Povijesna su zbivanja  stanje u BiH učinila naglašeno složenim, što naši političari često i ne pokušavaju razumjeti – sve do onog pokojnog predsjenika Franje,  koji  je izjavljivao  da je „BiH vještačka tvorevina“! Zbog opasnosti emotivnih naboja, pogrešno je govoriti o „hrvatskom narodu u BiH„. Oni nisu doseljenici iz Hrvatske, nego su autohtoni Bosanci –  bosanski Hrvati.

Čovjek je genetski uvjetovano teritorijalno (domovinsko) biće, (kao i sve životinje) –  dok je nacionalnost emotivni psihološki pojam; izvorno povezan za stvarnu, ili zamišljenu krvnu vezu s predhodnim generacijama. Domovina je genetski zanovano poimanje vlastitog teritorija. Hrvati nikada nisu osvajali tuđe teritorije, ali su svoje stoljećima branili. Stoga se u marodu i pojavljivao poziv „Za dom spremni„, pa je nakon uspostave NDH, došavši iz bijede izbjeglištva taj pozdrav vlastohlepni Pavelić u obliku: „Za Poglavnika i dom spremni“, proglasio službenim. U onim ratnim uvjetima pozdrav je šire prihvaćen, ali bez onog: „Za Poglavnika“ – pa ni na koji način nije Pavelićev.

Budući da se takav pozdrav zasniva na genetskim porivima obrane vlastitog teritorija  (domovine),  mogu mu se protiviti samo neprijatelji i potencijalni osvajači – a prije svega – od vremena Garašanina na ovamao – mala, nasrtljivo imperijalna Srbija. Da bi prikrili razlog protivljenja, oni agresivno obrazlažu da je to zato što je Pavelićev!? Ako bi to bilo dovoljno za proglašavanje zabranjenim, onda neka se odreknu i kune, jer taj naziv novca jest Pavelićev! U tom ratu se uz zlo činilo i mnogo dobroga – pa neka se odreknu i zgrade Pošte kod Glavnog kolodvora, bolnice Rebro, tri fakulteta, 5 tomova Hrv. enciklopedije, Šarićevog prijevoda Svetog pisma – i mnogo toga što je vezanio uz njegovo ime. Krajnje je vrijeme da Vi energično prekinite to neprijateljsko zagađivanje političke klime i pokrenite da se u Saboru izglasa Zakon, po kojemu je „Za dom spremni“ bio pozdrav hrvatske vojske, a da i u  EU predložite da to bude vojnički pozdrav u svim  državama Zajednice – jer je to simbol neagresivnosti prema susjedima.

Budući da je nacionalizam zasnovan na emotivnim porivima, on je izrazitio nestabilan.  Od „volim“ do „mrzim“ ne treba puno razloga. Prvo ubojstvo zabilježeno u Bibliji – bilo je bratoubojstvo iz interesa, pa su tako uz „sirenski zov“ iz Hrvatske, hercegovački Hrvati izdali stvarnu državno-teritorijalnu braću Bos. Posavine. Na našu sramotu, dok se rekroatizirani hercegovački „Hrvat“ Čović šepiri po Zagrebu u stilu važnog državniku, zaboravljeni Vinko Begić, bivši zapovjednik obrane Bos. Posavine, bez stalnog zaposlenja životari u Zagrebu i pokušava ostvariti nekakvu mirovinu.

Uzevši sve ovo u obzir, a budući da je Vaša posjeta bila državna državi – niste imali šta tražiti i u Mostaru. Ovako je to bio emotivni izazov, pa je u psihopatološkoj zbrci političara daytonske Bosne poticaj za uhićenje branirelja Orašja  mogao doći s bilo koje od „tri sukobljene strane“. Temelj tog sukoba neprikriveno se pokazao već sutradan u članku dične dame Marcel Holjevac: “ …insistirati na trećem entitretu“.

Nažalost, to je stvarnost politike RH prema BiH. Povijesne činjenice nedvojbeno govore  da Bosna nije bila „vještačka tvorevina“, kao što je mislio predsjednijk Franjo, ali je daytonskim ustrojstvom, u čijoj je realizaciji i on sudjelovao, zaista postala frankensteinski ustrojenom tvorevinom. Ne ulazim u ocjenu uspostave Daytona u cilju prekida rata, ali u skladu s činjenicama neosporivo je da je održavanje daytonske BiH veliki međunarodni zločin. Narodi i države vremenom prebrode i najveće prirodne, ali i ratne katastrofe. Nakon strašnog rata i nametnutog joj Daytonskog „sprazuma“, u koji su psiholozi Pentagona ugradili psihološke parametre koji onemogućuju tri odvojene zajednice da se ujedine u jedinstvenu državu – BiH  se sama ne može normalono ustrojiti! Stoga je dokidanje Daytona i vraćanje BiH na status Ustava pod kojim je primljena u OUN – jedino rješenje – s preporukom da već na prvom zasjedanju Skupština proglasi vraćanje na izvorni povijesni naziv države: Bosna – pa tako omogući da svojim državljanima omogući iskazivanje pripadnosti riječju Bosanac – umjesto besmislenog „Bosnohercegovac“ – pa se i ne koristi.

SAD iz svojih „strateških“ razloga neće dokiniti taj „Sporazum“, a EU zbog složenosti unutarnjih odnosa to ne može ni pokušati. Srećom, ostaje RH koja je supotpisnik – zapravo garant tog sporazuma – pa ako povuče svoj potpis: Sporazum automatski postaje ništetnim! O tome sam po dva puta pisao velikom demagogu Mesiću i političkom slijepcu Josipoviću. Ništa! Imate li Vas dvoje volje, snage i hrabrosti da to pokrenete i time pomognete i Bosni – ali i  Hrvatskoj?

Gospodine predsjedniče Vlade, zaista me veseli da konačno pokrećete problem rješavanja 70 godina starog psihopatskog „Rata demona prošlosti“ – kako ga ja nazivam, a moja knjiga: „Moja sjećanja na minulo stoljeće„, koju sam Vama Predsjednice darovao kada ste me prošle godine primila u Puli, zbog objektivnog prikaza stvarnih događanja može biti koristan „domovinski psihofarmak“ suludo sukobljenih „političkih protivnika“. Znadem da nemate puno vremena za čitanje, a osnovna je poruka da je naša povijest u mnogim segmentima krivotvorena sve od 1918. godine, ali Vas kao domoljub molim da pročitate barem tekstove od 57. do 93. stranice – i još samo Zaključak na str. 188. Ako Vas zanima, ostalo možete čitati kad imate vremena ili: kad odete u mirovinu.

Znalci kažu da je i u književnom pogledu izvrsna, ali „ANTFA bojovnici“ sprječavaju da se o njoj u javnim medijima pojavi bilo kakav trag. Preko prijateljâ pokušavam dobiti termin na TV i zapravo bi me radovao nekakav Pupovac, ili Bago s druge strane stola.

Uvijek sam imao bogatu maštu, pa i sada  pomišljam: „Bože moj, kako bi bilo lijepo da obadvoje, ili barem jedno od Vas dvoje dođe kod mene u Pulu na kavu, pa da u dugom razgovoru, neopterećeni nametnutim sadržajem popričamo o najširem obimu tema. Dovoljno sam star da si i tako nešto mogu zamisliti…  “

Srdačno i s poštovanjem Vas pozdravljam,

dida Filip Ćorlukić

IZVOR:www.hrvatskiglas-berlin.com 


0

ČAS HRVATSKIH BESPUĆA

Posted by mrkaen002 on 19:48 in , , , , ,
Photo:Pixabay
IZVOR:

Hrvatski glas Berlin 

Piše:

Silvija Šesto









Lukovdol se nalazi u sjeveroistočnom dijelu Gorskog kotara, na području Grada Vrbovsko, 5 km sjeverozapadno od Severina na Kupi, na nadmorskoj visini od 349 m. Smješteno je na županijsko prometnici, udaljen oko 2 km od stare Lujzijanske ceste koja povezuje Rijeku i Zagreb. Lukovdol je najpoznatiji po rodnoj kući pjesnika Ivana Gorana Kovačića. Tu se svake godine održava pjesnička manifestacija Goranovo proljeće…

Zagreb/ Nakon  „spontanog“ poziva na razgovor u Ministarstvo kulture i „argumentacije“ kako je Lukovdol kažnjen zbog lošeg izvješća pri trošenju državnih sredstava, pitam se hoće li to isto Ministarstvo provjeriti sva izvješća unatrag makar nekoliko godina, vlastitih službenika?

Jesu li izvješća njihovih službenika na pustim putovanjima po sajmovima knjiga, ljetnim radionicama za djecu s polaznicima koji ne prelaze prst jedne ruke, te mnogobrojnim „akcijama“ i okruglim stolovima koje govore o promicanju čitanja; uredno ispisana?

Što su učinili svih ovih godina, kakvi su efekti?

Bila sam najsretnija kad nisam znala jer, NEZNANJE U HRVATSKOJ JE RADOST. No, ako već dijele našu lovu, neka je dijele pravično.

Osobno volim raditi knjige i voljela bih, kao što i većinu radim bez državna novca, te knjige plasirati. Žao mi je što je knjižarska mreža propala. Oslanjam se na knjižnice, a koje ovise o istim tim institucijama koje od lani nisu udijelile sredstva knjižnicama za kupnju noviteta.

I ne samo noviteta!

Otkupljuju se naslovi koji skaču u usta uzusima onih koji su ih postavili?!

Četiri mjeseca sve, doslovno, stoji. Iskreno, gadi mi se ta šutnja, to iščekivanje mrvica, posebno u žalosti za projektom u koji sam uložila četiri godine bez dana odmora. Gadi mi se udvorništvo, strah i šutnja koja je zeleno svjetlo ljudima koji funkcioniraju po meni stranim principima, da idu dalje.

Gadi mi se okretanje glave institucija koje bi trebale biti tu za one koji žive za svoj posao, a od njega ne mogu živjeti.

Gadi mi se vidjeti spodobnost koja je u stanju hodati na dvije noge i ponašati se kao da se ništa ne događa dok im autori umiru i pokapaju se milodarima s fejsa.

Nemate gospodo nikakvih argumenata, osim, što hodate maleni pod zvjezdama trošeći zrak onima koji ne mogu disati.

Pregledajte stoga unatrag deset godina sva izvješća, imate ljudskih resursa koliko ste ih svih ovih lijevo-desnih vlada uhljebili, neka čitaju, objavite!

Koliko je sredstava poreznih obveznika otišlo u mrak? Koliko se opušteno putovalo na račun nas budala. Mok mi budale želimo samo DELATI po pravilima koja ste odredili a kojih se ne pridržavate. eto, za prvu ruku, neka se ministrica očituje i po pitanju kataloga HRVATSKIH pisaca za potrebe sajma u Bologni 2014. a gdje smo bili zemlja partner i častili ekipu talijanskim delicijama.

Zbog čega su u katalogu nuđeni – strani pisci? Zbog čega su iz kataloga ispale ponajbolje perjanice hrvatske književnosti za djecu?

Tko je to platio, koliko, tko će odgovarati, hoćete li kazniti samo Lukovdol pa eci peci pec kako vam u vječno „strašnom“ času hrvatskih bespuća odgovara?

IZVOR:www.hrvatskiglas-berlin.com 

Copyright © 2019 Zabava za obitelj All rights reserved. Theme by Laptop Geek. | Bloggerized by FalconHive.