Photo:Pixabay

Molitve

Kršćanstvo

Katolici

Vjera

Religija

Molitvenik katolički



ŠTO TREBA ZNATI O MOLITVI?

Prava kršćanska obitelj trebala bi imati vremena za molitvu!Ovim vas,drage obitelji,potičemo na zauzetiju i ustrajniju molitvu,kako onu osobnu tako i molitvu u obitelji,u zajednici.Stoga,neka vam ovaj molitvenik bude svakodnevni prijatelj i pripomoć u vašim obiteljskim molitvenim druženjima.Za uvod,evo nekoliko naputaka-što biste trebali znati o molitvi:

MOLITVA JE SVAKO UZDIZANJE DUŠE K BOGU.Zato se može moliti na različite načine:
-ako samo u svojoj nutrini mislima i željama razgovaramo s Bogom;to je nutarnja molitva;
-ako misli i želje popratimo i riječima;to je usmena molitva;
-ako pjevamo nabožne pjesme;tko pobožno pjeva,dvostruko moli;
-ako razmišljamo o svetim istinama naše vjere,a pogotovo ako o njima razgovaramo ili neuke podučavamo;
-najsavršenija je molitva ako pobožno pratimo i sudjelujemo u svetoj Misi ili u drugim svetim obredima zajedno sa svećenikom i ostalim vjernicima.

KRŠĆANIN PRED BOGOM NIJE PROSJAK NEGO LJUBLJENO DIJETE koje se Bogu ne obraća samo onda kad treba njegovu pomoć,nego,prije svega,kad treba Bogu odati čast i slavu,zahvaliti mu i moliti za oproštenje.

KRŠĆANIN SE MOLI BOGU:
-Svako jutro i svaku večer;
-prije i poslije jela;kod službe Božje;
-kad crkveno zvono poziva na molitvu;
-u nevolji i napasti;
-u svakom važnijem poslu






MOLITI SE TREBA:
-pouzdano,jer Krist nam je obećao:"Što god zamolite u moje ime,učinit ću to";
-ponizno,jer moramo biti svjesni da smo bezvrijedni po sebi,a sva naša vrijednost dolazi od Božje darežljivosti;
-predano,to jest onako kao Isus na Maslinskoj gori:"Ne moja volja,nego tvoja volja neka bude!";
-ustrajno,jer Bog i svece pusti nekad da za jednu milost mole godinama.

MOLITVA JE:
-rješenje za mnoge probleme-potrebno je da ljudi ponovno počnu moliti,i sve bi se promijenilo i popravilo;
-pomirenje i ljubav između Boga i čovjeka-Isus je obnovio dijalog između Stvoritelja i stvorenja;
-bila Marijin život-kada nam Evanđelje govori o Mariji,uzima s njezinih usana molitvu;
-bila život svetaca-svi su oni bili ljudi molitve;
-životna potreba vjernika-kao što je jelo potrebno za fizički život,tako je molitva potrebna za čovjekov duhovni život;
-naša poveznica s Bogom-čovjekova usmjerenost prema zajedništvu s Bogom se najbolje ostvaruje molitvom;
-naš instrument spasenja-samo onaj koji moli pobjeđuje snage zla,sposoban je za obraćenje,sposoban je izabrati Boga i ljubiti ga na najpotpuniji način,i na koncu dobiva od Boga milost spasenja.

PRIPRAVA ZA MOLITVU
Kada se želite moliti,odvojite točno onoliko vremena koliko želite provesti u molitvi.Odaberite mjesto gdje ćete biti pribrani.Zauzmite udoban položaj (sjedenje,klečanje,ležanje,šetnja...).I opustite se.Tako pripravljate svoj duh i tijelo za susret s Bogom u molitvi.

IZVOR:Molitvenik "NAŠA OBITELJ",Župa sv. Andrije apostola Donji Andrijevci
**********************************************
Ispod su linkovi sa molitvama.Klikom na odabrani link ćete biti preusmjereni na molitvu u drugoj kartici.
**********************************************
Osnovne molitve-Oče naš                                                      Obiteljske molitve 
Osnovne molitve-Apostolsko vjerovanje                              Sveti Antun molitve 
Osnovne molitve-Kraljice neba                                            Sveta Ana molitva 
Obrasci vjere-10 zapovjedi Božjih                                        Sveti Valentin molitva 
Prigodne molitve-jutarnja molitva                                      Devetnica sv. Marti 
Prigodne molitve-večernja molitva 
Prigodne molitve-prije jela i poslije jela 
Prigodne molitve-molitva zahvaljivanja 
Prigodne molitve-za roditelje 
Prigodne molitve-za dar života 
Prigodne molitve-za djecu 
Prigodne molitve-za sretan brak 
Prigodne molitve-za materijalnu sigurnost 
Prigodne molitve-za svoje bližnje 
Prigodne molitve-za rastavljene 
Prigodne molitve-za one koji trpe u braku 
Prigodne molitve-za majčinstvo 
Prigodne molitve-molitva očeva 
Prigodne molitve-za one koje žele djecu 
Prigodne molitve-molitva mladića i djevojke 
Prigodne molitve-molitva mladih 
Prigodne molitve-u zaljubljenosti 
Prigodne molitve-Sv.Antunu za uspjeh u učenju 
Prigodne molitve-prije učenja 
Prigodne molitve-u osamljenosti 
Prigodne molitve-u nevolji 
Prigodne molitve-za bolesnika 
Prigodne molitve-za ozdravljenje 
Prigodne molitve-za unutarnje ozdravljenje 
Prigodne molitve-u starijim godinama 
Prigodne molitve-za sretnu smrt 
Prigodne molitve-protiv svakog zla 
Prigodne molitve-da osoba bude Kristova 
Prigodne molitve-obnova vjere u Isusa Krista 
Prigodne molitve-da ostanem čvrst u vjeri 
Prigodne molitve-za duhovna zvanja 
Prigodne molitve-za svećenike 
Prigodne molitve-za svetu Crkvu 
Prigodne molitve-predanje života Isusu Kristu 
Prigodne molitve-za dar ljubavi i oproštenja 
Prigodne molitve-za obraćenje nevjernika 
Prigodne molitve-za domovinu 
Prigodne molitve-molitva putnika 
Prigodne molitve-molitve vozača 
Prigodne molitve-za pokojne 
Prigodne molitve-strelovite molitve 
Molitva koju Bog neće odbiti 

Photo:Pixabay

Molitve

Sveti Josip

Kršćanstvo

Vjera

Vjernici

Katolici

Religija

Crkva

Katoličanstvo

Molitvenik




Prijedlog za listopadsku pobožnost

Sveti Josipe, zaštitniče Crkve, naše Domovine i naših obitelji. Ohrabreni tvojim primjerom brižljivog čuvara utječemo se tvome zagovoru da nas poučiš istinskoj vjernosti Božjoj riječi.

Ti si u snu ohrabren odlučio ostaviti sve svoje snove i prihvatiti put odlučne skrbi za Majku Božjeg Sina i djelo koje ti je povjereno. Zato, učeći u svjetlu tvoga primjera, molimo za dar hrabrosti koji će nas ojačati u našim kušnjama.

Tebi je poznato da su mnoge naše obitelji ispunjene hladnoćom, tjeskobom i nesigurnošću. Stoga te molimo: pogledaj na nas koji se povjeravamo tvome zagovoru i zagovoru Djevice Bogorodice s kojom si dijelio skrb za prve korake Božjega Sina.

Spomeni se, šutljivi pravedniče, da si vjekovima branio Crkvu u svim nedaćama i od različitih neprijatelja. S tvoga je lica vjekovima sjajilo svjetlo vjere i razgonilo tamu nevjere koja u svakom vremenu otežava rast Božjega kraljevstva u srcima ljudi. Kao što si bio zaštita Nazaretske obitelji, tako svojim zagovorom štiti naše obitelji od sviju zala kojima su izložene, a nadasve Crkvu da u nama jasnije odjeke Božji glas u vremenima rastuće nevjere i bestidnih lica.

O brižni čuvaru Isusa i Marije, brani nas od naših snova u kojima nema mjesta za nasljedovanje Kristova križa. Izmoli nam utjehu i snagu na putu vjere i ne uskrati nam svoga zagovora.


Amen.

Don Ivica Huljev

Župnik u Komiži i urednik stranice kroz-samariju.net

IZVOR:www.vjeraidjela.com 

Photo:Pixabay

Rim 6,3-4:

Ili zar ne znate: koji smo god kršteni u Krista Isusa, u smrt smo njegovu kršteni.

Krštenjem smo dakle zajedno s njime ukopani u smrt da kao što Krist slavom Očevom bi uskrišen od mrtvih, i mi tako hodimo u novosti života.

Putem krštenja kršćanin se identificira sa Kristovom smrću i uskrsnućem tako da njegovo biće biva transformirano. Uslijed te promjene, u njemu više nema mjesta za grijeh i njegov plod – smrt. Pavao ide još i dalje: onaj tko je sjedinjen s Kristom, mrtav je za grijeh i od sada živi Bogu!

Apostol ovdje podsjeća da je krštenje zapravo umiranje grijehu skupa s Kristom, i stoga definitivna separacija, odvajanje od temelja na kojemu je funkcioniralo čovjekovo prijašnje biće, kao što je Kristova smrt označila da više nema zemaljskog Isusa, onoga kojega oči vide.

Krštenik, napustivši jedan život postaje osposobljen živjeti životom samog Krista (usp. Gal 2,20) – on je novo stvorenje. Hoditi u smislu oznake za svjesno etičko ponašanje, Pavao posuđuje od SZ (Izr 8,20; 2 Kr 20,3) – Krist čovjeka osposobljuje da može voditi novi život hodeći bez grijeha!

Rim 8,1-9

Ta zakon Duha života u Kristu Isusu oslobodi me zakona grijeha i smrti.

Uistinu, što je bilo nemoguće Zakonu, jer je zbog tijela onemoćao, Bog je učinio: poslavši Sina svoga u obličju grešnoga tijela i s obzirom na grijeh, osudi grijeh u tijelu

da se pravednost Zakona ispuni u nama koji ne živimo po tijelu nego po Duhu.

Da, oni koji žive po tijelu, teže za onim što je tjelesno; a koji po Duhu, za onim što je Duhovo:

težnja je tijela smrt, a težnja Duha život i mir.

Jer težnja je tijela protivna Bogu: zakonu se Božjemu ne podvrgava, a i ne može.

Oni pak koji su u tijelu, ne mogu se Bogu svidjeti.

A vi niste u tijelu, nego u Duhu, ako Duh Božji prebiva u vama. A nema li tko Duha Kristova, taj nije njegov.

Nakon što je u Kristu nastupilo oslobođenje od grijeha, smrti i Zakona, kršćanin je osposobljen živjeti životom za Boga, čija ljubav je izlivena po samom Duhu Svetom kako bi postala dinamički princip novog kršćaninovog života!

U Starom zavjetu Duh je način na koji se opisuje Božje djelovanje u stvaranju (Post 1,2; Ps 104,30), oživljavanju (Ez 37,5) te odabiranju ljudi da provode Božji plan (Iz 11,2; Jl 3,1 [2,28]). To djelovanje ne dolazi od ljudi, ali djeluje u ljudima. U dualizmu kumranskih monaha spominje se veliki duh istine, što je vrsta anđeoske sile koja upravlja ljudima odozgor, no koja istodobno stanuje među njima i vodi njihove živote.

8,4 da se pravednost Zakona ispuni u nama, koji ne živimo po tijelu nego po Duhu:

Negacija mē, koja inače dolazi s konjunktivima, grčkom participu prezenta peripatousin, onima koji hode daje notu kondicionalnosti tako da drugi dio rečenice možemo prevesti ukoliko ne hodimo (živimo) po tijelu nego po Duhu.

Ovime Pavao jasno daje do znanja kako kršćanski život nije nešto što samo po sebi izvire iz krštenja nego da ovisi o kontinuiranoj suradnji sa milošću Božjom – „koračanjem“ u Duhu. Dakle, identitet kršćanin ne stječe činom krštenja nego življenjem krštenja.

Ako je spontan, čovjek je orijentiran sam na sebe, ako i čini dobro, onda čini zato što to njemu odgovara. A sve dok ostajem u kriterijima moga JA, još nisam izišao iz svoje „tjelesnosti“ i nisam otvoren Duhu. Oni koji žive pod vlašću tijela, svoje misli i stremljenja upravljaju naravnim težnjama; njih Pavao opisuje u Gal 5,19: A očita su djela tijela. To su: bludnost, nečistoća, razvratnost, idolopoklonstvo, vračanje, neprijateljstva, svađa, ljubomor, srdžbe, spletkarenja, razdori, strančarenja, zavisti, pijančevanja, pijanke i tome slično.

Na što se odnosi život po Duhu, vidimo u Gal 5,22 on ih nabraja plodove Duha: ljubav, radost, mir, velikodušnost, uslužnost, dobrota, vjernost, blagost, uzdržljivost.

Osjetimo koliko se ovdje radi o nečem drugačijem – to je dašak novoga svijeta, novog života koji je nadomak ruke. Kojega možemo usvajati u sebe. Kojeg nam Bog daruje upravo zato.

Što bi to značilo u praksi:

Npr. Pavlova preporuka zazirite oda zla, prianjajte uz dobro! (Rim 12,9).

– zazirati od zla – znači ne misliti na bludnost, neprijateljstva, svađu, ljubomoru, razdore ni svoje a ni tuđe; ne stavljati ih pred oči; ne misliti da su normalno ponašanje i rješenje za bilo koji problem;

– prianjati uz dobro – imati u mislima npr. uslužnost, dobrota, vjernost, blagost; njih i druge vrijednosti Duha; u granicama svoje ograničenosti njih učiniti mjerilom svoga razmišljanja, djelovanja i života uopće; uskoro čovjek osjeti kako mu u srce ulazi ljubav, radost i mir. On u svoj život unosi Božji svijet i ovaj svijet u kojem živi mijenja u onaj Božji.

Tu onda može nastati nešto novo – tu čovjek postaje sposoban za svako dobro djelo, za povjerenje, za solidarnost – da s drugima može graditi novi svijet. Tako se postaje novi čovjek – koji nije sitničav na mrvice tuđeg zla ili zluradosti a širokogrudan je u dobru – u razmišljanju dobrim mislima i činjenju dobra.

Novo – to je ključna riječ! Ne kakav sam bio do ovog momenta, nego ono novo što mi Bog nudi – to pustiti u svoje misli, u svoju pamet. Zar ne kako bi bilo lijepo da u mojoj kući bude ljubav, radost, mir, velikodušnost, uslužnost, dobrota, vjernost, blagost, uzdržljivost… Ona bi procvala. Osjećamo taj dašak novog svijeta – ali, kako će to ući u moju kuću. Preko koga? Pa preko mene! Neću li ispasti budala ako se tome posvetim i riskiram? Evo, ključnog pitanja! I što ljudi obično naprave? Odustanu. I time skačemo sami sebi u usta – maloprije smo rekli kako bi ovi Božji darovi bili blagoslov za moju kuću a sada okrećemo glavu od njih! I nije čudo da su nam kuće takve kakve jesu, da su nam sela i gradovi takvi i da nam je domovina takva. Tu se vidi koliko smo podijeljeni u sebi i onda je i naš svijet rascijepljen, shizofren kao i naša visoka razmišljanja koja se razliku od djela koja malo toga novog zidaju.

Evo što je život po Duhu: kazati Bože, ja to ne mogu i ne znam, ali ići ću kako me ti budeš vodio. Tu počinje, ako čovjek to može reći, onda ulazi u područje Duha Svetoga. Onda u njemu i oko njega počinje Božji svijet. Koliki su ljudi to doživjeli – da su mogli i ono što ne mogu. Njima više ne treba dokaz da postoji Bog. Žive od njega. Pavao je to rekao – u meni živi Krist (Gal 2,20).

Takav korak u novinu počinje ozbiljno mijenjati svijet u smjeru dobra. Pavao, nakon što je osjetio Božji poziv i krstio se – a svi mi smo kršteni – otvorio se djelovanju Duha Božjeg u sebi. Osluškivao je njegov glas i onda krenuo. Bog je trebao nekoga tko će uraditi herojske stvari i Pavao se spremno odazvao. Za njega je to značilo strašne sukobe sa okolinom, pa i u najvoljenijoj mu Crkvi, a osim toga i progone izvana: U naporima – preobilno; u tamnicama – preobilno; u batinama – prekomjerno; u smrtnim pogiblima – često. 24Od Židova primio sam pet puta po četrdeset manje jednu. 25Triput sam bio šiban, jednom kamenovan, triput doživio brodolom, jednu noć i dan proveo sam u bezdanu. 26Česta putovanja, pogibli od rijeka, pogibli od razbojnika, pogibli od sunarodnjaka, pogibli od pogana, pogibli u gradu, pogibli u pustinji, pogibli na moru, pogibli od lažne braće; 27u trudu i naporu, često u nespavanju, u gladu i žeđi, često u postovima, u studeni i golotinji! (2 Kor 11,23b-27). Rezultat: slomljeni obziri u ondašnjoj Crkvi – iako su Židovi bili osjećajno navezani na starozavjetni Zakon, Pavlovim zauzimanjem priznalo se da nas spašava Kristova žrtva na križu i da se u Crkvu mogu puštati ljudi iz poganstva – a tu su i naši pradjedovi – bez da prije moraju postati židovi i vršiti Zakon! Kolike je desetke tisuća kilometara Pavao prohodao i preplovio da ovu vijest pronese po ondašnjoj Evropi.

Da nije njega i naši bi se pradjedovi i očevi vjerojatno i dalje klanjali drveću i kamenju jer ne bi čuli za pravog Boga, Boga koji ljubi čovjeka toliko da umire za njega. Dakako, na koncu Pavao je i ubijen, no on je čovjek kojemu to nije bio neki veliki problem – družeći se sa Duhom Božjim iznutra je nadilazio granice ovog života i znao da je bolje otići, jedino zbog onih koje je vodio bolje je da još neko vrijeme ostane (usp. Fil 1,23-26).

A gdje smo mi? Bog od nas ne traži takve silne stvari kao od njega. Ali upravo zato smo u opasnosti ostati sitne račundžije koji će reći – neću ni probati da me netko ne bi krivo pogledao; neći da mi se netko ne smije! Ako činim dobro i to ozbiljno, neće mi se smijati pametan čovjek nego budala. Eto što mnogi kršćani čine – zbog eventualnog podsmijeha neke budale odbijaju poziv Duha Svetoga i kršćanstvo ne žive ozbiljno! Jesmo li mogli gore uvrijediti Božju mudrost i ljubav? I onda još dođemo i čekamo da nam oprosti!?

Oprostit će on, uvijek oprašta, ali kada ćemo mi Njemu dati šansu? Kad ćemo dati šansu svom životu, svojoj obitelji? Nemojmo se zavaravati, naša djeca su zaslužila bolje obitelji, dom sa više razumijevanja i blagosti nego što ga imaju sada. A mogli su ga imati besplatno – da je njihov otac i majka ozbiljno shvatio što to znači – biti kršćanin, biti roditelj – svome djetetu prvi učitelj vjere i životne mudrosti. A većini roditelja ovo nije ni na kraj pameti. Oni se bore sa „važnijim“ stvarima. Znamo sa kojim…

Da, Bog je velik, prebogat u svom milosrđu i trajno, danonoćno nam nudi, čeka nas sa darom svoga Duha da nas povede u prostore nutarnje slobode, dubokog shvaćanja života u svjetlu Božje mudrosti, da nas okrijepi da i sami doživimo nešto od onoga što je proživljavao Apostol naroda-Pavao. Njemu, kada je to doživio, ni na kraj pameti ne bi palo vratiti se nazad. I ne samo njemu…

Ako i nama Bog pruža tu priliku, pružimo je i sami sebi.

Predavanje na tribini u Nuštru, 18. veljače 2011.

Dr. Ivica Čatić
Župnik u Rumi, profesor Novoga zavjeta na KBF-u u Đakovu i urednik stranice sveto-pismo.net

IZVOR:www.vjeraidjela.com 

Photo:Pixabay

27. rujna Crkva časti sv. Vinka Paulskog, sveca iz 16./17. st., rođenog u Francuskoj, koji se odlikovao posebno jednostavnim i marljivim životom, neumorno skrbeći za potrebite, bolesne, siromahe. Posebno je poznat i cijenjen kao utemeljitelj lazarista (misijska družba) i sestara milosrdnica, a obje te družbe djeluju i u Hrvatskoj i neumorno nastavljaju njegovo poslanje.

Sv. Vinko Paulski rođen je 24. travnja 1581. god. u malom francuskom selu Pouy, u siromašnoj seljačkoj obitelji, u vrijeme oštrih borbi između protestanata i katolika, kao i u vrijeme velike duhovne i materijalne zapuštenosti u puku i prilične gramzivosti među plemenitašima i svećenstvom.

Kao dječak, napasao je stada ovaca i svinja svoga oca, a kada je njegov otac vidio da mu sin ima izražene intelektualne sposobnosti, odlučio ga je školovati za svećenika, s ciljem kako bi od toga, jednom kada Vinko dobije dobru župu i trajnu nadarbinu, izvukao materijalnu korist. Ni sam Vinko nije bitno drukčije razmišljao, nego je i on svoju svećeničku službu više razumijevao kao dobar poslovni pothvat, nego životni poziv.

No, ne samo da im se želje nisu ispunile, nego se ta odluka pokazala poslovnim promašajem, jer za dugo godina Vinko nije postao župnikom i nije imao nikakvih materijalnih prihoda, te je zapao u velike dugove i doslovno je morao iščeznuti pred svojim vjerovnicima.

Ipak, naredne će godine donijeti bitne promjene, koje će ga okrenuti drugim smjerovima.

Jednom je prilikom putovao brodom iz Marseillesa, a na putu su ih napali turski gusari i prodali Vinka kao roba u Tunis. U takvim novonastalim okolnostima je polako sazrijevao, ali ne u potpunosti. Ondje je, naime, imao nekoliko gospodara, a zadnji je bio bivši fratar koji je prešao na islam, no sveti Vinko je svojim stavovima i riječima bitno utjecao na njega, te se taj ponovno obratio na kršćanstvo, a potom su obojica pobjegla u Avignon.  Bilo je to 1607. ili 1608. god. Iako je proživio gorko iskustvo roba, to ga nije odvratilo od materijalističkog pogleda na svijet, te je i dalje najviše sanjao kako se dočepati dobre župe i dobre nadarbine.

No, ta mu se želja neće ispuniti još nekoliko narednih godina. Ipak, počeo je obnašati neke službe koje mu istina nisu donosile nekakvu materijalnu dobit, ali su ga uvukle u život plemenitaša i preko njih se upoznao s mnogim utjecajnim ljudima, što će kasnije itekako iskoristiti na dobro. Između ostaloga, bio je i kapelan prve žene kralja Henrija IV. – Margarete de Valois.

Konačno je nakon 12 godina svećeništva postao i župnik u jednom mjestu nedaleko od Pariza. No, polako se i njegov pogled na svećeništvo mijenjao, te je uskoro postao požrtvovni pastir koji se svim snagama brine za svoje stado.

U tom je smislu jedna zgoda odigrala presudnu ulogu. Naime, dogodilo se da su svih šestero članova jedne obitelji teško oboljeli i nije bilo nikoga da ih poslužuje, te je to svetog Vinka vidno uzdrmalo i o tome je propovijedao svojim župljanima na svetoj misi, a ovi su odmah, u velikom broju, nesebično priskočili u pomoć. Takav vid solidarnosti ga je iznimno oduševio i shvatio je da je jedini put pomaganja mnoštvu ubogih i bolesnih dobra organiziranost, pa je u tom smjeru i prionuo na posao.

Nagovarao je bogate gospođe da se uključe u karitativan oblik pomaganja siromašnima i bolesnima, što su mnoge od njih svesrdno i činile, no među njima nije našao one koje su bile spreme konkretno se skrbiti za potrebite njegovanjem i fizičkim služenjem, nego su svoj oblik pomaganja isključivo svodile na materijalni.

Ipak, pronašao je nekoliko istomišljenika koji su mu se pridružili, pa je osnovao Bratovštinu kršćanske ljubavi, a 1625. god. i Misijsku kongregaciju, čije je sjedište bilo u Saint-Lazareu, te su po njemu nazvani lazaristi. Ubrzo su se proširili po cijeloj Francuskoj, djelujući u ubožnicama, bolnicama i sirotištima francuskih gradova, a potom su se proširili i u drugim zemljama.

Kada su prigodom jednih misija Vinkovi misionari propovijedali narodu kako se pomaže siromasima u Parizu, istupila je jedna djevojka imenom Margaret Naseau i rekla kako im se želi pridružiti i konkretno skrbiti za potrebite. Margaret se toliko dala u služenje siromasima i bolesnima da je uskoro i sama oboljela i umrla, ali je svojim činom potaknula mnoge druge djevojke koje su slijedile njezin primjer. U tom je pogledu posebno prednjačila udovica Louis de Marillac, s kojom je sveti Vinko 1633. god. utemeljio Družbu milosrdnih sestara.

Preko tih sestara sveti je Vinko učinio ono što nikome prije nije uspjelo. Naime, do tada su sve redovnice isključivo živjele klauzurnim oblikom života u samostanu, a sveti Vinko je znao da njegove sestre ne mogu pomoći siromasima i bolesnicima na takav način, nego nužno moraju djelovati u bolnicama, sirotištima, domovima, ubožnicama, po kućama i na drugim mjestima, ali nikako u samostanima, pa su sestre djelovale gotovo tajno, bez nekakve vidljivije javne povezanosti, jer bi ih javnost dovela u veliku opasnost da im se zabrani takav rad na apostolatu.

Te su sestre kasnije utrle put i mnogim drugim tzv. aktivnim ženskim redovima, odnosno onima koji nisu isključivo vezani uz samostan, nego svoje djelovanje organiziraju izvan njega, a i same su milosrdnice mogle s vremenom otvorenije pokazati svoju karizmu, onda kada su rezultati njihova rada bili prepoznati i priznati.

Biografi svetoga Vinka kažu kako se sav dao u pomaganje drugima, te se vrlo fizički pri tome iscrpljivao, spavajući svega nekoliko sati dnevno. Iza njega je ostalo oko 3.000 sačuvanih različitih pisama i misijskih nagovora, iz kojih saznajemo puno i o samom svecu i o njegovu djelovanju, a kažu da ih je napisao znatno više, oko 50.000. Početkom 1660. god. sve više gubi snagu i gotovo postaje nepokretan, a 27. rujna iste godine umire. Papa Benedikt XIII. proglasio ga je blaženim 1729. god., a svetim ga je proglasio papa Klement XII. 1737. god.

Njegove sestre milosrdnice i njegovi lazaristi i danas djeluju na raznim karitativnim i socijalnim područjima, kao što su bolnice, sirotišta, škole, vrtići, starački domovi, a djeluju i tako što obilaze nemoćne po kućama i pomažu im, te se značajno skrbe i za napuštenu djecu.

Uz mnoge druge zemlje, i jedna i druga zajednica postoji u Hrvatskoj. Tako je još prvi zagrebački nadbiskup Juraj Haulik doveo u Zagreb 1845. god. sestre milosrdnice i u Frankopanskoj ulici im podigao samostan, a crkvu posvetio svetom Vinku. Milosrdnih sestara svetog Vinka u Crkvi u Hrvata danas ima oko 650, a djeluju u četiri provincije, razmještene u Zagrebu, Rijeci, Splitu i Sarajevu.

Lazaristi, odnosno misionari sv. Vinka djeluju u Hrvatskoj od 1958. god., a imaju svoju kuću na području Vrapča u Zagrebu, te se pastoralno skrbe za tri župe, od kojih se jedna  nalazi u sklopu Psihijatrijske bolnice Vrapče.

Od 1992. god. postoji u Hrvatskoj i međunarodna udruga sv. Vinka Paulskog, koja se bavi iskazivanjem djela milosrđa na različitim područjima, a posebno brineći se za bolesne, napuštene, djecu s poteškoćama u razvoju, zatvorenike, ovisnike, beskućnike, siromašne i druge koji su izravno ili neizravno marginalizirani.


Sveti Vinko se štuje kao zaštitnik siromaha, bolesnika i karitativnih i socijalnih djelatnika. Njegova karizma i sve ono što je činio iz ljubavi prema drugima, pokazuje i nama danas put koji bi valjalo slijediti, te se tako na neki način pridružiti zauzetijem djelovanju onih koji izravno nasljeduju smjernice koje im je njihov utemeljitelj ostavio.

Molitva sv. Vinka Paulskog

Gospodine, učini me dobrim
prijateljem svih,
učini da moja osoba zrači povjerenjem:
onima koji pate i žale se,
onima koji traže svjetlost daleko od Tebe,
onima koji žele početi, a ne znaju kako,
onima koji se žele nekome povjeriti
a ne osjećaju se sposobni.
Gospodine, pomozi mi,
da ne prođem blizu nekoga
s licem bez osjećaja,
sa zatvorenim srcem, ubrzanim korakom.
Gospodine, pomozi mi da odmah osjetim:
za one koji su kraj mene,
za one koji su zabrinuti i izgubljeni,
za one koji pate u sebi,
za one koji se osjećaju osamljeni
ne svojom voljom.
Gospodine, daj mi taj dar
da mogu ići u susret srcima.
Gospodine, oslobodi me sebičnosti,
da Ti mogu služiti,
da Te mogu ljubiti,
da Te mogu osjetiti,

u svakom bratu koga susretnem.

Mr. Snježana Majdandžić-Gladić
Urednica stranice zlatnadjeca.com

IZVOR:www.vjeraidjela.com 

Photo:Pixabay

U bolničkoj sobi smještena su četiri kreveta i svi su popunjeni bolesnicima. Nisu teški bolesnici. Mogu ustati, šetati se, jesti… Tu su na pretragama zbog nekih lakših bolesti. Prilikom prvog pohoda spomenuo sam im da bi bilo dobro da se ispovjede, pričeste i prime bolesničko pomazanje jer preko tih sakramenata Bog pomaže bolesniku. Nitko od njih nije pristao primiti niti jedan sakrament. Ta nismo mi teški bolesnici, opravdavali su svoje neprimanje sakramenata. Kako nisu teški bolesnici a nije ni božićno ni uskrsno vrijeme, nisam ni ja inzistirao toliko na tome da prime neke od sakramenata. Prilikom daljnjih pohoda nisam im više spominjao sakramente nego bih ih samo pozdravio, upitao kako su i odakle su i kako im je u bolnici, više sam to činio da šutke ne prođem kroza sobu negoli što bi mi ti podaci trebali. Ostali su u bolnici nekoliko tjedana. Kroz to vrijeme pohodio sam ih više puta.

Možda nakon moga petog pohoda jedan od njih izišao je iz sobe za mnom na hodnik. Vidim da mi nešto želi reći samo da drugi ne čuju.

– Velečasni, nešto bih vas pitao?

– Samo pitaj, ako vam što mogu pomoći?

Mislio sam da će tražiti da mu u Karitasu potražim lijekova jer bolesnici to ne žele tražiti javno.

– Bih li se ja mogao ispovjediti?

– Pa radi toga me Crkva i odredila da obilazim bolesnike.

– Ali ja se godinama nisam ispovijedao?

– Svatko tko je kršten a nema neke zapreke za ispovijed i kaje se za grijehe i želi se popraviti, može se ispovjediti.

– Kakva zapreka može biti za ispovijed?

– Na primjer, ako netko živi nevjenčano i ne želi se vjenčati a htio bi se ispovjediti.

– Onda u mene nije taj slučaj. Ja sam se bojao da godine neispovijedanja možda nisu zapreka. Čim ste vi prvi put ovdje spomenuli da se možemo ispovjediti, ta mi misao nije dala više mira. U meni je nastala neka čudna borba. Nešto mi je govorilo: ispovjedi se; ti to moraš učiniti; ako sad to ne učiniš, kad ćeš; ovdje imaš nepoznata svećenika koga nikada više nećeš sresti u životu, iskoristi tu priliku. A opet nešto me s druge strane ometalo: ne, nemoj to sada ovdje pred svijetom; ta godinama se nisi ispovijedao što bi i sada pogotovo ovdje pred nepoznatim svećenikom. A vi prilikom pohoda više niste spominjali ispovijed. Što ste vi više šutjeli, mene je sve nešto žešće poticalo na ispovijed. Nisam mogao više izdržati ovu unutarnju borbu zato sam vam pristupio. Ja to ne bih danas učinio jer sam i zaboravio što sve treba uraditi, nego ako imate uza se neki molitvenik da mi ga pozajmite da se malo pripravim pa sljedeći put kad dođete ispovjedit ću se.

Dao sam mu brošuricu Kako se ispovijeda i rekao mu da se ništa ne boji jer i ja ću mu pomoći da to što bolje obavi.

Prilikom sljedećeg moga pohoda bolesnik se ispovjedio i pričestio. Ispovijed je bila dugačka i temeljita. Nakon primljenih sakramenata bolesnik je sa suzama zahvaljivao na ovome daru. Ostao je u bolnici još neko vrijeme. Kad bih mu god došao u pohod, on bi mi se stalno ispričavao kako ne može dovoljno da mi zahvali na ispovijedi. Stalno se trudio da mi protumači kako oni koji se redovno ispovijedaju a nemaju teških grijeha možda ne uviđaju veličinu dara koji nam je Bog podario po sakramentu svete ispovijedi.

IZVOR:Preuzeto iz knjige: Radoslav Zovko, Priče bola i radosti, Mostar, 2005.

Crkva na kamenu / www.cnak.ba 

Photo:Pixabay

U nekom je selu na jednom našem otoku bio običaj da glave obitelji biraju župnika. I sve je dobro išlo dok nije umro stari župnik. Poslije sprovoda – a jadnik se u grobu nije ni ohladio – okupe se glave obitelji u bratimskoj kući na dogovor. Nakon slanih srdela i čaše vina reče jedan: “Treba izabrati nekoga tko je svet.” Drugi će na to: “A ne, nije to dosta, nama treba netko mudar.” Na taj prijedlog svi malo zastanu pa će treći: “Sve to, braćo, stoji, slažem se, ali nama se hoće netko razborit.” Ovaj još nije sve ni izgovorio, a već se iz ugla začu četvrti glas: “Ne, ne braćo, bilo je u selu takvih. Zaludu je sve to ako nije moćan.” “Kako misliš moćan?” – upitaše ga. “Pa da može otjerati vjetrove, oblake i hrušteve, poslati kišu, zaustaviti grad, poplavu i studen.” Prijedlog se svidje selu, lica im se ozare te s radošću prihvate taj prijedlog.

Već sutradan otokom se pronese glas da u onom selu hoće moćnog župnika. Prolaze dani, prolaze mjeseci, ali nitko se ne javlja. Uto se proču da neki mlad i tek zaređen svećenik ima volje pristati i biti njihov župnik. Čuli to i okolni svećenici pa se zgroziše i počeše ga odvraćati od njegova pristanka. Danima su ga uvjeravali, molili i kumili da se ostavi čorava posla, jer to što selo hoće jedino je u Božjoj moći. Ali on se nije dao odgovoriti. Odlučan u svom naumu jednoga se dana pojavi u onom selu. Selom se brzo pronese glas i, kako to već u selu biva, začas se pred crkvom okupi cijelo selo, mladi i stari. Svećenik im iznese da želi biti njihov župnik. Rekoše mu: “Znate li što od vas očekujemo?” A on će: “Znam, i to što vi hoćete, ja mogu. Samo da znate, pristat ću ako vi pristanete na moj zahtjev.”

“Da čujemo” – rekoše.

“Kad selu bude trebala jedna od dogovorenih stvari, vi se najprije dogovorite što hoćete pa onda neka mi to dođu kazati četvorica s kojima ću se lako dogovoriti.” Selo pristane, on prihvati, biskup potvrdi.

I sve je teklo u najboljem redu. Prođe zima, dođe ljeto. Vrućine učine svoje, a suša gotovo spali i ono malo preostale zeleni. Strpljenje bijaše na izmaku. Da ne bude većeg zla, selo se dogovori da im župnik pošalje kišu – sad ili nikad. Poslije dogovora u selu, kako je već bilo predviđeno, četvorica odoše i javiše župniku da selo hoće kišu.

“Čudim se da niste prije došli”- reče im.

“Selo hoće kišu” – rekoše.

“Dobro, a žele li baš svi kišu” – upita ih.

“Da, velečasni, baš svi.”

Došavši do prozora, pogleda u nebo pa im reče: “Kad je tako, onda nam se dogovoriti za dan.”

“Mate, kad ću poslati kišu?”

“Sutra” – odgovori.

“A ne, to ne dolazi u obzir” – ljutito će Jakov.

“Sutra moram skupiti sijeno. Padne li sutra kiša, sve će mi uništiti. Još mi samo to treba!”

Vrteći se po uredu župnik dometnu: “Dobro, hoćemo li prekosutra.”

“Bože sačuvaj, velečasni”- glasno će Jure. “Ja prekosutra moram na put. Neću da me kiša smoči po putu pa da dobijem upalu. Još mi samo to treba, a cijelu sam zimu liječio kosti.”

“Zorzi, što ti predlažeš” – upita župnik.

“Velečasni, ja bih u petak.”

Kad je on to izgovorio, svi mu se u jedan glas usprotive: “Ti si Zorzi lud. U petak nam je u selu pazar. Podne li u petak kiša, bit će psovke, vike i kletve. Nećemo izvući živu glavu.”

“Eto vidite”- dometnu župnik – “kad se vi četvorica ne možete dogovoriti, što bi bilo da cijela župa dođe. Zato ćemo ovako, idite vi lijepo kući pa kad se selo dogovori u koji dan želi kišu, onda dođite i bit će kiše za svakoga.”

Kažu da se još nisu vratili, a otada je prošlo mnogo godina.

Prema pučkom kazivanju

Don Ivica Huljev
Župnik u Komiži i urednik stranice kroz-samariju.net

IZVOR:www.vjeraidjela.com 

Photo:Pixabay

U ranijim su vremenima obrednici predviđali molitve i ophode u raznim prigodama, pa tako i u vremenu kada bi izbila bilo kakva elementarna nepogoda ili kakva druga nevolja. Odmah bi se vjernici okupljali i zajedno sa svećenikom svoje molbe uputili Bogu, ponizno vapeći da ih oslobodi od te nevolje.

Tako, između ostaloga, pronalazimo u Đakovačkom obredniku iz 1878. god. Provod za vedrinu (odnosno ophod za prestanak kiše i opasnosti od poplave), te Provod u kojoj god nevolji (odnosno ophod da Bog izbavi svoj narod od bilo koje opasnosti).

Koliko god nam se molitve koje su se tada molile mogu danas činiti teološki nedorečene, ipak valja imati na umu kako su ih ljudi srčano molili, odnosno doslovno vapili Bogu da ih oslobodi od nevolje koja ih je pogodila, a za koju su bili uvjereni da su ju zaslužili svojim grijesima.

U ovim uistinu teškim vremenima, kada nam poplave prijete sa svih strana i kada su mnogi i mnogi životi ugroženi, a domovi i usjevi uništeni, dobro je prisjetiti se starih obrednika.

Stoga donosimo dvije molitve iz navedenog Đakovačkog obrednika (obje su izvadci iz svojih ophoda), ali koje ćemo, zbog arhaičnog jezika kojim su pisane, prereći današnjim rječnikom.

MOLITVA ZA VEDRINU

Bože, ti kojega vrijeđa grijeh, a pokora ublažuje, milostivo pogledaj na prošnje svoga naroda, i bičeve srdžbe svoje, koje smo za grijehe zaslužili, odvrati od nas.

Vapijemo k tebi, usliši nas, Gospodine, i udijeli nam, molimo te, vedrinu zraka, da, iako pravedno za grijehe svoje trpimo, osjetimo tvoje milosrđe i tvoju blagost.


Molimo, svemogući Bože, tvoju blagost, da obuzdaš kišnu poplavu i udostojiš nam se udijeliti vedrinu lica svoga. Po Gospodinu našemu Isusu Kristu, Sinu tvome, koji živi i kraljuje u sve vijeke vjekova. Amen.

MOLITVA U BILO KOJOJ NEVOLJI

Svemogući Bože, ne prezri naroda svoga koji ti u svojoj bijedi vapi, nego, poradi slave imena svoga, milostiv budi nama bijednicima.

Neizrecivo milosrđe svoje, Gospodine, milostivo nam iskaži: oslobodi nas sve zajedno svih grijeha i kazni, što smo ih zaslužili.

Udijeli nama, slugama tvojim, molimo, Gospodine Bože, uživati uvijek zdravlje tijela i duše, i po slavnom zagovoru Blažene Djevice Marije izbaviti se iz ove nevolje i uživati vječnu radost.

Bijedu našu, molimo te Gospodine, milostivo pogledaj, i odvrati od nas srdžbu svoju, koju smo zaslužili.


Bože, utočište naše i kreposti, početniče bogoljublja, usliši ove bogoljubne molbe svoje Crkve, i udijeli nam da ovo što molimo uistinu i zadobijemo. Po Gospodinu našemu Isusu Kristu, Sinu tvome, koji živi i kraljuje u sve vijeke vjekova. Amen.

Mr. Snježana Majdandžić-Gladić
Urednica stranice zlatnadjeca.com

IZVOR:www.vjeraidjela.com 

Photo:Pixabay

Kažu nam kako su kršćani netolerantni zato što se ravnaju dogmama ‘iz neke prašnjave znanstveno-fantastične knjige stare 2000 godina’, a koje nisu uklopive u neke ‘vrijednosti’ koje nam se u 21. st. pokušavaju nametnuti odozgora. Još nam kažu kako kršćani nasilno nameću svoj moral i svjetonazor svima drugima. Dodaju i to da su upravo religije kao što je kršćanstvo zaslužne za mnogobrojna krvoprolića u prošlosti. Također zazivaju raskidanje Vatikanskih ugovora i društvenu marginalizaciju ne samo Crkve kao institucije, nego i ljudi koji javno ispovijedaju svoju kršćansku vjeru. Uz naravno standardno optuživanje Crkve da je u svojoj prošlosti bila predvodnica borbe protiv znanstvenog napretka i da su njezini pastiri pohlepni ljudi bez solidarnosti.

Ove kritike odavno već nisu dio nikakvih rubnih skupina po bespućima interneta ili nekih radikalnih, ali marginalnih marksista u politici. One su postale mainstream i umjetno se, putem sve kontroliranijeg javnog mijenja, ustoličavaju u javnom životu (i) naše zemlje, a sve veća kritična masa svih društvenih slojeva počinje pridavati sve veću važnost ovakvim protukršćanskim pamfletima.

Što npr. reći na zakon koji krši slobodu vjeroispovijesti, i to na način da tjera katolike da pod sredstvima prisile moraju sufinancirati javno zdravstvo, a samim time i pobačaje, umjetnu oplodnju, kontracepcijske pilule, a već sutra možda eutanaziju, surogat majčinstvo i promjenu spolova ? Što reći na takav udar na slobodu vjeroispovijesti ?

To da netko nije kršćanin za kršćanina je logična stvar. Ne postoji naime kršćanska verzija talibana i Šerijatskog zakona. Kršćanoliko okruženje za kršćanina je sustav zapadne liberalne demokracije, neotuđiva individualna prava baš za svakog čovjeka i vladavina prava.
No nije li ironično da Crkvu i njezine članove za netoleranciju optužuju isti oni kojima smetaju ljudi koji svoju vjeru i svjetonazor shvaćaju ozbiljno ? Dakle oni koji druge optužuju za netoleranciju sami organski ne mogu smisliti one koji ne dijele njihove vrijednosti.

Mnogo toga je rečeno protiv kršćanstva. Pa ipak, nitko ne može zanemariti činjenicu da tu “znanstveno-fantastičnu knjigu staru 2 000 godina” mnogi ljudi, sebe uključujući, doživljavaju kao početak uređenja svog života i uređenja ljudi oko sebe, kao ishodište znanja, morala i mudrosti.

Što se tiče ubijanja u ime religije, nje je bilo puno više prije pojave kršćanstva (u poganskom svijetu) ili usprkos kršćanstvu (komunizam). Ako je jedna struja svojim utjecajem u društvu smanjila krvoproliće ili pridonijela ukidanju ropstva onda je to bila upravo kršćanska vjera.

Kada su u pitanju iznesene kritike protiv financiranja Crkve i Vatikanskih ugovora, one imaju smisla jedino ukoliko obuhvaćaju prethodni prestanak financiranja svih ljevičarskih nevladinih udruga za ljudska prava. Nakon toga neka se toliko puta napadnutoj Crkvi povrati sva imovina koju su joj komunisti oduzeli. Tek onda se može (i treba) razgovarati o eventualnom prestanku financiranja iste.
Država sama po sebi ne financira ništa; državu sačinjavaju ljudi i sve financiraju ljudi. A ljudi u našoj Hrvatskoj su u 85% katolici. Dakle katolici su ti koji financiraju sve iz proračuna, pa tako i svoju Crkvu. A nažalost prisilno financiraju i mnoge tzv. nevladine udruge za ljudska prava. I baš zato katolicima prvima odgovara prestanak “državnih” subvencija. Za katolike bi to bio jedan iznimno razborit prijedlog.

To što smo sekularna država ne znači da smo i totalitarna država. Ili netko kao prototipe najprikladnijih sekularnih država ističe SSSR i komunističku Kinu?

Dakle logično je da u sekularnoj državi ne postoji niti jedna institucionalno povlaštena religija niti službena državna religija. To ne bi trebalo nikome biti sporno, a ponajmanje kršćanskim vjernicima.

No to što je Hrvatska sekularna država ne znači da su i kršćanski vjernici u njoj državljani drugog reda!

A Hrvatska nije samo sekularna država, ona je isto tako i demokratska država. I u toj sekularnoj i demokratskoj državi Hrvati su u 85 od 100 slučajeva rimokatolici. Samim time nije nelogično da upravo u takvoj sekularnoj i demokratski uređenoj državi rimokatolici vode glavnu riječ, već je to nešto samorazumljivo.

Sekularna država, ukoliko je i demokratska, nigdje ne smije braniti slobodu ispovijedanja vjere. A podsjećam da sloboda ispovijedanja vjere ne znači samo ispovijedanje u svoja 4 zida ili u crkvenim zgradama, nego baš u prvom redu na javnoj površini i u javnom životu.

Kršćanin ne može biti kršćanin isključivo u privatnosti svoja 4 zida i/ili zgradi crkve. Ako je netko kršćanin onda je to i na ulici, i na radnom mjestu, i na sveučilištu, i na ulici, i u kavani, i u gostima, i u političkim organizacijima, i u civilnom sektoru – ma svuda gdje god dođe on je kršćanin i nosi svoje kršćanstvo sa sobom. Ovo navedeno sekularna država i sekularni zakoni ne samo da priznaju nego i potiču. To ne priznaju, ne potiču i na to imaju prigovor jedino mentalni komunisti i drugi totalitaristi.

Sloboda ispovijedanja vjere ne znači samo ispovijedanje u svoja 4 zida ili u crkvenim zgradama, nego baš u prvom redu na javnoj površini i u javnom životu.

Moral iz Dekaloga, raskošne gotičke katedrale i skulpture svetaca, načelo supsidijarnosti, praksa otvaranja sveučilišta i širenje pismenosti, znanstveni rad i forsiranje književnosti na narodnim jezicima, karitativne ustanove, redefinicija milosrđa kao velikodušnosti umjesto slabosti, prava žena, osuda tiranske vlasti, svetost svakog ljudskog života, sintagme koje su ušle u svakodnevnu porabu svih europskih riječnika (npr. 7 smrtnih grijeha) itd., sve su to stvari koje su prešle uski okvir kršćanske religije iz koje su izvorno potekle i postale su zajednička baština čitave Zapadne civilizacije.

Inzistirati na njima, čak štoviše nametati ih u javnom životu, nije nikakva stvar uskogrudnosti ili fanatizma kršćana. To je postao preduvjet pripadnosti samoj Zapadnoj civilizaciji. Po tome se danas razlikuju civilizirani ljudi od neciviliziranih.

Autor: Ivan Biki

IZVOR:www.sloboda.hr 

Photo:Pixabay

Opasnost za današnju Crkvu jest vidjeti znakove upozorenja i izjaviti:"Nije tako loše."Ne prepoznaju krajnju opasnost s kojom se suočavaju-zato što ne vole istinu.

Jeste li se ikada vozili i naišli na cestovni znak koji kaže:"Opasnost na cesti:Zabranjen prolaz"?

Jeste li pogledali niz cestu i pomislili:"Ne izgleda tako loše."I onda nastavili dalje?

Jednom sam napravio takvu pogrešku.Put je nakon nekog vremena nestao i morao sam se vratiti.

Srećom,mogao sam se vratiti.Čitao sam o nekima koji nisu bili te sreće.Suočavamo se sa sličnim situacijama u Crkvi Isusa Krista.

Apostol Pavao je podigao znak upozorenja u svojoj drugoj poslanici crkvi Solunjanima.

"...njega,čiji je dolazak po djelovanju Sotone sa svom silom i znacima i lažnim čudesima,i sa svim nepravednim zavaravanjem u onima koji propadaju jer nisu prihvatili ljubav prema istini da bi se spasili.I zbog toga će im Bog poslati djelotvornu zabludu da povjeruju laži,da budu osuđeni svi koji nisu povjerovali istini,nego su sebi ugodili u nepravednosti" (2.Sol. 2,9-12).

Apostol je dao slično upozorenje svom duhovnom sinu Timoteju:"A duh izričito veli da će u posljednja vremena neki otpasti od vjere priklanjajući se prijevarnim duhovima i naucima zloduha,podlegavši licemjerju lažljivaca ožigosanih u vlastitoj savjesti" (1.Tim 4,1-2)

Opasnost za današnju Crkvu jest vidjeti znakove upozorenja i izjaviti:"Nije tako loše."

Ne prepoznaju krajnju opasnost s kojom se suočavaju-zato što ne vole istinu.

Toliki su mnogi u crkvi zahvaćeni racionalizmom i relativizmom da više ne prihvaćaju apsolutnu istinu Božje Riječi.

Strah od Gospodina i upozorenja Svetog pisma ne pogađaju njihovo srce jer ne vole istinu.To ih čini izuzetno slabima na "djelotvornu zabludu" i vjerovanje u laž.

Kako osoba zna vjeruje li u laž,odnosno slijedi li prijevaru?

Ljudi voze niz opasnu cestu vjerujući da su savršeno sigurni zato što su u zabludi.Potpuno nesvjesni opasnosti ispred njih.

Tek kad prime prijekor Božje Riječi i ispravljanje po Božjoj Riječi,postaju svjesni da su na opasnoj cesti.

Osoba mora "primiti ljubav prema istini" od Duha Svetoga ako želi izbjeći opasnosti koje se danas nalaze u crkvi.A to su:

Opasnost od pretjerane milosti koja ne poziva na svetost života;

Pozitivno Evanđelje s naglaskom na Božju ljubav i dobrotu,ali bez poziva na pokajanje od grijeha;

Opasnost od slijeđenja proročkih riječi koje ne pozivaju na odgovornost provjere i potvrde u Božjoj Riječi;

Opasnost od traženja otkrivenja od anđela;

Opasnost od odlaska na grob poznatog Božjeg čovjeka ili žene za traženje pomazanja i prizivanje mrtvih.

Ta učenja slijede na tisuće ljudi u crkvi izvan kontrole;možda je to iz duhovne naivnosti ili možda zato što traže nešto novo i uzbudljivo što će ih podučiti.

Cijelo to vrijeme uopće nisu svjesni da prolaze pokraj "znaka opasnosti" Božje Riječi.

Apostol je uputio Timoteja:"Zli pak ljudi i varalice napredovat će iz zla u gore-zavodeći i bivajući zavedenima.A ti ostani u onome što si naučio i u što si uvjeren,znajući od koga si naučio i da od djetinjstva znaš Sveta pisma koja te mogu učiniti mudrim za spasenje po vjeri koja je u Kristu Isusu.Svako je Pismo od Boga nadahnuto i korisno za poučavanje,za prijekor,za popravljanje,za odgajanje u pravednosti,da čovjek Božji bude potpun,opremljen za svako dobro djelo" (2. Timoteju 3,13-17).

Tražite Boga da vam podari srce koje "voli istinu".

Proučavajte Božju Riječ i kopajte po Božjoj Riječi kao da tragate za čistim zlatom.

Jer doista i tragate!

Autor:F. Dean Hackett;Prijevod Vesna L.;IZVOR:www.charismamag.com 

PRENOSI:www.novizivot.net

Photo:Pixabay

IZVOR:

Hrvatski glas Berlin 

Piše:

Stjepan Poljaković






Za neke istine treba se boriti i treba ih svjedočiti. Uskrs, centralni i najvažniji blagdan u kršćana zaslužuje da se o njemu priča, ne jednom godišnje, nego bi on trebao biti lajtmotiv, nešto što nas prati i osvjetljava tminu svakodnevnice.

Za Božić govore da je najradosniji  kršćanski blagdan. Ne bih se složio. Božić je bitan, ali je samo uvod, početak plana spasenja koji se završio u uskrsnu zoru. Uskrsna zora i prazan grob  izvor su svjetlosti za one koji su spremni vjerovati.

Uskrs je nada i utjeha, izvor radosti i snage da se ide dalje.

Problem nastaje kada nestaje vjere. Vjera je nešto u što treba ulagati, nešto što zahtijeva svakodnevni trud, aktivnost, nešto o čemu brinemo do zadnjega daha.

Jednom davno, gore u nebeskim prostranstvima, počeo je rat između dobra i zla. Zlo nastoji skrenuti pogled vjernika i onih koji će to tek postati s centralne točke glede spasenja, žrtvenog janjeta, utjelovljenog Sina Božjeg, onoga koji je preuzeo misiju spašavanja i teret cijeloga svijeta.

Isus Krist, naš Spasitelj, pristao je biti premosnica između neba i zemlje. Ponor između neba i zemlje izazvan grijehom praotaca trebalo je premostiti. Premostio ga je golgotski križ i svi grijesi vjernih oprani su  krvlju nevine žrtve. Starozavjetnu janjad i ostale žrtve paljenice, pričesnice, pokajnice… zamijenila je jedna jedina i najsavršenija žrtva, Sin Božji, Isus Krist. Samo njemu imamo zahvaliti šansu, vjeru i nadu da ćemo jednoga dana proći kapijom raja.

Bog je odlučio žrtvovati najsvetije i najvrjednije ne bi li se tako grješni čovjek mogao opravdati pred slovom zakona. Sin Božji svojom krvlju isprao je naše kršenje zakona. Svi oni koji prekrajaju zakon ili mu umanjuju značaj, neka se zapitaju:

 „Zašto Bogu nikada nije palo na pamet  prekrojiti zakon, obznaniti da više ne vrijedi ? Zar je to bilo teže nego žrtvovati život najsvetijega u svemiru?“

Ta istina i sam Uskrs preznačajni su i preduboki da bi ju shvatili obični smrtnici koji  sve pokušavaju omeđiti tradicijom i liturgijom. Problem je što Duha Božjega ne možemo omeđiti, ograničiti, kao što nismo mogli ograničiti i zatvoriti Sina Božjega.

Posao kojeg danas radim, naučio me umijeću ponavljanja i suočio me s težinom borbe za život.

U svijetu konformizma koji ima cilj ugoditi nama, vijest da naš vječni život ovisi o služenju i vjerovanju u nešto što do kraja ne razumijemo, izaziva dozu odbojnosti.

Za misiju da iz dana u dan sebi i bližnjima moramo ponavljati istu stvar i pogled usmjeriti na nevidljivo i neshvatljivo, treba snage i upornosti, a upravo to nam nudi  uskrsli Krist.

Pitao bih stražare pred Kristovim grobom isto ono što su anđeli pitali apostole pred praznim grobom na Uskrs.

 „Zašto tražite živoga među mrtvima? Zašto 2 000 i kusur godina poslije Uskrsa držite stražu pred grobom koji je jednom za svagda ispražnjen?“

Pitao bih one koji na kalvarijama rone suze nad raspetim, zašto im je pogled uprt u križ koji je zapravo odavno prazan? Recimo to ovako: „Volite li vi svoje voljene vidjeti bolesne? Tko bi želio iz godine u godinu prolaziti agoniju umiranja nekoga koga voli?“

Kako  se tješimo kada netko umre? Tako da dogodine u isto vrijeme prolazimo njegov Križni put ili spoznajom da je umro i da ćemo se jednom sresti na rajskim livadama? Što nam je milije vjerovati?  Da je netko vječno mrtav ili vječno živ?

Lucifer se trudi skrenuti pažnju sa slave uskrsloga Sina i totalno mu je svejedno u što ćemo vjerovati.  Važno je da ne vjerujemo u Sina jer je Sin Spasitelj i žrtva pomirnica između neba i zemlje.

Ako skrenemo pogled s praznoga križa na Golgoti i praznoga groba Josipa iz Arimateje, ako zaboravimo ili nam vjera popusti, i mi počinjemo duhovno odumirati.

Susret s Kristom rađa plodom promjena. Možda je strah od susreta veći od naše vjere? Možda se vjerovanje, koje Bog od nas danas traži, ne uklapa u sadašnje planove i hodogram pa se odlučujemo za šablonu. Omeđeni tradicijom, krijemo se iza imena crkve u kojoj sjedimo, i zakona koje pokušavamo zaobići. Kršćanstvo se temelji na vjeri u vječni život, evanđelje je radosna vijest, a najradosnija vijest za sve je da je Sin Božji uskrsnuo i da po tome Uskrsu imamo pravo vjerovati u svoje uskrsnuće i vječni život.

Namjerno sam ovo ostavio za tjedan iza Uskrsa, da se ponovo zamislimo nad tim danom, da nam taj dan bude utjeha i temelj vjere i svjetlost u ovoj dolini suza.

IZVOR:www.hrvatskiglas-berlin.com 

Photo:Pixabay

Jedan od četvero ljudi koji se identificiraju kao "kršćani" u Engleskoj kaže da vjeruju da se fizičko uskrsnuće Isusa Krista nikada nije dogodilo,prema najnovijoj anketi.

Agencia Comres je ispitala 2,010 odraslih Britanaca u razdoblju od deset dana,tako što im je postavljala određena pitanja o Bibliji i Uskrsu.Radio BBC je na Cvjetnicu iznio rezultate ankete,a odnosila se na kršćane koji odlaze u crkvu barem jednom mjesečno.

Iako će veliki broj Engleza slaviti Uskrs u nedjelju,pola stanovnika smatra da se ono nije dogodilo,a s njima se slaže i svaki četvrti kršćanin.

IZVOR:www.novizivot.net 

Nakon užasne smrti svoje žene i dva sina,samoubojstvo izgleda kao jedini izlaz za odvjetnika Kenta McClaina,sve dok nije angažiran u jednom slučaju s ishodom smrtne kazne,koji će iz korijena promijeniti njegov život i život ljudi oko njega.

Film možete pogledati na:www.novizivot.net 

IZVOR:www.novizivot.net 

Priča o Patricku Henryu Hughesu je priča o ljubavi,nadahnuću i talentu koji nikada neće pasti u zaborav.

Patrick je rođen bez očiju i cijelog života je vezan za invalidska kolica,no sve uspijeva prebroditi uz pomoć ljubavi njegova oca.

Ima izvanredan talent koji mu je Bog dao,a koji će vas zadiviti.Prekrasno je vidjeti kako njegova obitelj stoji uz njega kako bi ostvario svoje snove.

Kada ga čujete kako svira klavir,bit će vam jasno da mu je Bog dao život s posebnom svrhom.

Video možete pogledati na www.novizivot.net 

IZVOR:www.novizivot.net

Dokumentarni film Otkrivenje:Nevjesta,zvijer i Babilon preispituje popularni pogled na posljednju knjigu Biblije,Otkrivenje,pokazujući da Biblija uči nešto radikalno drugačije -učenje koje je dugo vremena bilo shvaćeno od kršćanske crkve sve dok se nije desio  iznenadni i neočekivani preokret u tumačenju Biblije,krajem 19-og stoljeća.

Umjesto toga,vidjet ćete tko je zaista nevjesta iz Otkrivenja 12,žena iz Otkrivenja 17 i Babilon,kao i rat koji se vodi oko srca Kristove crkve.

Shvatit ćete duboke implikacije za kršćane koji su,na razne načine,zavedeni u vezi stvarnog Isusa i događaja posljednjeg vremena.

Dokumentarni film možete pogledati na stranici:www.novizivot.net 

IZVOR:www.novizivot.net 

Opsjednuće i egzorcizam...U to netko vjeruje,netko ne vjeruje,razna su razmišljanja i rasprave oko toga.Mnogi misle da je neka osoba,koja se jako čudno ponaša,psihički bolesna,a ne opsjednuta demonima,a neki misle da nisu svi psihički bolesni,nego su neki stvarno opsjednuti zlim duhovima.Tko je vjernik,on mora vjerovati da postoji dobro i zlo,što znači da postoji Bog i Vrag,a tko je ateist,on nikako ne može vjerovati da je opsjednuće moguće.Što se tiće grijeha,oni mogu biti mali,i jako veliki.Kroz povijest su postojali jako zli ljudi,koji su skrivili puno nedjela,patnje,ubojstava,jako veliki broj lošeg.Pitanje je dali su oni to skrivili,njihova svijest,ili su bili opsjednuti demonima?Ne treba navoditi njihova imena,vjerovatno i sami znate,učili ste na satima povijesti tko su bili veliki zločinci u povijesti.Ispod su neki youtube video zapisi na kojima možete vidjeti dosta toga što se tiće opsjednutosti i egzorcizma,pa sami možete procijeniti dali je to istina ili ne.Bez obzira na to,čovjek treba biti maksimalno biti svjestan svojih postupaka,da budu normalni,ne raditi nikome zlo.Klikom na odabrani link ćete biti preusmjereni na taj youtube video zapis u drugoj kartici.

stajalište crkve o opsjednuću i egzorcizmu 

“Kako sam oslobođen opsjednutosti “ – Ispovijest autora knjige “Moje opsjednuće” 

video koji pokazuje osobu koja se čudno ponaša 

priča o egzorcizmu 

video koji pokazuje proces jednog egzorcizma u Međugorju 

egzorcizam u Italiji 

intervju sa Dr. fra Smiljan Dragan Kožulom o egzorcizmu
duži video o egzorcizmu 
o egzorcizmu,Fra Smiljan Kožul 
molitva protiv vraga,fra Ivo Pavić 
kršćanstvo i mistične pojave 

Ispod možete si pronaći neke molitve za zaštitu..
-Molitve Mihaelu Arkanđelu
-Zašto molimo molitvu "U ime Isusovo"
-Molitva za Božju zaštitu
-Molitva za štit duše i tijela
-Molitva zaštite po predragocijenoj Krvi Kristovoj

-Pod obranu se tvoju utječemo

-Molitva Anđelu čuvaru za zaštitu

-U Ime Isusovo

-Predanje u ranu presvetog Srca Isusova

-Molitva spremnosti za borbu protiv zla

-Zaziv presvetoj Krvi Kristovoj kao zaštita

Navedene molitve su na web stranici ispod,kliknite.

Zaštitne molitve

Većina od vas su vjernici,bilo koje religije.Šta bi to bilo krivovjerje?Neki kažu da je to kada ljudi ne vjeruju u neku od religija, kršćanstvo ili islam,nego kažu da su krivovjerci oni koji vjeruju u nešto što je pogano.Neki opet kažu da su krivovjerci oni koji ne vjeruju dobro u svojoj vjeri.Ispod su neke web stranice na kojima možete više pročitati o krivovjercima.

Forum-tema:Tko bogu više smeta, nevjernici ili krivovjerci?
Crkveni dokumenti-apostolsko nasljeđe
Katolik-rekli su o katoličkoj crkvi
Index forum-Mormoni
Christus rex-što se dogodilo sa katoličkom misom