Prikazani su postovi s oznakom berlin. Prikaži sve postove
Prikazani su postovi s oznakom berlin. Prikaži sve postove
0

MOJE SRCE NA DVA KRAJA EUROPE

Posted by mrkaen002 on 13:28 in , , , , , , ,
Photo:Pixabay
IZVOR:

Hrvatski glas Berlin 

Slavica Sarkotić














Sutra se vraćam
Bijelim i plavim putem
Ponad oblaka
Sa sjevera Europe
U zeleno Turopolje

Ovdje su mi djeca
Tamo su mi djeca
Ovdje su parkovi

Tamo su ledine
Ovdje je zeleno
Tamo je zeleno

Kad krećem
Jedan dio srca je tužan
Drugi dio je sretan
I uvijek tako

Sutra se vraćam kući
Povrh oblaka
Plavom i bijelom stazom
Tješim se kako je Berlin blizu
Zrakoplovom

A moje srce podrhtava
Kao uvijek
Ne da se prevariti
Moje srce koje živi
Na dva kraja Europe

IZVOR:www.hrvatskiglas-berlin.com 

tagovi:pjesme,nostalgija,hrvatska,berlin,europa,turopolje,srce,moje srce



0

USKRSNO JAJE OD SRCA

Posted by mrkaen002 on 10:27 in , , ,
Photo:Pixabay
IZVOR:

Hrvatski glas Berlin 

Svečana predaja hrvatskog dara berlinskoj općini Charlottenburg-Wilmersdorf






Berlin/ U njemački glavni grad stiže „Uskrsno jaje od srca“, projekt koji donosi oslikano od strane umjetnika, majstora naive, 2,05 metra visoko i 1,5 metar široko uskrsno jaje/ po domaće-pisanicu, kao dar Hrvatske, Podravine i grada Koprivnice, Berlinu.

Tim povodom će danas u 13 sati, biti organizirana svečana predaja dara. Bit će to u Zoologische Garten, ulaz s Budapester Straße.

Svečanost organiziraju općina Charlottenburg-Wilmersdorf, Zoologische Garten i Veleposlanstvo RH  u Njemačkoj.

U predaji dara će sudjelovati: Stadtentwicklungsstadtrat Oliver Schruoffeneger, dr. Andreas Knieriem (direktor  berlinskog ZOO), Darko Koren (župan Koprivničko-križevačke Županije), Ranko Vilović (veleposlanik RH u Njemačkoj, Zdravko Mihevc (direktor turističkog saveza Koprivničko-križevačke županije) i Damir Balenović (upravitelj Hvatske centrale za Turizam– München).

Oslikano jaje ručni je rad kruga hrvatskih slikara naive iz Hlebina – Josip Gregurić, Đuro Jaković, Stjepan Pongrac und Zlatko Štrfiček.

Veliko Uskrsno jaje iz Hrvatske do sad je stiglo do brojnih mjesta i pronašlo svoj komadić grada, među ostalima u: New York, Pittsburgh, Riverside, Roma, Vatikan, Milano, Bilbao, Pamplona, Budapest, Klagenfurt, Ferrara, Brüssel, Praha, Salzburg, Graz, Wien, Balatonboglár, Bogdanci, Pécs, Ptuj, Međugorje, Tomislavgrad, Vitez, Čitluk, Zagreb, Varaždin, Dubrovnik, Vukovar, Kotor, Riga, Marseille, Paris, München…

Uskrsno jaje ostaje do kraja travnja izloženo u Zoologische Garten.

IZVOR:www.hrvatskiglas-berlin.com 


0

NEOSTVARENI SAN O FINALU

Posted by mrkaen002 on 17:43 in , , ,
Photo:Hrvatski glas Berlin,Sonja Breljak
IZVOR:

Hrvatski glas Berlin 

Tekst i photo:

Sonja Breljak





Berlin/ U finalu Berlinskog  Pilsener pokala  2017. zaigrat će BFC Dynamo i FC Viktoria 89.

Rezultat je to polufinalnih susreta u kojima je FC Viktoria 89 bila bolja od ekipe Altglienicke te pobijedila rezultatom 4:0 a BFC Dinamo izborio pobjedu nad SD Croatijom rezultatom 3:0.

SD Croatia je polufinalni susret protiv BFC Dinamo igrala na stadionu Domenicus Sportplatz, u Schönebergu jer matični stadion u Bosestrasse koji inače dijeli s FC Viktoria 89, nije zadovoljio sve potrebne mjere sigurnosti za takav susret. Naime, procjenjena je velika zainteresiranost navijača obje strane što se i ostvarilo. Oko 1500 gledatelja je promatralo susret SD Croatije i BFC Dynama u netom prošlo nedjeljno popodne.

Bila je to vrlo zanimljiva utakmica. Preko 40 minuta je naša Croatia (trener Marco Wilke) imala igrača više u igri (crveni karton za Goewecke) no ta prednost se nije pretvorila i u rezultatsko vodstvo iako je bilo prilika za to.

Dynamo je došao u vodstvo pred sami kraj prvog poluvremena. Strijelac je bio Dennis Srbeny.

Drugi pogodak je za Dynamo postigao Kai Pröger u 76. minuti a konačnih 0:3 zabilježen je u 89. minuti pogotkom  Björna Lambacha.

IZVOR:www.hrvatskiglas-berlin.com 

0

SLUŠAJTE SVIM SRCEM

Posted by mrkaen002 on 13:11 in , , , , , ,
Photo:Pixabay
IZVOR:

Hrvatski glas Berlin 

Napisao i preveo:

Frano Prcela, O.P. (Berlin)








500. OBLJETNICA NAJZNAČAJNIJE PROPOVJEDI O LJUDSKIM PRAVIMA

Upravo se ovih dana navršava točno 500 godina da je izgovorena …ako ne možda najpoznatija propovjed ali onda zasigurno …propovjed koja je dala najznačajniji poticaj promišljanju ljudskih prava. Homiliju je održao član Reda propovjednika, dominikanac Antonio Montesino, upravo na četvrtu nedjelju Došašća 1511. godine. Već je bilo prošlo skoro dva desetljeća od Kolumbova stupanja na tlo „novog svijeta“ (1492.), koji je kasnije nazvan Amerika. Španjolski konkvistadori u svom osvajačkom pohodu vrše strašna zlodjela i zločine. Prvi dominikanci stižu na otok Hispaniola odnosno Española (danas Dominikanska Republika i Haiti) u rujnu 1510. godine. Ta skupina strogo observantnih španjolskih dominikanaca želi radikalno slijediti Isusa Krista. Govoreći (ne samo današnjim) riječnikom teologije redovništva za njih je mistično i političko nedjeljivo, kontemplacija i akcija su bili jedno. Suočeni sa svakodnevnim prizorima izrabljivanja, mučenja i zlostavljanja domorodaca (Indiosa) podižu glas u obranu njihovih elementarnih ljudskih prava.

Programatske riječi o njihovom ljudskom dostojanstvu, te također Indiosima kao „slici Božjoj“ izgovorio je doduše jedan subrat (Antonio Montesino, kao starješina zajednice) ali je propovjed bila djelo cijele zajednice ondašnjih sinova sv. Dominika u gradu Santo Domingo. Kao što bilježi njihov subrat, Bartolomeo de Las Casas, braća dominikanci su zajednički promišljala tekst Ivanova evanđelja („Ja sam glas koji viče u pustinji“, Iv 1, 23) i spremila tekst propovjedi. Čak što više, svi članovi zajednice su potpisali tekst propovjedi.

Bio je to jedinstveni proročki glas u pustinji kršenja elementarnih ljudskih prava i ljudskog dostojanstva. Što sve može zajedništvo – ne samo riječima, nego i zajednica djela!

Tekst propovjedi donosimo u cjelosti, kako ju je sačuvao Las Casas: 2

„Popeo sam se na ovo mjesto kako bih vam nešto priopćio, ja koji sam glas Kristov u pustinji ovoga otoka. Stoga vam je pomno slušati, svim srcem i svim čulima vašim. Ovo što ću vam reći bit će vam posve novo, nešto što vam nikada nitko nije rekao, ovo što ću vam reći bit će u mnogočemu grublje, oštrije, strašnije i opasnije nego što ste ikada mogli zamisliti da će vam itko reći.

Ovaj vam glas govori da ste zbog okrutnosti i tiranije kojom se odnosite prema ovim nedužnim ljudima svi u smrtnom grijehu, te da ćete živjeti i umrijeti u grijehu. Recite, s kojim pravom i po kojoj pravdi držite ove Indijance u tako okrutnom i strašnom ropstvu? Tko vas je ovlastio da povedete tako odvratan rat protiv tih ljudi koji su mirno i spokojno živjeli na svojoj zemlji, od kojih ste bezbrojne usmrtili i nanijeli im neviđene patnje? Kako ste ih mogli tako tlačiti i izmoriti, kako ste im mogli uskratiti hranu i ne liječiti njihove rane koje im nanosite prisiljavajući ih na prekomjerni rad, koji ih košta života? Primjerenije rečeno, kako ih možete ubijati, jer dan za danom vade zlato za vas kako biste se vi obogatili? Kakvu brigu iskazujete prema onima koje se poučava u kršćanskom nauku, koji upoznavaju svoga Boga i Stvoritelja, koji primaju krštenje, koji slušaju svetu misu, poštuju dan Gospodnji i svetkovine? Zar oni nisu ljudi? Zar oni nemaju razumom obdarenu dušu? Niste li dužni ljubiti ih kao same sebe? Zar to ne razumijete? Zar ne osjećate to? Kako možete živjeti u tako dubokom snu i letargiji? Znajte, iz stanja u kojem se vi nalazite ne možete se spasiti ništa bolje nego li Mauri i Turci, koji nemaju vjere u Isusa Krista ili je ne žele prihvatiti.“

(Preveo Frano Prcela, izvorni tekst prema: Fray Bartolomé de Las Casas, Historia de las Indias III. Obras completas, vol. 5, Madrid, 1994., 1761-2.)

Frano Prcela, O.P. (Berlin)

IZVOR:www.hrvatskiglas-berlin.com 


0

„HEROJI DOMOVINSKOG RATA“ U ZÜRICHU

Posted by mrkaen002 on 11:44 in , , , ,
Photo:Hrvatski glas Berlin
IZVOR:

Hrvatski glas Berlin 











Zürich/ Predstavljanje knjige prof. Josipa Jurčevića – „Heroji Domovinskog rata“  je 01.travnja 2017. u 14 sati u Domu NK Croatia, Thurgauerstrasse 68, 8050 Zürich
Informacije na Mob.: 076 436 9980.

Knjiga, za koju  sam autor kaže da mu je najdraža od svih koje je do sada napisao, nastala je na svjedočanstvima 19 branitelja, opisujući njihove doživljaje i sudbine.

IZVOR:www.hrvatskiglas-berlin.com 


0

OD ŠTROSIKE DO KOPIKE

Posted by mrkaen002 on 12:00 in , , , , , ,
Photo:Hrvatski glas Berlin,Emil Cipar
IZVOR:

Hrvatski glas Berlin 

Tekst i photo:

Emil Cipar





U Osijeku je sve drukčije, a opet nekako sve isto kao u Brodu. Kada nosim fotoaparat sa sobom, otkrivam puno simpatičnih detalja na pročeljima kuća iz secesijskog doba. A takvih je u Osijeku da ti pamet stane.

Osječani su susretljivi i rado pomažu strancu, ali nisu na strance baš tako navikli. Svaki Osječanin je bio u nekom drugom gradu Hrvatske, ali građani drugih gradova rijetko su bili u Osijeku.

Zbog toga je malo teško dobiti informaciju. Ne da Osječani ne žele pomoći strancu, nego ne znaju kako.

-Molim vas gdje je Osijeku VIP?
-U Radićevoj
-A gdje je Radićeva?
-Tamo kod tržnice i filozofskog fakulteta.
-A gdje su tržnica i filozofski fakultet
-Jel‘ znate gdje je glavna pošta?
Ne znam!
-E tamo skrenete levo, onda druga desno.
-Hvala

Stanujem u dijelu grada koji se zove Centar, a ulica je Strossmayerova. Osječani ju zovu Štrosika. Bolnica je na suprotnom dijelu grada koji se zovi Donji grad.

Nakon terapije i ručka …Čuko i ja posjetimo neki od brojnih parkova u Osijeku.

Do sada su to uvijek bili parkovi na desnoj obali Drave. Međutim …ima nešto Osijeka i na lijevoj obali, a tamo je i čuvena Coppacabana, ili po osječki …Kopika.

Preko Mosta dr. Franje Tuđmana na baranjsku stranu, pa prva ulica lijevo.
Kopika je ustvari lijepo uređena gradska plaža, ili kako se to nekada zvalo …rekreacijski centar.
Sve je čisto i uredno …što se može reći i za cijeli Osijek.
Jedna mala sitnica koja mi je upala u oči, ipak zasjenjuje trud Osječana učiniti svoj grad još ljepšim.

Plaža naime izgleda kao muzej komunikacijske kulture između vlasti i građana u doba socijalizma. Posvuda su postavljene ploče sa znacima upozorenja i zabrana.

U Osijeku još uvijek vrijedi da je dopušteno samo ono što nije izričito zabranjeno. U naprednim europskim civilizacijama je to obratno.

Tako ovdje posjetitelj može doznati kako je zabranjeno: …bacanje otpadaka po travi …plivanje neplivačima i slične stvari. Posvuda se nalaze takve besmislene ploče.

Podsjeti me to na vremena kada se u javnim prostorijama moglo čitati kako je zabranjeno spavanje na klupama …pljuvanje po podu …konzumiranje jela i pića…
Odavde se vidi Osijek kao na dlanu. Dušu dalo za fotografiranje. I kud god oko seže …ravnica, ravnica…
U povratku navraćam na poštu. Onu glavnu za koju nisam znao gdje je i trebam skrenuti levo, ako želim na tržnicu.

Imam jedan problem. Treba mi stići paket iz Podgore od naše Dubravke Borić, a ja sam joj rekao krivi kućni broj. Osim toga ne znam kad će paket doći, a u kući u kojoj stanujem nema inače nikoga. Kažu mi…

…ostavit će poštar obavijest u sandučiću.

Možda hoće, ali ja nemam ključ od sandučića. Nisam ga ni tražio, jer na ovoj adresi nisam ni očekivao poštu.

Pronađoh zgradu pošte. Nije to bilo teško. Jel‘ znate gdje je stadion u Osijeku …znate! E pa pošta vam je odmah tu. Dobro …nije baš odmah, al‘ to je sve tu u Osijeeeku.
Unutrašnjost pošte …hala sa šalterima je opet muzej. Ovaj puta iz vremena KuK monarhije. Prilazim šalteru i službeniku iznosim problem.
-To vam nije ovdje. Služba za pakete je na drugom mjestu. Jel‘ znate gdje je kružni tok?
-A možete i nazvati …reče, vidjevši moju zbunjenu facu …ovo su vam brojevi telefona.
Nazvah jedan od tri napisana broja. Javi se ljubazna gospođa i pita …kako vam mogu pomoći?

Pojasnim joj problem.

-Gospodine uopće nema problema. Recite mi kada želite da paket bude isporučen. Nema veze što vašeg imena nema na zvoncu. Je li ovo vaš broj mobitela s kojega sad zovete …je …e pa kolega će vas nazvati kad bude pred vratima.

I tako …od Štrosike do Kopike …preko glavne pošte …upoznah Osijek od Marije Terezije do danas. Ova stvar s paketom je vrhunska usluga na kojoj bi Osječanima mogli zavidjeti brojni Europejci.

PS: I kolega nazvao u dogovoreno vrijeme. Bio pred vratima kuće. Ja upravo pripremao ovaj uradak za objavu. Stigao u pravi čas da mogu još dodati …Osječani su super!

IZVOR:www.hrvatskiglas-berlin.com 

0

BITI DUGA U OBLAKU

Posted by mrkaen002 on 21:06 in , , , , ,
Photo:Hrvatski glas Berlin,Ivan Juroš
IZVOR:

Hrvatski glas Berlin 

Tekst:

Marija Kukić

Photo:

Ivan Juroš


„Svoju dugu stavljam u oblak i ona će služiti kao znak saveza između mene i zemlje. I kad god navučem oblak nad zemlju, tada će se u oblaku pojaviti duga…“   (1. knjiga Mojsijeva  9-13, 14)

A ako je i ne prepoznamo na nebu kao dugu, pronaći ćemo je u oblacima koji su obojeni njenim bojama.

Kako su lijepi oblaci, te rumene
Igračke vjetra, što nam draga lica;
Preneraženo njinim čudnim žarom,
Odlijeće k njima jedno jato ptica…
    ( Dobriša Cesarić: „ Ljubavno predvečerje“)

A Antun Branko Šimić u svojoj pjesmi „Život na oblaku“ stihovima kazuje:
Zar nije život promjenjivi naš
Život na oblaku?
A taj lijepi oblak, obojan duginim bojama, živi svoj život.
Naš oblak lebdi
I sad je blizu, sad daleko nebu.
Naš oblak sja se plav uznesen na visinu,
Naš oblak gori zapaljen
U crvenoj strasti pred vratima noći…

Zato: „Pokušajmo biti duga u nečijem oblaku!“   (Maya  Angelov) i makar na trenutak učinimo nečiji život ispunjen spektrom i ljepotom duginih boja.

IZVOR:www.hrvatskiglas-berlin.com 

0

OTVORENA ZRAČNA LUKA FRANJO TUĐMAN

Photo:Pixabay
IZVOR:

Hrvatski glas Berlin 

Tekst:

Vesna Kukavica








Cijela krovna struktura podsjeća na valovite konture mitske zagrebačke Medvednice koja kao da leluja iznad terminala te stvara iluziju lebdećega krova kao izražajnoga znaka u prostoru.

Riječ je o najvećoj investiciji u Hrvatskoj, koja se procjenjuje na 323 milijuna eura, s futurističkim misijom povećanja prometa na pet milijuna putnika godišnje.

Međunarodna zračna luka Franjo Tuđman najznačajnija je i najfunkcionalnija novoizgrađena zračna luka u Hrvatskoj, a otvorena je na prvi dan proljeća 21. ožujka, a prvi let Croatia Airlines bio je Zagreb – Dubrovnik. Nosi ime prvoga hrvatskog predsjednika dr. Franje Tuđmana (1922. – 1999.), povjesničara i državnika pod čijim je vodstvom Lijepa Naša ostvarila svoju nezavisnost, pobijedivši osvajača u Domovinskome ratu. Smještena je desetak kilometara jugoistočno od Zagreba na području grada Velike Gorice. Posljednjih pet godina lukom je prolazilo oko dva i pol milijuna putnika pa se prema toj činjenici pozicionirala među deset najprometnijih zračnih luka na prostoru između Jadrana i Baltičkog mora s futurističkim ciljem udvostručenja prometa nakon 2023. godine kada bi mogla prihvaćati, u drugoj fazi razvoja investicije, čak pet milijuna putnika godišnje – a u budućnosti i više…

Civilnog je i vojnog karaktera jer se u sklopu nje nalazi vojarna „Pukovnik Marko Živković“. Vojarna pukovnika Živkovića za svakog je hrvatskoga građanina mitsko mjesto odakle je prije 25 godina obranjen Zagreb od zračnih napada JNA. Ondje je lani proslavljena 25. obljetnica osnivanja Hrvatskoga ratnog zrakoplovstva i protuzračne obrane.

Na prvi pogled posjetitelju Zagreba, naviklom na skučenost stare putničke zgrade iz šezdesetih, zastaje dah pred arhitektonskom ljepoticom 21. stoljeća, koja se funkcionalno i tehnološki može razvijati poput ostalih svjetskih terminala, predstavljajući Hrvatsku kao zemlju na najvišoj kulturnoj i tehnologijskoj razini. Monumentalna nova zgrada svojim izgledom i suvremenim oblikovanjem dostojno predstavlja Lijepu Našu prema svijetu pa se nadamo da će nemjerljivo pridonijeti učinkovitijoj promidžbi naše mlade države i njezinih planetarnih poslovnih i turističkih potencijala.

Zračna luka je u koncesiji od 2013. na temelju ugovora koji je Vlada RH sklopila s francuskim konzorcijem Zagreb Airport International Company (ZAIC) na rok od 30 godina. Na temelju ugovora koncesionar, ZAIC, izgradio je s hrvatskim partnerima novi putnički terminal sa zajedničkom misijom povećanja prometa, za što je dobio i upravljačka prava nad zračnom lukom. Riječ je o najvećoj investiciji u Hrvatskoj, koja doseže 323 milijuna eura.

Hrvatski arhitekti i graditelji oblikovali su urbanističku ljepoticu MZL Franjo Tuđman, pobijedivši na Međunarodnome urbanističko-arhitektonskom natječaju. Natječaj je bio otvoren sredinom ljeta 2008., a pristiglo je 17 radova. Deveteročlani Ocjenjivački sud vodio je arhitekt Jerko Rošin u ime Vlade RH, a zamjenik je bio Boško Matković, predstavnik investitora. Članovi su bili i predstavnici Zagreba i Velike Gorice te predstavnici DAZ-a (prof. Veljko Olujuć) i UHA-e (arhitekt Saša Begović), a ostali su bili iz inozemstva. Radost i ponos obuzeli su nas još otkako je 18. rujna 2008. Ocjenjivački sud donio odluke. Prvu nagradu dobio je autorski tim iz Zagreba u kojemu su bili akademici Branko Kincl i Velimir Neidhardt te nedavno preminuli prof. dr. sc. Jure Radić.

Posebno je zadivljujuće bilo obrazloženje Ocjenjivačkoga suda u kojemu je izričito navedeno da je nagrađeni rad znatno bolji od ostalih zbog dobro razrađenih putničkih tokova, izvrsne funkcionalnosti u odnosu na postupanje s prtljagom te protok robe i putnika, ali i da je zbog povoljnih proporcija središnje zgrade pogodan za buduću modularnu dogradnju i opseg putničkoga prijevoza između 10 i 15 milijuna putnika na godinu, objasnili su nam autori projekta. Istaknuto je i da je prvonagrađeni rad najbolji s obzirom na štednju energije i okoliš. Dodano je da cijela krovna struktura podsjeća na valovite konture mitske zagrebačke Medvednice koja kao da leluja iznad terminala te stvara iluziju lebdećega krova kao izražajnoga znaka u prostoru.

Urbana preobrazba Zagreba i Velike Gorice

Međunarodna zračna luka Franjo Tuđman izgrađena je u novoj urbanoj cjelini, sjeveroistočno od stare aerodromske zgrade, između istočne obilaznice Velike Gorice i postojeće aerodromske piste, koja je iznikla na sjecištu dvaju ključnih zagrebačkih prometnih pravaca, od kojih se jedan proteže od Gornjega grada preko Zrinjevca, Mosta slobode i Buzina, a drugi Heinzelovom i Radničkom preko Domovinskoga mosta. Obje su povezane brzom prometnicom i spojem na autocestu Zagreb – Sisak, a na sjeveru je zagrebačka obilaznica i veza s autocestama A1 i A3. Usto, urbanisti Zagreba taj prostor vide na trasi buduće podzemne željeznice. Urbana cjelina, koja se prostire na više od 326 hektara, izvrsno povezuje Veliku Goricu i Zagreb.

Ukupna površina novoga putničkog terminala, stoji u projektnoj dokumentaciji, iznosi 28.411 m2, dok građevinska bruto površina doseže 65.883 m2. Zgrada ima četiri etaže (od toga jednu ispod zemlje), s time da je dolazak putnika predviđen u prizemlju, tranzit na prvome katu, odlazak na drugome, a postoji i odlazna galerija na trećemu katu. Najviša zgrada visoka je 35 m, a prema uvjetima agencija za putnički prijevoz, može biti visoka 45 m, pokazuju nam arhitekti. Sažeto, terminal oblikovno i funkcionalno čine dvije geometrijske forme podijeljene u tri cjeline – glavnu zgradu i linearne izdanke s obje strane. Inače, zeleni koncept prožima cijeli projekt jer je zgrada projektirana tako da spriječi moguće energetske ugroze suvremenog doba.

Specifičan arhitektonski oblik zgrade uvjetovan je spajanjem i pretapanjem te skladom estetskih i funkcionalnih značajki. Ostvareno je svojevrsno sjedinjenje krajobraza i horizonata, simboličkih i povijesnih sadržaja te potpuna otvorenost prema globalnim i lokalnim kulturnim obrascima. Oblikovanje je s jedne strane uvjetovano funkcionalnom kompleksnošću terminala, a s druge umjetničkim interpretacijama urbane duše Turopolja kulturno-povijesne mikroregije između Velike Gorice i glavnoga grada Hrvatske – Zagreba.

IZVOR:www.hrvatskiglas-berlin.com 

0

FRAZEMI

Posted by mrkaen002 on 12:29 in , , , , , ,
Photo:Pixabay
IZVOR:

Hrvatski glas Berlin 

Piše:

Marija Kukić, lektorica Hrvatskoga glasa Berlin







Što je frazem?

Frazem je ustaljena sveza koja se ostvaruje kao cjelina i ima vlastito značenje.

Obilježja frazema  su:  sastoje se od najmanje dviju punoznačnih riječi, veza između članova ne može se mijenjati, riječi u frazemu uvijek dolaze u istom poretku, barem jedna punoznačnica gubi svoje leksičko značenje, uklapaju se u rečenicu kao njezin sastavni dio.

Riječ  FRAZEM dolazi od grčke riječi PHRASIS = izraz, obrat, a njegovim proučavanjem bavi se posebna jezikoslovna disciplina frazeologija. Jako je mnogo frazema u našem jeziku, od onih koje često koristimo, do onih koje koristimo vrlo rijetko. Evo nekoliko vrlo poznatih frazema:

– uhvatiti se u koštac = početi se boriti s problemima
– kao riba u vodi = dobro se snalaziti
– kovati u zvijezde = jako hvaliti nekoga ili nešto
– Ahilova peta = slaba točka
– odvojiti kukolj od žita = odvojiti dobro od lošega
– pasti na pamet = sjetiti se nečega
– imati zlatne ruke = znati svašta raditi
– držati jezik za zubima = šutjeti
– pojeo vuk magare = nikome ništa
– našla krpa zakrpu = naći osobu sličnu sebi
– dati petama vjetra = pobjeći s mjesta događaja…

Evo kratkog teksta zasićenog frazemima:

Jutros sam odlučio zagristi tvrd orah i uhvatiti se u koštac s problemima te konačno doći na zelenu granu. Iako sam poput nevjernog Tome, nadam se da neću pasti s konja na magarca i  neću uloviti mačka u vreći. Ne smijem se ponašati kao muha bez glave  i dati se navesti na tanak led, nego nastojati pokupiti vrhnje i dočekati da mi konačno padne sjekira u med. 

IZVOR:www.hrvatskiglas-berlin.com 

0

POGLED U BUDUĆNOST

Photo:Pixabay
IZVOR:

Hrvatski glas Berlin 

Godina je 2059. Objavljujemo pregled najnovijih vijesti









Vijesti iz svijeta:

– Robot na Marsu je napravio prvu bespravnu gradnju, te podnio zahtjev za legalizaciju svemirskom centru u Houstonu.
– 3D printer je isprintao prvo turističko naselje na obali Španjolske.
– Japanci pustili u masovnu proizvodnju prve kućne uređaje za teleportaciju.

– Švabe proizvele prvog levitirajućeg golfa.

Vijesti iz Hrvatske:

– isplaćena prva redovita plaća
– snimljena prva humoristična serija na koju se nasmijalo više od petero ljudi
– umro posljednji sudionik NOB-a
– uzvik „A gdjes ti bio 91-e, pi*ka ti materina“ ušao u Ustav
– nestalo dijelova za golfa dvojku
– otplaćen prvi stambeni kredit podignut još davne 2009. godine
– u EU ostali samo Hrvatska i BiH
– otpao posljednji komad plafona s KBC-a u Splitu
– u HAC-u zaposlen prvi čovjek bez rođačke veze
– putnički vlakovi prestali iskakati te uredno voze po tračnicama
– indijskim matematičarima dano da nam izračunaju dug države
– Karamarko se prvi put nasmijao
– u muzeju Mimara izloženo klasje pšenice, a izložba nosi naziv ‚Ovo se nekad sadilo u Slavoniji’… U drugoj prostoriji izložen je neki kombajn, muzejski djelatnici bi ispod njega okačili opisni tekst, ali ne znaju za što se kombajn koristio.
– Hrvat kandidiran za Nobelovu nagradu iz kemije – s 10 kuna iskemijao ručak za svoju četveročlanu obitelj… Još mu i ostalo četiri kune!
– trajektne linije spustile cijene, iz Splita za Hvar odsad za nešto manje od 9.000 kuna
– MORH kupio još 10 vojnih aviona MIG-21, no ljuti se na isporučitelja jer nije poslao kurble pa ih nemamo čim upaliti
– održan masovni prosvjed u Hrvatskoj, preko dva milijuna ljudi se okupilo kako bi izrazilo svoje nezadovoljstvo životnim standardom i to na Fejzbuk stranici ‚ŽELIM BOLJI ŽIVOT‘. Oštro se komentira i ima puno lajkova. MUP je izjavio da je prosvjed prošao mirno i bez većih izgreda.

IZVOR:www.hrvatskiglas-berlin.com 

0

SPOMEN MJESTU HRVATSKIH STRADANJA

Posted by mrkaen002 on 22:16 in , , , , ,
Photo:Pixabay
IZVOR:

Hrvatski glas Berlin 

Tekst:

Matej Škarica








Posjet Crkvi hrvatskih mučenika u Udbini – spomen mjestu hrvatskih stradanja kroz povijest

Vruć je srpanjski dan, premda u srcu ljetne sezone promet starom magistralnom cestom je manje-više rijedak. Pred nama se prostrlo Krbavsko polje, mjesto povijesne bitke iz rujna 1493. godine kada su se u ovom ličkom mjestu sukobile hrvatsko-ugarska i nadiruća turska vojska. Krvavi poraz kršćanskih snaga na ovom mjestu označio je daljnji pad i okupaciju hrvatskih zemalja u razdoblju kasnog srednjeg vijeka odnosno pred europsku renesansu. Dok će u narednim desetljećima Zapadna Europa graditi palače i stvarati istaknuta umjetnička djela, hrvatske zemlje Dalmacija, Bosna, Slavonija i Lika zapast će u mračno razdoblje porobljavanja, gubitka teritorija i dugotrajne borbe za očuvanje preostalih dijelova Domovine. Posebice će biti ugrožena dalmatinska unutrašnjost ali i njezina obala.

Čini se kako je povijest Hrvatskog naroda povijest stradanja. Tako su područja Like, Slavonije i Dalmacije stradavala ponovno i u 20. stoljeću koje je bilo posebno nasilno i ispunjeno nedužnim žrtvama. Kada se od smjera Plitvica i Korenice starom magistralnom cestom dolazi u Krbavsko polje zamjećuje se pri kraju polja bijela građevina koja dominira značajnim dijelom krajolika. Vrijedi ju posjetiti. Riječ je o Crkvi hrvatskih mučenika izgrađenoj prije nekoliko godina sa svrhom odavanja počasti svim hrvatskim žrtvama kroz nemirnu povijest. Ovo mjesto pretvoreno je u nacionalno svetište, njegova namjena je plemenita, poučna ali i upozoravajuća – kako se ne bi ponovila zla koja su pogodila hrvatski narod.

Posebice je tu podvučeno stradanje Hrvata u vremenu Drugog svjetskog rata 1941.-1945. godine, kada su zbog svoje pripadnosti i odanosti domovini uz domovinsku vojsku i brojni civili bili na udaru ideološki nastrojenog neprijatelja koji se očito nikad nije pomirio s idejom hrvatske državnosti i narodne čežnje za slobodom. U bivšoj socijalističkoj Jugoslaviji lički gradić Udbina je bila važna strateška lokacija i vojni aerodrom zbog kojeg su izgrađene i obližnje stambene zgrade za potrebe pilota JNA (oficira i pomoćnog vojnog osoblja). Za vrijeme Domovinskog rata Udbina je konačno oslobođena za vrijeme vojno-redarstvene oslobodilačke operacije Oluja, ljeta 1995. godine.

Ova udbinska crkva koja putnika privlači svojom položajem i bjelinom skladna je, s poluokruglim središnjim dijelom, jednostavno izgrađena s poštovanjem davne tradicije uz uklopljene povijesne elemente pletera, znakova glagoljice i glavnog ulaznog portala po uzoru na srednjovjekovna postignuća hrvatske narodne umjetnosti. Ispred crkve na glavnom trgu je brončani kip pape Ivana Pavla II. koji je za vrijeme svog pontifikata učinio puno za priznanje hrvatske države u svijetu.

Svojim položajem Crkva hrvatskih mučenika izdignuta je iznad polja i smještena na brijegu, a s druge strane na obližnjem platou nalazi se postavljen poveći kameni križ (Vukovarski) s uklesanim poznatim pleterom. Sa strane tog križa uz betonski zid nalaze se poslagane ploče s upisanim nazivima svih hrvatskih stratišta, razdoblje 1941.-1993. godine – od Istočne i Središnje Slavonije, Zagreba i okolice, Posavine, Bosne, Dalmacije i Zagore do Hercegovine i Rame, otkud sve ne…

Ovdje putnici prolaznici ili hodočasnici mogu zastati, pomoliti se i zapaliti svijeću, a konačna namjera je napraviti zid sa spomenom na sva mjesta stradanja hrvatskog naroda kroz povijest.

Upravo tu smo uz brojne druge zamijetili i kamenu spomen ploču (ili spomen kamenje) s natpisom Uzdolskog stradanja branitelja i nevinih civila iz rujna 1993. godine.

Premda pomalo pusto, zanimljivo je ovo i upečatljivo područje, a sama crkva uz spomen mjesto podsjeća kako zaborav ne smije prevladati jer ako se ne uči na pogreškama iz vlastite prošlosti onda zasigurno niti buduća pokoljenja neće moći imati život u miru. Udbinu vrijedi posjetiti i prisjetiti se svih hrvatskih žrtava kroz bližu, te daljnju prošlost ali ujedno se prisjetiti i cijene suživota s drugima.

Neka im je slava i vječni pokoj!

IZVOR:www.hrvatskiglas-berlin.com 

0

TU STANUJU USPOMENE

Posted by mrkaen002 on 21:47 in , , , , ,
Photo:Hrvatski glas Berlin,Emil Cipar
IZVOR:

Hrvatski glas Berlin 

Tekst:

Sonja Breljak

Photo:

Emil Cipar




–Nekad se ovdje živjelo, rađalo, umiralo, radilo, odrastalo …piše mi kolega kratko uz poslanu sliku, detalj snimljen u selu Ježevik na obroncima Dilja u Slavoniji.

Gledam …pa me sjećanje ponese. Ono sjećanje na kućerak iz mog djetinjstva …u bijelo obojene zidove, u zeleno vrata i prozore, crveni krov i slične kuće duž ulice …

Mati je ispred načinila baštu. Eh, šta je tu, na tom malom prostoru sve rađalo …krastavci, krumpir, mrkva, zelje, peršun, luk. Pa u jednom dijelu, uz samu kuću, cvijeće …lale, ruže, zumbuli.

U drugom dijelu dvorišta, dio obrastao travom. Tu bi pod krošnjom mlade šljive mi djeca započinjali naše brojne igre …crnog Petra, table, čovječe ne ljuti se, pitonjaka …

Imali smo uokrug dvorišta i bašte 10 stabala šljive, dvije kruške …ranu i kasnu, i jednu jabuku. Ah, što je mirisalo beharom u proljeće, travom u ljeto, zrelim voćem u jesen.

Volim ta moja sjećanja. na kućerak iz djetinjstva. U njima ožive oni najdraži. Napojim se topline, miline.

Gledam opet sliku …kolega obilazio sela podno Dilja pa piše: – Nekad se ovdje živjelo, umiralo, radilo, odrastalo …Jest! Sad zjapi prazno. Naizgled. Al‘ ja vidim jasno: i sad, kroz sjećanja poput mojih, tu još stanuje nečija duša. I moja se evo, slobodna prošetala plodnim poljima uspomena.

IZVOR:www.hrvatskiglas-berlin.com 

0

NEMA VIŠE DUDOVA U ŠORU

Posted by mrkaen002 on 14:09 in , , , , ,
Photo:Hrvatski glas Berlin,Emil Cipar
IZVOR:

Hrvatski glas Berlin 

Tekst i photo:

Emil Cipar






Starije generacije Slavonaca sjećaju se brojnih stabala dudova po dvorištima i ispred kuća.

Ovo visoko stablo koje nema gotovo nikakve prohtjeve ni zaštitu, nepravedno je zapostavljeno. Stabla mogu biti jako velika. Iz mog iskustva najveća su stabla bijelih dudova, a najmanja crnih. Ima ih u više boja i veličina.

Plodovi zriju od početka lipnja pa do kraja srpnja. U narodu ga sa pravom zovu „ljetna poslastica“. Nedostatak duda je što ga je teško brati, ali nekad smo ga tresli na ponjave, a od plodova se pravila rakija i pekmez.

Plodove duda vole djeca i stari, a neiscrpan je izvor zdravlja, pa tako sirup od ploda duda pomaže protiv visoke temperature i neuredne stolice. Stolicu regulira i čaj od kore posebno korijenove kore. Lišće pripremljeno kao čaj snižava šećer u krvi i liječi glavobolju. Inače plod i kora duda djeluju kao sredstvo za čišćenje organizma. Od duda pripremamo sirup, vino, liker, pekmez i đem.

Dud ili murva u samom je vrhu nutricionističkih zdravih namirnica, sadrži dvostruko više antioksidansa od naranđe, brusnice ili borovnica. Paleta boja plodova idu od bijele, roze pa do crne.

Pod komandom vojne krajine u doba Austrougarske zasađena su brojna stabla bijelog duda po slavonskim selima radi uzgoja dudovog svilca.

U hladovini duda dalo se lakše podnijete slavonske ljetne vrućine. Od drveta se pravila burad u kojima bi rakija dobivala divnu zlatnožutu boju.

Sve to polako pada u zaborav. Htio sam u svome voćnjaku posaditi dva stabla duda i imao sam problema naći sadnice. Sadnicu crnog duda sam našao u jednom rasadniku, a sadnicu bijelog sam našao na savskom nasipu gdje su vrlo vjerojatno ptice prenijele sjeme iz bosanske posavine.

I na kraju: hrvatski naziv ove voćke je murva, a dud dolazi od turske riječi dut.

IZVOR:www.hrvatskiglas-berlin.com 

0

ŽIVOT PIŠE PRIČE

Posted by mrkaen002 on 09:50 in , , , , , ,
Photo:Pixabay
IZVOR:

Hrvatski glas Berlin 

Piše:

Marija Kukić











Dogodilo se u susjednom gradiću

Život piše priče, nekada vesele, nekada tužne, nekada sa sretnim, a nekada s nesretnim završetkom. Magdalena baš nije imala sreće u životu.

Odrasla je u posve prosječnoj obitelji, bila posve prosječne ljepote i udala se za jednog posve prosječnog mladića. Nije joj mladić rekao da ima problema sa srcem.

Već prve bračne noći Magdalena je osjetila gorak okus života. Njen Martin umro je te noći. Srce! Otkazalo mu srce! I tako je Magdalena već prve noći postala udovica.

Samovala ona, provodila u tuzi duge dane, još duže noći. A kad je bol malo minula, upoznala je, zaljubila se i na koncu i udala za zgodnog udovca iz susjednog mjesta. Život im je započeo sretno, ispunjen ljubavlju i međusobnim uvažavanjem i razumijevanjem. Plod njihove ljubavi bila su dva mala slatka anđelčića, dječak i djevojčica. Uživali su u njima i u svojoj ljubavi.

Za  vrijeme ljeta Magdalenina prijateljica poslala je k njoj svoju djevojčicu Marinu  na nekoliko dana da se druži s djecom i da se zajedno igraju.  Djeca su i pomagala u malim sitnim poslovima, a užitak im je pričinjavala vožnja u seljačkim kolima. Jednog  srpanjskog dana iz polja se vozila slama. Djeca su sjedila na vrhu kola, u slami. Marina se nespretno okliznula i pala. Glavom je udarila u kamen i na mjestu preminula. Teško je i zamisliti pakao  kroz kojega su svi prolazili.

No, priči tu nije kraj. Muž se razbolio. Dobio je tuberkulozu, bolest koja se u ono vrijeme teško liječila. Često je završavala smrtonosnim ishodom. Otišao je na liječenje u Klenovnik, ali bolest je izišla kao pobjednik i mladi muž je preminuo.

Magdalena je po drugi puta postala udovica, ovoga puta s dvoje nejake djece. Samohranoj majci s dvoje nejačadi i bez zaposlenja bilo je teško. Odlučila je vratiti se roditeljima gdje će, nadala se, imati potporu i pomoć sada već ostarjelih roditelja.

Život je jurio dalje, djeca odrastala, a Magdalena se brinula o njima i roditeljima. Sve je nekako funkcioniralo.

Ali, život se pobrinuo da ispiše još jednu priču. Magdalenin dječak načinio je sebi praćku. Htio je pokazati majci, sestrici, baki i djedu  kako on zna i može praćkom pogoditi metu. Nategao je gumu, naciljao… ali kamen nije pogodio odabranu metu nego njegovu sestricu. I to u sljepoočicu. Hitna je brzo reagirala, ali djevojčici nije bilo spasa. Preminula je na majčinim rukama.

Dječak je krivio sebe. Taj osjećaj krivnje nije mu dao mira. Nastavio je živjeti s velikom grižnjom savjesti optužujući sebe za sestrinu smrt. Nije imao sna noću, nije imao mira danju. Stalno mu je pred očima bila slika mrtve sestre na majčinim rukama.

Život piše priče. Nekada sa sretnim, nekada s nesretnim završetkom. Nesretnim baš poput ovoga jer Magdalena je ponovno ostala sama. Sin je na kraju okončao svoj život. Ni  Magdaleninih roditelja više nema jer su otputovali u ‚vječne poljane‘.

U poljanama zelenim
Ti im daješ odmora…
piše u jednom psalmu.

A Magdalena!? Živi. Životari. Sama poput pustinjaka. Svakodnevno nesigurnim, sporim korakom sa štapom u ruci odlazi na grob svojih najmilijih i čeka trenutak kada će se sresti s njima tamo gore, visoko i daleko,  tamo u rajskim visinama.

O, nisam posve u pravu! Život ne piše samo priče. Život piše i romane i to one u kojima se ne može naslutiti kraj.

I da znate! Ovo, nažalost, nije bajka. Ovo je jedna tužna istinita priča koju je izrežirao život. Dogodila se davno, tu, tu pokraj nas, tu u našem susjedstvu.

IZVOR:www.hrvatskiglas-berlin.com 

0

BISERI IZ ŠKOLSKIH KLUPA

Posted by mrkaen002 on 09:34 in , , , , ,
Photo:Pixabay
IZVOR:

Hrvatski glas Berlin

Pripremio:

Ivan De Villa





Profesor: Što trebam učiniti da bih razdijelio 11 krumpira na 7 osoba?

Učenik: Pire od krumpira, gospodine profesore! (ima smisla!)

Profesor: Perice, kako je prezent od glagola hodati?
Učenik: Ja hodam… ti hodaš… on hoda…
Profesor: Malo brže!
Učenik: Mi trčimo, vi trčite, oni trče! (i zar nije istina?)

Profesor: „Kišilo je“ koje je to vrijeme?
Ucenik: To je ružno vrijeme, stravično, gospodine profesore. (nešto vam nije jasno?)

Profesor: Koliko srca mi imamo?
Učenik: Dva, gospodine profesore.
Profesor: Dva?!
Učenik: Da, moje i vaše! (logika sve objašnjava, zar ne?)

Dva učenika, veliki prijatelji, zakasne u školu i opravdavaju se:
1. učenik kaže: Zaspao sam, gospodine profesore! Sanjao sam da sam bio na Polineziji i put se jako odužio.
2. učenik kaže: A ja sam ga išao dočekati na aerodromu!
(iz ugla kvantne fizike tko može raspravljati?)

Profesor: Mozeš li nabrojati 5 stvari koje sadrže mlijeko?
Učenik: Da, gospodine profesore. Jedan sir i četiri krave.
(recite gdje je pogriješio?)

Student prava je polagao usmeni ispit. Pitanje: Što je koristoljublje?
Odgovor učenika: To je ono što gospodin upravo čini.
Profesor (vrlo revoltiran): Vidi ti njega, objasni se…
Kaže učenik: U skladu s Kaznenim pravom, svaki onaj koji iskorištava neznanje drugoga da bi ga oštetio, šini koristoljublje! (Dakle, logično.)

Profesor: Marija, pokaži na karti gdje je Sjeverna Amerika.
Marija: Ovdje je.
Profesor: Ispravno. Sada, vi ostali recite tko je otkrio Ameriku? Razred: Marija. (uauuuuu!!!)

Profesor: Bruno, koje ime bi ti dao osobi koja nastavlja govoriti i onda, kada ostali nisu zainteresirani da ju slušaju?
Bruno: Profesor. (ovo je zaboljelo!)

Profesorica:Perice, reci mi iskreno: da li se ti moliš prije svakog jela?
Perica: Ne profesorice; zašto bih… Moja je mama jedna izvrsna kuharica. (uvijek on!)

Profesorica: Artur, tvoj sastav „Moj pas“ je istovjetan sastavu tvoga brata. Prepisao si od njega?
Artur: Ne, profesorice. Pa, pas je isti. (najbolja!)

IZVOR:www.hrvatskiglas-berlin.com 

0

GDJE SMO …TU SMO

Posted by mrkaen002 on 22:29 in , , , , ,
Photo:Pixabay
IZVOR:

Hrvatski glas Berlin 

Piše:

Emilija Herceg

HRVATI U ŠVICARSKOJ





Ako stavite žabu u posudu  s kipućom vodom, odmah će se pokušati uzverati van. Ali  ako stavite žabu u vodu sobne temperature i ne uplašite je, ostat će mirna.
Ako posuda stoji na izvoru topline i ako postupno povisujete temperaturu, događa se nešto izuzetno zanimljivo.
Kad se temperatura popne na 20 ili 25 Celzijevih stupnjeva, žaba neće ništa učiniti. Naprotiv, pokazat će znakove uživanja.

Dok se temperatura postupno povećava, žaba postaje sve omamljenija, sve dok ne postane nesposobna popeti se van iz posude. Iako ju ništa ne zadržava, ostat će ondje i kuhati se.
Zašto?  Jer je žabin unutrašnji uređaj za uočavanje opasnosti opremljen za iznenadne promjene  u njenoj okolini, a ne polagane postupne promjene.
Zašto  bi ova priča imala smisla u predstavljanju sebe? Evo, zašto!
Zovem se Emilija Herceg, rođena  sam i  živim u Švicarskoj.
Teme integracije stranaca, migracije, tumačenja, prijevodi, edukacije diaspore i problemi i muke svakodnevice su fokus moga zanimanja. Kvaliteta komunikacije je kvaliteta života … to je moj moto …volim pisati …istraživati. Ne želim biti polagano kuhana žaba iz gornje priče, ali ne želim biti ni okružena „kuhanim žabama“.
Naučiti vidjeti polagan, postupan proces „kuhanja“ zahtijeva usporavanje ritma i posvećivanje pozornosti. Posvećavanje pozornosti na sve ono što utječe kako bi emotivne slike prošlosti bile projekcije budućnosti.
Zainteresirana sam za suradnju na svim projektima koji nam omogućuju da ostvarimo zajedničku viziju.
Ostvarivanja zajedničke vizije, nema bez rada na osobnom razvoju. Tek onda možemo biti u stanju sjesti za jedan stol i voditi dialoge koji se neće pretvoriti u monologe i biti podložni samo osobnimi nteresima. Takvih projekata mi  je i  u diaspori i u domovini, „pun kufer“.
A Vama?
Želim vam još napisati nešto o Hrvatima u Švicarskoj:
Dvojica od prvih Hrvata u Švicarskoj, o čijem djelovanju i boravku postojedokumenti su kardinal Ivan Stojković (Dubrovnik 1390- Lausanne 1443) i biskup Andrija Jamometić (Nin 1420- Basel 1484).
Kardinal  Stojković je bio visoki vatikanski diplomat koji je vodio i otvorio Baselski konzil 1431 godine. Pred osmanlijskim osvajačima  u Konstantinopolu je spasio znanstvene rukopise pisane na latinskom i grčkom jeziku i donio ih u Švicarsku. Andrija Jamometić  je poznat po svojim zalaganjima protiv loših odnosa u Crkvi 40 godina prije početka reformacije, jedno vrijeme je zastupao njemačkog cara na papinskom dvoru. Šesnaesto stoljeće  je obilježeno borbom protiv Reformacije.  Matija Vlačić, Ilirik iz Labina (1520-1575), Pavao Verigrije (1498-1565), Marko Marulić Marulus (1450-1565).
Poseban kuriozitet predstavlja hrvatski latinist Pavao Skalić koji prvi u svijetu tiskao knjigu čije ime prvi put ulazi u svjetsku literaturu kao vrsta posebnog pisanog djela zvanog  „Enciklopedija“.
„Enzyclopaediae“ je tiskana u Baselu 1559. godine.

Sedamnaesto stoljeće obilježavaju dva djela „Historia delle guerrecivili d Inghilterratra le due case di Lancestro e Jorc“ i po romanu „Eromena“, cijenjeni pisac širom Europe Ivan Franjo Biundić (1574-1664).

IZVOR:www.hrvatskiglas-berlin.com 

0

I ŠTREBERI SU LJUDI

Posted by mrkaen002 on 01:26 in , , , , ,
Photo:Pixabay
IZVOR:

Hrvatski glas Berlin 

Piše:

Martina Budimir





Puno je primjera kako u suštini pozitivna riječ poprima izrazito negativne konotacije. Isto je tako nebrojeno primjera kako pozitivna djela i pozitivne osobe bivaju izvrgnute preziru, izrugivanju i drugim izrazito negativnim reakcijama.

Težiti nečemu, značenje koje leži u izvoru pogrdnog naziva štreber, nije i nikako ne bi trebalo biti ništa negativno. Ljudi koji nečemu teže i ulažu maksimalan trud u ostvarenje nekoga cilja, nikako zbog toga nisu i ne bi trebali biti negativne osobe.

Što to onda „ima u ljudima tužno“ da upravo ovakve osobe ne mogu i ne žele prihvatiti? Štreber, tj. onaj koga tako posprdno nazivaju, nije nužno odličan učenik. Ne nazivaju svakog odličnog učenika štreberom. Pa što to onda iz ljudi izvlači tu ružnu potrebu da stigmatiziraju nekoga, izoliraju ga, ponekad ga dovode u situaciju da ne vidi izlaza?

Kako nastaju „štreberi“, tj. kako okolina odluči prozvati nekoga štreberom? Nisam stručnjak u tom području. Mogu samo iz svog osobnog iskustva kao „štreberice“ i iz iskustva dugogodišnjeg rada s adolescentima govoriti o tome kako „štreberi“ na ovo reagiraju.

Većina roditelja jednako ljubavi i pažnje posvećuje svoj svojoj djeci. Kako to da neke prozivanje štreberom ne dira, pa ponekad posljedično samo od sebe i prođe, a nekima to utječe na čitav život? Vrlo se vjerojatno radi o karakteru i senzibilitetu djeteta, te o njegovoj moći razvijanja obrambenog mehanizma.

Kako to da neki „štreberi“ odustanu od svoga cilja, a neki postaju vrhunski, u svijetu priznati stručnjaci u svome području? Ne znam odgovor na ovo pitanje, ali znam da sam se cijeli život pokušala dokazivati i da sam zbog odnosa okoline prema meni zapravo profitirala.

Isto tako znam nebrojene talente koje je potreba da dokažu da nisu štreberi zapravo odvela u posve druge vode i njihov je talent najčešće ostao nepoznat svijetu. Namjerno su podbacivali ili čak u potpunosti odustajali od svojih ciljeva kako bi dokazali da nisu štreberi.

Treća je skupina „štrebera“ odlučila životu pristupiti kroz smijeh. Prihvatili su svoju ulogu „štrebera“, šale se na svoj račun, ali i dalje streme svojim ciljevima. Takvima zapravo zavidim i mislim da su odabrali najbolji put.

Četvrta je skupina „štrebera“ ona koja vodi bitku s vjetrenjačama i uporno i na svakodnevnoj bazi svima objašnjava da oni nisu štreberi jer štreberi uče napamet i bez razumijevanja. Unaprijed izgubljena bitka!

Peta se skupina odluči priključiti masi u zlostavljanju nekoga tko je još veći „štreber“ i na taj način, manje ili više uspješno, miče fokus sa sebe. Razumljiv obrambeni mehanizam, no koliko je moralan?

Kako se mijenja odnos, usudim se reći, zlostavljača prema „štreberima“ u odrasloj dobi?

„Štreberi“ koji uspiju u životu, što god to u nekoj sredini značilo, na sebe često navlače još veći bijes onih koji su pogrešno u mladosti svoju energiju ulupali u bullying, umjesto u dosezanje nekih svojih ciljeva. Ovima potonjima sada smeta što oni prvi imaju veću plaću, bolji posao, bolji auto… Razdor još više raste jer „boljima se teško prašta“.

Nerijetko zlostavljači dozvoljavaju preokretanje uloga te kao poltroni dozvoljavaju da se njih šuta jer dio zlostavljanih s vremenom i sami postanu zlostavljači. Uloge se okreću s promjenom pozicije moći.

Ako neki „štreber“ ne uspije u životu, igre bez granica se nastavljaju. „Poludio je od učenja!“ Ne zna ništa o životu, ne vidi dalje od knjige.“ „Živi u svom svijetu.“ Istinsko naslađivanje tek sad počinje.

Scenarij, o kojemu većina zlostavljača ne razmišlja, depresija ili čak samoubojstva „štrebera“, ono je zbog čega bi se svatko od nas trebao zapitati je li vrijeme za prekinuti ovaj začarani krug zlostavljanja, ružnu naviku koja se prenosi s generacije na generaciju.

Stoga bi svatko od nas trebao dobro razmisliti sljedeći put kad odluči nekoga na bilo koji način etiketirati o tome koje posljedice naše riječi i djela mogu imati. Introvertiranost „štrebera“ ne mora nužno biti uzrok, nego može biti  i posljedica odnosa drugih prema njemu, a depresija i samoubojstva adolescenata i više su nego dovoljan razlog za zapitati se koju moć imaju naše riječi i postupci.

Naučimo prihvatiti različitosti. Naučimo da su tuđi ciljevi jednako legitimni kao i naši i da su i „štreberi“ samo ljudi.

Tako možda jednoga dana budemo čitali manje članaka o tragičnom, očajničkom potezu onih koji zlostavljanje više nisu mogli podnijeti, a više o uspjesima onih koje je okolina podržala i poticala u stremljenju ka njihovim ciljevima.

IZVOR:www.hrvatskiglas-berlin.com 

0

RUŽICA GRAD

Photo:Hrvatski glas Berlin,Josip Fajgl















Ružica grad je najveći sačuvani utvrđeni grad u Slavoniji i jedan od najvećih u Hrvatskoj.


Photo:Hrvatski glas Berlin,Josip Fajgl















Ružica grad ili Velika utvrda Orahovica nalazi se na sjeveroistočnom obronku Papuka (418 m) iznad sela Duzluka, nekoliko kilometara od grada Orahovice. Dvorac je bio strateški vrlo važan jer je imao veliki dio dravskog toka pod kontrolom. U neposrednoj blizini je cesta Kutjevo – Orahovica, koja povezuje dolinu Drave s Požeškom kotlinom.
Photo:Hrvatski glas Berlin,Josip Fajgl















Ružica grad je istodobno bio i utvrda, grad, dvorac i tvrđava. Stoljećima ju se je nadograđivalo. Nije čisto Grad, jer ne postoje cjelokupni sustavi koji bi ga činili gradom. Nije dvor zbog toga što je izrazito obrambene namjene. Imala je više tornjeva, kula i bastiona te obrambenu crkvu (u njemačkom nazivlju Wehrkirche). Djelimice je oplemenjena umjetničkim elementima stare arhitekture. Ruševine ove utvrde svjedoče o razvijenoj kulturi u regiji od srednjeg vijeka do početka 20. stoljeća.
Photo:Hrvatski glas Berlin,Josip Fajgl















Ime Ružica grad nije u potpunosti istraženo. Neki povjesničari ga povezuju s imenom sela Duzluk (tur. duzem „cvijeće, divlja ruža“). Ruža je tada služila kao djevojački nakit. Drugi ga spajaju s mađarskim imenom srednjovjekovnog grada Orahovice ( „Raholcza“), u čijem je posjedu dvorac bio u srednjem vijeku.

Photo:Josip Fajgl

IZVOR:www.hrvatskiglas-berlin.com 


0

SLIKOPIS

Posted by mrkaen002 on 19:14 in , , , ,
Photo:Hrvatski glas Berlin,Marija Kukić
IZVOR:

Hrvatski glas Berlin 

Tekst:

Marija Kukić




Zimski prohladni dan. Staze zaleđene, a putovi, dvorišta, njive, vinogradi, šumarci, šume… sve je prekriveno sjajnim bjelilom. Kažem sjajnim jer se sve cakli od hladnoće obasjano zubatim suncem.

Valja put pod noge i pravac Slavonski Brod. Koja cesta je bolje očišćena? Kojim putem je sigurnije? Koji  je manje zaleđen?

Dogovor je pao. Ići ćemo cestom koja krozravnu Zlatnu dolinu presijeca rijeku Orljavu, a zatim blagim i krivudam usponom vodi preko Dilja ka Slavonskom Brodu.

Ali, cesta nije onakva kakvu smo očekivale. Mjestimice je tu neočišćeni i utabani snijeg, ima i leda, ali kilometar po kilometar, i  eto nas u Brodu.

Nakon obavljenoga zadatka, odlučismo  vratiti se drugim pravcem, onim preko Dilj-gore. Cesta je široka, nema na njoj puno prometa. Samo je pitanje je li prohodna. Dok je kćerka vozila, ja sam kroz automobilsko staklo pokušala slikom ‚zapisati‘ ono što sam putem ovog  zimskog dana vidjela. I zato sam tekstu dala naslov SLIKOPIS.

Prvo naselje je Podvinje, ali njega je sada ‚progutao‘ Slavonski Brod i postao je njegov sastavni dio. Cesta čista, široka, prometna. Kuće poredane u dva reda, uredne, lijepe, održavane.

Stižemo u Rastušje, rodno mjesto  Dragutina Tadijanovića, velikana hrvatske poezije, prolazimo kroz Grabarje, a zatim smo u Podcrkavlju, mjestu o kojemu već dugo bruje svi mediji zbog škole koja se gradila godinama. Na krivini, pri izlasku iz sela, dominira župna crkva.

Nema više naselja. Promet je vrlo rijedak, cesta suha, a uz kraj ceste nagomilane su ogromne hrpa snijega. Prolazimo pored ‚Sablasti s Dilja‘ o čemu je na HGB pisao pokojni Emil.

Cesta postaje sve krivudavija, ali  je vožnja vrlo ugodna. Posljednje selo Brodsko-posavske županije je Gornji Slatinik, selo  ‚između neba i zemlje‘ u kojemu se uz cestu nalazi samo nekoliko kuća.

Dilj-gora, najniža gora u prstenu požeškog gorja, i ovih zimskih dana nudi putnicima svoju ljepotu. Drveće okićeno snijegom i injem, ogromne naslage snijega, pokoji auto… i eto nas na samom vrhu.

Tu započinje moja Požeško-slavonska županija. Pustoš. Sela ni za lijek. A onda se nanizalo nekoliko sela. No, ova sela nisu tako uređena, u njima je puno trošnih, ruševnih kuća… vidi se da život u njima umire. Ta sela su najudaljenija sela istočnog dijela županije i vrlo slabo prometno povezana s Požegom, ali i ostalim naseljima.

Ruševo, Migalovci… Čaglin (općinsko središte) i Milanlug izgledaju već ‚pristojnije‘. Zbog opasnih krivina kćerka vozi oprezno. Stižemo u Vukojevicu, selo nastanjeno mnogim romskim obiteljima. Sve bliže smo Kutjevu. Ostaju još samo dva naselja.

U Gradištu na brežuljku  dominiraju škola i  pravoslavna crkva. Nakon Bekteža stižemo u Kutjevo, gradić u kojem  sam pustila svoje korijenje i kojega nosim u srcu.

Vožnja je privedena kraju, a ja sam ‚igrajući se‘ fotoaparatom snimila mnoge fotografije i stvorila svoj slikopis.

U Kutjevu, vinskoj prijestolnici, slavilo se Vincelovo. Mnoštvo ljudi, glazba, pjesma, ples, bogati štandovi i vinske kapljice upotpunili su ovaj događaj. Nije posjetiteljima smetala ni temperatura nekoliko stupnjeva ispod nule.

Još samo nekoliko desetaka metara i ja ću se ugrijati u svom toplom gnijezdu.

I tu, na Trgu graševine, ja  završavam svoj slikopis!

IZVOR:www.hrvatskiglas-berlin.com 

0

KAD DAME BIRAJU

Posted by mrkaen002 on 15:26 in , , , , ,
Photo:Hrvatski glas Berlin,Josip Mayer
IZVOR:

Hrvatski glas Berlin 

Tekst:

Josip Mayer


Što se tiče naših žena u Europi i svijetu, danas nažalost ponovno svjedočimo temeljitom revizionizmu koji ženu ponovno gura sve dublje u okove patrijarhalnog sistema. Žena se nerijetko predstavlja kao objekt.

Često žena postaje predmet marketinških kampanja čiji je jedini cilj maksimizirati profit na temelju iskrivljene slike seksualnosti.

Danas slavimo Dan žena kao sjećanje na održanu deklaraciju Socijalističke partije SAD-a 28. 2. 1909. Iduće godine organizirana je Međunarodna konferencija žena.

Danas više no ikad, važno se podsjetiti, kako sva prava koja žene danas imaju, nisu bila jednostavno dana, za njih su se morale izboriti, a ta borba često je bila žestoka i teška.

Ženama se danas još uvijek agresivno nameće materijalistička potrošačka ideologija,
još od malih nogu promoviraju im se vrijednosti koje sugeriraju kako se sve u životu svodi na fizičku ljepotu, praznu vanjštinu i podložnost jačem spolu.

Gledano sve to iz crkvene perspektive, Dan žena se smatra komunističkim praznikom, pa je tu žena još jednom obespravljena.

Umjesto toga slavi se Majčin dan, što je također u redu, ali sve žene nisu majke pa ih taj praznik i ne obuhvaća.

Zato bi bilo krajnje vrijeme da se počne drugačije razmišljati kako bi se te podjele ispravile, te izjednačila čim prije ženska i muška prava.

Podjele nas ne zbližavaju već prave velike probleme društvu u cjelini.

Još gore je ženama u muslimanskom vjerničkom svijetu. Tu se žene upotrebljavaju kao žrtve, robovi…bile one žene ili majke. To svi znamo, ali malo tko poduzima nešto za zaštitu žena u tom smislu.

Upravo to su uvidjeli muškarci u HKŠ „Velebit“ u Stuttgartu Bad Cannstatu.  Posebnu pažnju posvetili su ženama te su na proslavi  Dana žena preuzeli cjelokupnu nabavu,  pripremu te kuhanje i serviranje hrane i pića.

Mladi predsjednik udruge, gospodin Stjepan Bašić čestitao je Dan žena svim gošćama. Posebno je čestitao na radu i zalaganju članicama udruge HKŠU „Velebit“ jer da nije bilo njih, teško bi se upriličila i ova fešta.

A žene su na svoj šarmantan način zahvalile mnogim poljupcima i pozivima na ples. Za ukusnu hranu i izabrana pića ovaj puta su se pobrinuli muškarci.

Sve je popratio muški glazbeni trio Dijaspora bend ljubavnim i zabavnim pjesmama. Bio je i damenbal, ono kada dame biraju po svojoj volji plesne partnere.

U  malim koracima uvažavanju žena i njihovih prava zasigurno su pridonijeli muškarci i članovi naše najveće udruge HKŠU „Velebit“ u Baden Württenbergu.

Naše žene i jesu nešto posebno, lijepo i dobro, zar ne?! I zaista su sve ovo zaslužile.

IZVOR:www.hrvatskiglas-berlin.com 

Copyright © 2019 Zabava za obitelj All rights reserved. Theme by Laptop Geek. | Bloggerized by FalconHive.